MATIJEVIĆI I NERETVA
24.04.2011., nedjelja
USKRS - VRIJEME DA I MI USKRSNEMO
|
Najveći blagadan kršćana ove godine svi kršćani slave u isto vrijeme. Katolici, pravoslavci, protestanti - svi su danas u slavi uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista. Možda je baš ovaj Uskrs onaj dan kada trebamo razmisliti o tome da li trebamo dopustiti da nas uistinu sitne različitosti razdvajaju, ili tražiti ono u čemu smo svi suglasni - da je jedan Bog u kojeg vjerujemo, da je jedan Isus koji je uskrsnuo za nas. Podjela koju su svojim (ne)djelima nekada davno uzrokovali ljudi kojima nije bilo Božije na pameti, i danas stotinama godina kasnije uzrokuje veliku neslogu među kršćanima. U redove kršćana su i danas, kao i tijekom 2 tisućljeća uvučeni mnogi koji se kršćanima zovu i prema javnosti stvaraju privid vjere, a zapravo su otrov koji truje vjeru drugih. I prema Svetom pismu takvi spadaju među najopasnije ljude jer čine veću štetu od onih koji ne ispovjedaju vjeru. Nebrojeno mnogo primjera je da upravo pastir, koji treba brinuti o svom stadu, to isto stadao tjera u propast vodeći ga krivim stazama. Možda je baš sada vrijeme da se zapitamo jesmo li i mi takvi - da li svojim životnim primjerom slijedimo ono za što se deklariramo da vjerujemo, ili nam je vjera samo usputna stvar u životu koju prakticiramo radi običaja? Da li svojoj djeci, prijateljima, rodbini ukazujemo na vrijednosti Novog zavjeta ili vrijednosti koje smo sami stvorili jer vjerujemo da ćemo tako "lakše kroz život"? Možda je vrijeme da proslavimo naše vlastito uskrsnuće iz grijeha - jer čemu slaviti Isusovo uskrsnuće, ako iz njega nismo ništa naučili. Svim čitateljima bloga Matijevići sretan Uskrs.  |
- 11:46 - Komentari (5) - Isprintaj - #
19.04.2011., utorak
RAT KOJEM SE KRAJA NE VIDI
|
Kako je proteklih tjedana kulminirao sukob na predjelu Luke oko zemljišta koje je najvećim dijelom u vlasništvu države, a oko čega postoji mnogo nejasnoća i oko čega se lome mnoga koplja, valjalo je provesti malo istraživanje terena, ali i stvarnog stanja kako u pravnom, tako i u „poljoprivredno-stočarskom“ pogledu. „Luke“ su područje površine oko 300 ha (3 milijuna m2) koje se nalazi omeđeno mjestima sa istoka Krvavac sa zapada Komin, sa juga željeznička pruga, a sa sjevera brda (prema Vrhdesnama i Desnama). Od oko 300 ha, oko 250 ha je poljoprivrednog područja od kojeg je oko pola državnog zemljišta, a oko pola u privatnom vlasništvu. No to privatno zemljište vlasnici ne mogu obrađivati jer su sve međe na terenu uništene od strane nekadašnjeg poduzeća PIK Neretva koje je tu zemlju 60-tih godina nezakonito oduzeo ljudima i još na kompleks privatnog zemljišta izmeliorirao tadašnje močvarno područje (državno vlasništvo). Tako je napravio jedan veliki poljoprivredni kompleks od državnog i privatnog vlasništva veličine oko 250 ha. Na tom kompleksu je PIK iskopao mnogobrojne kanale i probio puteve, a HEP je napravio veliki elektroenergetski pogon. Raspadom poduzeća PIK Neretva početkom 90-tih, na području „Luke“, kao i na ostalom zemljištu kojim je nekada PIK upravljao, sva zemlja je napuštena, da bi se uskoro po raspadu i zapuštanju sve zemlje, počelo bez pravnog temelja ulaziti u posjed zemljišta bivšeg PIK-a, ali i dijelova zemljišta koje je kasnije vraćeno ljudima pravomoćnim rješenjima Ureda državne uprave. Na predjelu „Luke“ najbolje se tada „snašao“ stočar Dragan Bezer s obitelji koji je za potrebe svog poprilično neurednog stočarskog zanata zapasao znatne površine u „Lukama“ puštajući stoku da uglavnom nekontrolirano luta po imanju u „Lukama“. Česti su bili slučajevi da upravo