MATIJEVIĆI I NERETVA
25.06.2015., četvrtak
DAN DRŽAVNOSTI
|
Na današnji dan 25. lipnja 1991. godine rođena je Republika Hrvatska. Rođena u muci, krvlju i znoju naših ljudi, suočena s mnogobrojnim problemima opstala je, živi i živjet će. Na svima nama koji živimo u njoj, rođeni smo u njoj ili smo vezani za nju, obveza je da se brinemo za njen prosperitet, te dobrobit svakog njenog državljanina. Na današnji dan se posebice sjećamo branitelja koji su svoj život utkali u slobodu Hrvatske, kao i branitelja koji su svojim sudjelovanjem u Domovinskom ratu dali svoj obol u obrani države, kao i onih koji su se brinuli da država u takvim uvjetima opstane. Sva ta nas žrtva obvezuje da se prema državi i njenim institucijama odnosimo kao prema vlastitom domu i obitelji, a ne da državu pretvaramo u vlastiti džep. Republika Hrvatska je naše oličje i može biti jedino onakva kakvi smo sami. Ona je naše ogledalo i samo pokazuje kakvi smo sami. Na nama je da mijenjanjem sebe mijenjamo stanje u državi jer je to početna točka za bolje sutra. Ne možemo mijenjati druge dok sebe ne promjenimo i svaka promjena društva počinje mijenjanjem pojedinca. Stoga promjenimo sebe da Republika Hrvatska bude bolja.  |
- 02:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #
21.06.2015., nedjelja
ANTIFAŠIZAM U HRVATA - ISTINE I LAŽI
  Prije svega valja čestitati Dan antifašističke borbe jer se Hrvatska može ponositi antifašističkim i antinacističkim stavovima. To ne proizlazi samo iz partizanske borbe, već i iz drugih činjenica. Tako su talijanske tajne službe u drugom svjetskom ratu su svojevremeno u svom istraživanju procijenile da tadašnju vlast NDH podržava svega 10% naroda i da stoga nije pametno slati u Hrvatsku „dragocjene“ članove talijanske kraljevske obitelji na istaknute pozicije u vlasti NDH. S druge strane, partizanski pokret koji je nesumnjivo bio nositelj antifašističke borbe u tadašnjoj Hrvatskoj i Jugoslaviji kako je rat odmicao, imao je sve veću potporu naroda i na kraju rata se pretvorio u pobjednički pokret koji se slavio kao pokret koji je na prostoru Jugoslavije pobjedio Talijane, Njemce, Četnički pokret, Ustaše, Baliste, Belogardejce i druge Međutim, tijekom komunizma do 1991. godine, a ni od 1991. do 2015. godine, nitko nije iskreno progovorio o: - tome tko ima i stvarnih zasluga za oslobođenje Hrvatske od okupacije Talijana i Njemaca, - 22. lipnja 2015. godine kao Danu antifašističke borbe u Hrvatskoj kao navodno datumu osnivanja prve antihitlerovske postrojbe u tadašnjoj okupiranoj Europi - razlozima stvaranja mita da je antifašizam jednoznačnica za komunizam Danas, 70 godina od završetka rata u Hrvatskoj se unatoč činjenicama i dalje javno stvaraju ili iznose lažne činjenice koje su svojevremeno određene strukture stvorile i pošto poto održavale kao istinu. 