morska iz dubina
srijeda, 22.07.2020.
Mač u srcu
Ponekad nas i najbliže dijete povrijedi. Ono koje najviše volimo. Za koje bi, netremice, dali baš sve.
Ali, život je to. Nije bezgrešan. Omakne se. Dogodi. Bude izrečeno. I zarezano u srce.
Nakon toga slijedi oprosti, molim te. Znaš da te volim najviše na svijetu.
Kad se, kao znak oprosta, izvadi brokva iz srca, šta s rupom koja je ostala?
Teoretski je lako. Oprošteno. Zaboravljeno.
Šta sa srcem koje je na tren preskočilo u svojim otkucajima?
Šta s dušom u koju se uvukla pukotina?
Šta s emocijama koje su se raspršile, hvatajući suvislost i smislenost izrečenog?
Šta sa suzom koju uzaludno pokušavamo vratit na izvor?
Djeca se vole bezuvjetno. Pa i kad im izleti rijetka nepromišljenost.
Al da zaboli, zaboli.