ta nekontrolirana stoka s tog imanja pređe u brda i da ljudima čini štetu. U više navrata se događalo da je ta stoka i ubijana, a da se (uglavnom) nije znalo tko ju je ubio. Samo iznimno mali broj drugih ljudi osim Bezera je u ta vremena ušao na područje „Luka“ u svrhu obrade ili korištenja zemljišta. Krvavčani koji su najvećim dijelom vlasnici privatnog zemljišta vraćenog pravomoćnim rješenjima Ureda državne uprave, uglavnom nisu htjeli ulaziti u posjed zemlje u Lukama jer su se ustručavali bojeći se da zbog nepostojanja međa na terenu, uđu na tuđu zemlju. Ista stvar je bila i s Kuljanima, Kominjanima, Opuzencima..... Svega par iznimki je moglo poprilično točno utvrditi gdje im je bila zemlja, pa su, relativno nedavno, počeli tu zemlju i obrađivati. Toni Ujdur je jedan od rijetkih koji zna točno gdje mu je zemlja i zato je obrađuje  Obzirom da je predio „Luke“ najvećim dijelom na administrativnom području Grada Opuzena, po Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, o zakupu i prodaji zemljišta u vlasništvu države odlučuje Grad Opuzen pa je 2006. godine raspisao natječaj za davanje državnog zemljišta u zakup, između ostalog i „Luka“. Najvažniji uvjet je tada bio da osoba ima prebivalište na području Opuzena, a prvenstvo je dano braniteljima i osobama koje već obrađuju određenu „tablu“. Na taj način, svi branitelji općine Kula Norinska su bili isključeni iz natječaja. To je već tada izazvalo revolt ljudi iz općine Kula Norinska, ali se ostalo na „tihom“ nezadovoljstvu. Općina Kula Norinska je pak u međuvremenu nezadovoljna granicama općine s Opuzenom, zatražila od državnog povjerenstva za granice (općina) da „Luke“ pripadnu općini Kula Norinska jer su tu najviše vlasnici zemlje osobe s njenog područja (ponajviše Krvavca i Kule). To povjerenstvo nikad nije odlučilo po tom traženju, a u međuvremenu je predsjednik tog povjerenstva i smijenjen. Opuzen je u međuvremenu dodijelio „Luke“, najviše u onom državnom dijelu, Opuzencima – njima 83-ojici, s tim da se pojavilo među tim osobama i par ljudi za koje se pouzdano zna da ne žive u Opuzenu. No dokaza da te osobe ne žive u Opuzenu očito nije bilo, pa su ugovori ovjereni od strane Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku kao valjani. Ipak Grad Opuzen nije mogao provesti u katastru te ugovore jer nije napravio parcelacioni elaborat, odnosno nije pocijepao veliku državnu česticu po tablama kako je stanje na terenu, pa se i sada i u zemljišniku i u katastru RH vodi kao i vlasnik i posjednik tog zemljišta (dakle zakupci nisu upisani nigdje). 83 osobe (Opuzenca) koje su dobile zemlju na području Luke su mahom ostavile zemljište neobrađeno, uz svega par iznimki koji su pokušale obrađivati to zemljište. Dio nije obrađivao zato što su s druge strane Opuzena (Jasenska, Glog, Kriva..) dobili već po 1-2 ha, pa im nije bilo previše zanimljivo raditi i ovu zemlju za koju trebaju voziti oko 30 km (u jednom smjeru), a dio njih zbog straha od Krvavčana i Bezera. Zapisnici o uvođenju u posjed postoje, ali je poljoprivedna inspekcija utvrdila da zakupnici (Opuzenci) nisu ušli u posjed i da je zemljište neobrađeno i zapušteno. Iako u medijima gradonačelnik Grada Opuzena Ivo Mihaljević tvrdi da su te osobe uglavnom sve plaćale zakup, to nije točno i pouzdano se zna da uglavnom nisu plaćali zakup. Po Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, osobama koje ne plaćaju zakup mora se raskinuti ugovor, no to Grad Opuzen nije učinio, braneći se da ljudi nemogu plaćati zakup ako nisu u posjedu. No ako nisu u posjedu, ostaje otvoreno pitanje zašto im se ugovori onda ne raskinu? Sve