1. STVARNA ZASLUGA ZA OSLOBOĐENJE OD OKUPACIJE TALIJANA I NJEMACA U nas poznati termin „Kapitulacija Italije“, je zapravo bila Sporazum Saveznika s Italijom o primirju koji je potpisan 3. rujna 1943., a čija je objava bila 8. rujna 1943. Na Sporazum nikakav utjecaj nisu imala događanja na prostoru tadašnje Jugoslavije, već se isključivo radilo o zasluzi saveznika (uglavnom SAD i Britanaca) koji su 10.07.1943. izvršili invaziju na Siciliju, a 3.09.1943 i na Apeninski poluotok što je uzrokovalo rasulo Italije. Dakle za pad Italije na području Hrvatske ili Jugoslavije partizani nisu imali praktički nikakvih bitnih zasluga. Njemačka, i njima odane snage na području Hrvatske i Jugoslavije, su nakon okupacije počele brojčano rasti s početkom prvih borbenih djelovanja partizana. Kako je partizanski pokret rastao, tako je rasla i regrutacija u redovima i Njemaca, ustaša i domobrana. Hrvatska i Jugoslavija su lagano tonule u moru krvi, a oni koji su se zalagali za neutralnosti hrvatskog naroda (HSS i Maček) su postali neprijatelji i Njemaca i NDH i partizana, a četnici su ih već odavna smatrali neprijateljima jer su bili protiv srpskog hegemonizma. U ratnim vremenima mirotvorci nisu poželjni nikome i malo tko je shvaćao da bi neutralnost Hrvata spasila stotine tisuća života. Oni koji su to među ustašama i partizanima shvaćali nisu prihvaćali takvo rješenje jer bi to značilo da ustaše/pravaši i partizani/komunisti neće imati vlast koju su godinama željeli pa makar i preko stotina tisuća leševa. Zato je Maček bio zatvaran od ustaša, a na kraju rata protjeran i od komunista. Iako su na području tadašnje Hrvatske i Jugoslavije bjesnile i teške borbe između partizana s jedne i Njemaca, ustaša i četnika s druge strane, stvarni kraj rata u Jugoslaviji i Hrvatskoj nemaju nikakve bitne veze s veličinom partizanskog pokreta i njegovim borbama. Naime povlačenje Njemaca iz Jugoslavije i Hrvatske nije bio rezultat borbi s partizanima, već Sovjetskog prodora u Srbiju i Savzeničkog napada na Normandiji i otvaranja zapadne bojišnice. U takvoj situaciji Njemci su se odlučili za povlačenje snaga prema središtu Europe i koncentraciju snaga za obranu Njemačke, a borbe koje su se odvijale u Jugoslaviji su najžešće postale kada su partizani poprilično nerazumno napadali Njemačke i njima srodne snage u povlačenju. Njemačka taktika je bila u tim borbama samo osiguranje odstupnice glavnini snaga u povlačenju i veliki partizanski (na sjeveru i Sovjetski) napadi su rezultirali samo bezumnim rasipanjem ljudskih života i sudbina. Najveće gubitke parizanski pokret upravo bilježi u završnim borbama koje realno nisu bile bitne za oslobođenje jer su Njemci napuštali Hrvatsku i Jugoslaviju. No želja „dokazivanja“ zapovjednika u partizanskom pokretu i Sovjetskoj vojsci koji je prodirao na sjeveru Jugoslavije, je bila veća od razuma u sačuvanju života. Pored toga se zanemaruje i zasluga Saveznika (SAD i Britanaca) koji su upornim bombardiranjima njemačkih ključnih točaka doveli Njemce u Hrvatskoj i Jugoslaviji u vrlo tešku poziciju. Ujedno su SAD i Britanci partizanima dostavili ogromne količine oružja, hrane i druge pomoći. Sve te savezničke zasluge se malo spominju, a samo nad Jugoslavijom su izgubili više stotina zrakoplova u raznim misijama. Partizanski pokret je dakle bio u borbi protiv Njemaca ovisan o Saveznicima i Sovjetima, a bez invazije na Normandiji i bez Sovjetskog prodora u Srbiju i kasnije u Hrvatsku, sami partizani nisu imali snage za poraz Njemaca, ali jestu za poraz ustaša i četnika. 