morska iz dubina
petak, 17.07.2020.
Zlostavljana
Lidija i Boran su godinama bili naši susjedi. Djeca su nam bila vršnjaci i intenzivno su se družili. Njegovo ime je bilo itekako medijski poznato. Vodio je, u gradu, najpoznatije ugostiteljske objekte, diskoteke i punio crnu kroniku. Nismo bili sigurni pripada li krim miljeu ili je kao pripadnik tajnih službi involviran u krim milje.
Znali smo se još iz gimnazijskih dana pa je to možda odavalo veću prisnost nego li je bilo.
Jednog dana sam, ispred kuće, srela Lidiju. Nosila je tamne naočale. Ispod jednog oka je provirivala velika modrica. Ostala sam zatečena. Sa smiješkom mi je odgovorila da je bila nespretna. I da se udarila dok je peglala. Doma smo danima raspredali o njenom odgovoru. Nismo iznašli pozu ni situaciju u kojoj bi se netko peglom mogao tako samoozlijedit. Nakon tog događaja, ništa nije moglo upućivat da se slično ponavlja.
Boran je s godinama propadao u poslu. Nakon više pokušaja atentata na njega, izranjavan i preživio, otišao je u mirovinu. Rastavili su se. Lidija se odselila kod sina. Pomaže im u domaćinstvu i čuva unuke. Boran je ostao u našem susjedstvu. Ljubazan u javljanju, ali prilično oronuo i zapušten.
Kad sam Lidiju srela u voćarni izgrlila me i izljubila.
Rekla je da se jedva izvukla od obiteljskog nasilja. Psihičko zlostavljanje je neprepričljivo, a tukao ju je profesionalno. Tamo gdje se nije moglo vidjeti. Trpila je i šutila jer se sramila. I mislila da je tako za djecu najbolje.
Bila sam iskreno dirnuta. I osjećala se zgužvano. Godinama unazad, nisam uputila pravo pitanje. Kao da je osjetila trenutak mog grizodušja rekla je, ne analiziraj. Da si me i pitala ne bih ti priznala. Prijetio je da će naudit djeci, meni posebno. Sad su djeca odrasli ljudi. Oboje pravnici, sin odvjetnik. Zaštićena sam.
Propust se može napravit činjenjem i nečinjenjem. Osjećala sam da nije bila pegla, ali se nisam odvažila povjerovat da se, iza četiri zida naših susjeda, događa ljudska strahota. Teško si to opraštam.