ovo ne bi bilo zanimljivo javnosti da branitelji općine Kula Norinska, vođeni Borom Jelčićem iz Krvavca, izrevoltirani oglušivanjem na njihove vapaje da im se dodijeli zemlja u „Lukama“, nisu odlučili uzeti stvar u svoje ruke i ući u posjed državnog zemljišta koje je do tada bilo neobrađeno. Skup u Krvavcu na kojem se razmatrala problematika Luka  Na dijelu tog zemljišta je Dragan Bezer puštao svoju stoku da pase, pa je izbio pravi mali rat na tom predjelu koji je zasada rezultirao desecima preoranih hektara, ali desecima prekršajnih i kaznenih prijava. Grad Opuzen je dotada uglavnom „spavao“ glede te problematike dok nisu shvatili da će branitelji općine Kula Norinska zauzeti cijelo to područje. U ovoj situaciji mnogi su pogrešno shvatili ulogu policije smatrajući njih obveznima da uvode Opuzence u posjed, no za to policija bez odluke suda nije ovlaštena, već je njihov posao da čuvaju red i mir, a u čemu su bili dosta aktivni. Mnogobrojne pak inspekcije, tek sada, videći da su stvari na terenu izmakle kontroli, (prvenstveno veterinarska i poljoprivredna inspekcija) su pak utvrdile niz nepravilnosti. Poljoprovredna glede (ne)obrađivanja poljoprivrednog zemljišta, a veterinarska ogroman broj nepravilnosti vezanih za držanje stoke na tom predjelu. Poznato je da je to područje žarište opasne „Q“ groznice od koje je nekoliko Krvavčana obolilo prošle godine, a koja se prenosi s ovce na čovjeka. Kad se takve stvari događaju na drugim područjima u RH, u pravilu se likvidira stado koje je izvor zaraze, ali se to u Neretvi nije dogodilo. Nehigijenski uvjeti stoke, nepravilan način odlaganja stočnog otpada nakon klanja, nekontrolirano porijeklo mesa, samo su neke od nepravilnosti koje su se događale i događaju se dan dana. Iskoristivši sunčani dan, obišli smo sporno područje i zatekli na ispaši 15-ak konja, 30-ak krava i 100-injak ovaca koje uglavnom slobodno šetaju po tom području. Na jednoj parceli (livada) uočavam poveći životinjski leš u raspadajućem stanju što jasno ukazuje da stoji duže vrijeme. Pokušavamo se približiti konjima, ali očito nisu navikli na ljudsko prisustvo pa bježe. Kolega, koji je ovaj put u ulozi vodiča, objašnjava da je dio područja „Luke“ zimi za većih vodostaja pod vodom. Kanali se jasno vide, iako dio nije uređen. U kanalima je vidljiva ustajala voda, osim u dijelovima većih kanala gdje je voda nešto bistrija. Putevi su poljski, bez asfalta, i njima se može doći do većine parcela, ali dio puteva nije najpogodniji za osobna vozila. Jedini asfaltirani put je onaj koji vodi od ceste Krvavac-Komin prema trafostanici. Taj put je svojedobno izgrađen prije 40-ak godina preko privatnih parcela (kako je već rečeno, nezakonito oduzetih i proteklih godina pravomoćno vraćenih). Taj put će uskoro postati i važno sredstvo borbe obzirom da neki od branitelja imaju u vlasništvu upravo te parcele preko kojih put prelazi. Prolazeći većim dijelom područja Luke, vidljivo je da je veći dio državnog zemljišta istanjuran ili preoran. To je rezultat akcije branitelja općine Kula Norinska koji su u par tjedana, nakon višekratnih sukoba s obitelji Dragana Bezera, uspjeli u svom naumu. No toj borbi nije kraj. Gotovo svakodnevno podizanje ograda od strane branitelja, i svakodevno rušenje tih istih ograda od strane Bezera, doveli su ionako tešku situaciju do usijanja. Svakodnevna borba za zemlju proteklih tjedana se pretvorila u mnogobrojne fizičke obračune koji su rezultirali mnogobrojnim uhićenjima, privođenjima na obavijesne razgovore, ali i narušenim živcima većeg broja ljudi (pa i onih u institucijama). No nitko ne posustaje. Recesija je, zaposlenja nema, i jedini izlaz iz teške situacije mnogi vide u poljoprivredi. Svi se samo nadaju da se ovaj rat živaca ne pretvori u nešto što će imati teške posljedice, pa ostaje za vidjeti kako će se situacija riješiti. Zasigurno je prvi korak rješavanje pitanja granica između općine Kula Norinska i Opuzena, ali vrijeme rješavanja tog vrućeg krumpira ovisi samo o Državnom povjerenstvu. Do tada će imovina propadati, sukob trajati i nasilje biti način rješavanja problema. Trenutno stanje – velike površine su zapuštene......   .... a stoka i konji slobodno lutaju   |
- 01:25 - Komentari (27) - Isprintaj - #
14.04.2011., četvrtak
IZRAELSKA BORILAČKA VJEŠTINA I U NERETVI
|
U Metkoviću već 3 mjeseca u okviru Kluba slobodne borbe „Specijalac“ manja skupina ljudi iz raznih mjesta (Metković, Matijevići, Ploče, Gabela Polje) različitih dobi, visine, težine i tjelesne spremnosti, trenira izraelsku borilačku vještinu zvanu Krav Maga (hebrejski „bliska borba“). Krav Maga je u Hrvatskoj slabo poznatija borilačka vještina koja se razvila u Izraelu kao odgovor na potrebu stvaranja efikasne borilačke vještine za koju neće trebati višegodišnje treniranje, kao što to traže druge vještine, a koja će jednom kad se nauči, ostati praktički u refleksima svakog čovjeka. Krav Maga nema dakle neke posebne filozofije, već nastoji iskoristiti prirodne reakcije i pokrete čovjeka i stvoriti od njih borilačke pokrete praktične za sve osobe, bez obzira na starost, zanimanje i fizičku spremnost. Trener Krav Mage u Metkoviću, Ante Galov, se obučavao za ovu vještinu kod Dubravka Magdića, instruktora Krav Mage za Hrvatsku, inače čovjeka koji se obučio za 4 borilačke vještine, ali je Krav Magu izabrao kao svoj glavni poziv obzirom na praktičnost iste. Ono što je specifično kod Krav Mage je da se ne uče složeni pokreti kao što je to kod karatea, aikida i drugih vještina, već se vještina bazira na efikasnim, brzim i često refleksnim pokretima koji kad se utreniraju brzo postaju učinkovito obrambeno sredstvo protiv napadača. Svako treniranje je prilagođeno osobama koje treniraju i svatko može izabrati što mu odgovara za rad, a što ne. Zbog takvog načina obuke, Krav Maga je postala iznimno popularna diljem svijeta, a ponajviše u SAD-u gdje ima najbrži rast po broju osoba koji treniraju neku vještinu. U Krav Magi nema „nedozvoljenog“ ili „nepoštenog“ udaranja. Krav Maga uči kako se u svakoj situacija obraniti na najbrži, najlakši i najefikasniji način, a uči se obrana i u svakodnevnim situacijama koje druge borilačke vještine nemaju praksu učenja – primjerice obrana u vozilu od napadača izvan vozila (većina se bar jednom nađu u neugodnoj situaciji s „nervoznim“ vozačem). Prve rezultate, odnosno sposobnost za obranu, osoba koja trenira 2-3 puta tjedno, stječe nakon 3-4 mjeseca treniranja, dok se nakon 1 godine takvog treniranja osoba može sa popriličnom sigurnošću upustiti u gotovo svaki (obrambeni) sukob. Metković je jedino relativno malo mjesto u kojem u Hrvatskoj možete trenirati Krav Magu pa je na neki način šteta i ne iskoristiti jedinstvenu mogućnost treniranja ove efikasne borilačke vještine. Treninzi su organizirani u večernim satima i to ponedjeljkom, srijedom i petkom s početkom u 20.30 sati (prostorije Karate kluba Metković iza „Razvitkove“ zgrade), a osobno se urednik bloga uvjerio da je ekipa na treninzima potpuno normalna, nimalo agresivna i trenira s oprezom i bez ozljeda. Ukoliko tko želi trenirati Krav Magu, kontakt broj je 099/800-3032     |
- 00:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #
05.04.2011., utorak
AJMO NARODE – JOŠ MALO PA NESTALO!
