morska iz dubina
subota, 31.10.2020.
Dani sjećanja
Foto: otočka
Posvećujem ti, majko, ovo cvijeće. Koje si svojom rukom sadila. Od jednog cvijetka, cijeli plato se razmilio. I rascvjetao. A na pragu smo Studenog. Tko bi rekao da se priroda i tada budi. Ne berem. Samo pogledom milujem. U mislima te krunim njime. Sve izgovoreno otišlo u vjetar. Sve neizgovoreno u srcu stoluje. Grlim te u visinama. Mjesec je pun i svijetli za tebe. Sunce je u zenitu. I grije za tebe. Rijetko dodirujem kamenu ploču. Nisi ispod nje. Jer vidim te živu. U svakom kutku. Svakoj latici. I valu koji se ljuljuška. Nemiran. U stalnom pokretu traži zbivanja, akciju, druženje. Baš kao i ti.
Počivaj u miru, majko. I vječnoj ljubavi mog srca.