|
Polagano, ali sigurno, kreće rasprodaja državnog zemljišta na području doline Neretve. Grad Opuzen se duže vrijeme već priprema za prodaju zemljišta kojim je upravljalo propalo poduzeće PIK Neretva, a koje je sada u državnom vlasništvu jer je 1991 Zakon o poljoprovrednom zemljištu odredio da svo takvo poljoprivredno zemljište ide u državno vlasništvo. Iako se cijena drži u tajnosti, pouzdano se zna da će biti između oko 2-3 kn po m2!! Grad Metković je također krenuo punom parom u prodaju dijela državnog zemljišta smještenog na području Vrbovci tako što je Gradsko vijeće donijelo odluku o raspisivanju javnog natječaja za prodaju 48 parcela na predjelu Vrbovci ukupne površine 56 ha s početnom cijenom od 22.680 kuna po hektaru (dakle 2,2 kn po m2!). Zanimljiva je državna politika kojom se vrijedno poljoprovredno zemljišta u vlasništvu RH prodaje po cijeni od 2-3 kn po m2, dok ta ista država bezvrijedne neobradive brdske parcele na području Otrića, Kobiljače, Malog Prologa i drugih mjesta plaća 25 kn po m2(!!) za potrebe izgradnje autoceste. Dakle vrijedno poljoprivredno zemljište državi ne vrijedi ni vrijedi 2-3 kune, a bezvrijedno brdo plaća 25 kn. Realna cijena zakupa između fizičkih osoba po 1 hektaru (10.000 m2) u Neretvi je oko 7.000 kn (gola zemlja). Ako uzmemo da država treba biti blagonaklona prema poljoprivrednicima pa recimo prepoloviti tu cijenu na 3.500 kn, onda ćemo lako doći do računice da onaj tko kupuje zemlju, istu može dobiti za cijenu 6-7 jednogodišnjih zakupa! I dok je primjerice Opuzen dao oko 1060 hektara u zakup putem javnog natječaja te su zakupnici uglavnom i u posjedu tih zemalja, Kominjani i građani koji administrativno pripadaju Gradu Pločama, neće moći steći vlasništvo na tim parcelama jednostavno zato što Grad Ploče ni do danas nije riješio raspolaganje državnim zemljištem na području Komina. Natječaji Grada Ploča za kominsku zemlju su zbog nepravilnosti poništeni, a Dubrovačko-neretvanska županija koja je bila dužna nakon propasti natječaja sama odraditi taj posao raspisivanja i provedbe natječaja, to nije uradila ni do danas. Dakle Kominjani neće moći dobiti u vlasništvo državno zemljište. Naravno, Kominjani će kao i dosada nastaviti obrađivati to isto (uzurpirano) državno zemljište. Republika Hrvatska je preko Općinskog državnog odvjetništva (tada u Pločama) tužila obrađivače zemlje u Kominu tražeći naknadu za korištenje tog zemljišta te u većem dijelu slučajeva i dobiva sporove, ali ne i iznose koje je tražila obzirom da je politika odradila svoje – smanjila je prvotne cijene zakupa, pa je apsurdna i situacija u kojoj država sada čak treba platiti troškove nezakonitim obrađivačima jer su sada cijene zakupa manje od onih koji su bili realni prije podnošenja tužbi. Svojevremeno su Kominjani (neuspješno) tražili osnivanje vlastite općine, a pozadina je bila upravo najstojanje da se samo oni domognu državnog zemljišta jer se u natječajima određivalo da prednost ima domicilno stanovništvo općine/grada. Dakle kad Grad Ploče raspisuje natječaj, mogu se javiti i Rogotinjani, Pločani, Stružani…., ali ako bi bila Općina Komin, onda bi se mogli na natječaj za zakup državnog zemljišta javiti samo Kominjani. Borba oko državnog zemljišta na području Komina je uzrokovala dosta smutnje i među samim Kominjanima jer se “pravilo” uzurpacije tog zemljišta svodilo na to da zemlju dobiva tko prije uzurpira i tko je jači. Poznato je da je svojevremeno na tom području prilikom uzurpiranja državnog zemljišta “aktivirano” i spremljeno oružje pribavljeno u Domovinskom ratu, a u svrhu “stjecanja” ili “obrane” zemljišta koje se uzurpiralo. Nije ni tajna da mnogi koji su uzurpirali to državno zemljište, daju u zakup drugim (svojim) Kominjanima to isto zemljište po cijeni oko 5.000 -7.000 kn po hektaru. “LUKE” Vrući krumpir proteklih dana je postalo područje “Luke” – administrativno pod Gradom Opuzenom, ali u stvarnom vlasništvu uglavnom Krvavčana (oko 70%), Opuzenaca i Kominjana, dok je oko jedna polovina (oko 127 hektara) u vlasništvu RH. Grad Opuzen je u natječaju za zakup državnog zemljišta podijelio cijele “Luke” svojim Opuzencima (ili bar onima koji su formalno prijavljeni u Opuzenu) iako gotovo nitko od Opuzenaca tu zemlju ni neradi! Od 1992. godine, na tom predjelu “Luke” je svoj stočarski zanat s obitelji "uspješno" razvijao Dragan Bezer, pasući stoku na povećem predjelu “Luka”. Pored Bezera, na tom dijelu se našlo još nekolicina nezakonitih obrađivača. Nezakoniti korisnici u vidu pojedinaca koji su ušli u posjed zemljišta bez valjanih dokumenata su mirno uživali u takvom stanju uz poneki incident sve do prije 3 tjedna kad je izbio pravi rat za zemlju između branitelja općine Kula Norinska i Dragana Bezera s obitelji. Šaketanja, ubijanje stoke, prijetnje, opasne igre s traktorima i autima su zadale glavobolje policiji, državnom odvjetništu i prekršajnim sucima, ali se stanje proteklih dana prividno primirilo. Trenutno stanje je da je veći dio podrućja “Luke” (koji je u nespornom vlasništvu RH) preoran prije par dana tijekom "dnevno-noćnih oranja" od strane branitelja općine Kula Norinska. Opuzenci koji su dobili tu zemlju u zakup u "Lukama", ali uglavnom nisu nikad ušli u njen posjed niti je obrađuju, zasada stoje sa strane i ne prelaze Neretvu u strahu da se s njima netko fizički ne obračuna obzirom na to da dosada nisu imali ugodna iskustva. Jedini kontakt sa državnom zemljom koju su dobili u zakup je promatranje dvogledom za zgrada u Opuzenu na te zakupljene parcele preko Neretve. Pored mnogobrojnih privođenja i prekršajnih postupaka, novu smutnju je izazvalo i nedavno propucavanje iz vatrenog oružja Ante Golemca “Bukare” iz Komina koji je prije 10-ak dana prostrijeljen od strane nepoznate osobe. Poznato je da je i “Bukara” bio jedan od onih koji u “Lukama” obrađuje jedan komad zemlje, pa se njegovo ranjavanje neslužbeno povezuje sa stanjem na predjelu “Luke”, iako to nitko ne može pouzdano tvrditi niti dokazati. Sve u svemu poljoprivredno zemljište u Neretvi je vrući krumpir koji je proteklih 20 godina postao uzrok nereda i smutnje među vlastima, ali još više među ljudima. Krv je prolivena u par navrata. Da li će to nekog opametiti i prisiliti na uveđenje reda ostaje za vidjeti. |