2. PRVA PRAVA ANTIHITLEROVSKA POSTROJBA U EUROPI – HRVATSKA LAŽ ILI POLJSKA ISTINA? U ožujku 1940, prva partizanska jedinica u zaraćenoj Europi, koja je formirana u Poljskoj pod vodstvom majora (bojnika) Henryka Dobrzańskog, uništila je cijeli bataljun nječkog pješaštva kraj sela Huciska. Navedena postrojba je svoju borbu nastavila i kasnije i nikad nije prelazila brojku od 300 ljudi, ali je dakle bila prva antihitlerovska i antifašistička postrojba na nekom okupiranom području. Unatoč tome što je u Poljskoj dakle bio prvi oružani ustanak protiv okupatora, u hrvatskim izvorima se i danas krivotvori podatak da je 22. lipnja 1941. godine u Sisku osnovana prva antihitlerovska/antifašistička postrojba u tadašnjoj okupiranoj Europi. Istina jest da je u Hrvatskoj kao drugoj po redu u Europi organizirana unutarnja borba protiv fašizma i nacizma i istina jest da je na području Hrvatske antifašistički gerilski/partizanski pokret protiv okupatora bio tijekom rata najveći u svijetu po omjeru broja stanovnika i broja partizana. Nijedna država u Europi nije imala tako jak antifašistički pokret kao što je bio u Hrvatskoj i BiH, dok je npr. najrazvikanijih pokreta u filmovima - francuski pokret otpora - nije bio po ničemu poseban ( i tu je dakle propaganda odradila svoju ulogu). Zanimljivo je da mit o prvoj antifašističkoj postrojbi u Europi nije propagiran u Jugoslaviji, već u Hrvatskoj nakon uvođenja višestranačja i osamostaljenja. Vrlo vjerojatno kao želja za „dokazivanjem“ antifašističke predanosti Hrvatske „nekome“, posebice obzirom da je pripadnik tog prvog „antihitlerovskog“ odreda (u Hrvatskoj, a i u ex. YU) koji je bio i general Hrvatske vojske Janko Bobetko. Naime u doba sukoba sa JNA, srpskim pobunjenicima i Srbijom i Crnom Gorom, jedan od najvećih utega samostalnosti Hrvatske je bila nekadašnja tvorevina NDH jer su neprijatelji Republike Hrvatske htjeli prikazati novu Hrvatsku kao nastavak NDH. No bez obzira na cilj, prava istina je da je prva postrojba takvog karaktera osnovana u Poljskoj, i da je "hrvat ska istina" krivotvorina. 3. ANTIFAŠIZAM = KOMUNIZAM? Da bilo gdje u svijetu izvan zemalja bivšeg istično bloka kažete antifašizam=komunizam proglasili bi vas neznalizom, provokatorom ili jednostavno ludim. Razlog u tome leži u činjenici da su prvi i najveći antifašisti bili Britanci i SAD, dok je npr. komunistički Sovjetski savez u poznatom Paktu Ribbentrop-Molotov s Njemcima dogovorio međusobno nenapadanje i svojevrsno savezništvo u tajnom protokolu tog Pakta kojim je dogovorena podjela interesnih sfera u nezavisnim zemljama Finskoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Poljskoj i Rumunjskoj. U njemu su predviđene i političke i teritorijalne promjene u dijelovima navedenih zemalja što je zapravo Rusiju u Njemačku ujedinilo kao agresivni vojni savez usprkos njegovom službenom naziv. Rezultat tog dogovora je bila i okupacija dijela Poljske od strane Sovjeta samo 16 dana nakon prodora Njemaca u Poljsku, te okupacija cijele Estonije i Letonije od strane Sovjetskog saveza o čemu se u istočnom bloku u komunizmu malo govorilo. Dakle antifašizam se ne može poistovjećivati s komunizmom jer je komunizam u svojoj manifestaciji tijekom povijesti i diljem svijeta pokazivao da se po posljedicama ne razlikuje od fašizma i nacizma. Komunistima nije odgovaralo da se antifašizam razlikuje od komunizma jer su htjeli preuzeti isključive zasluge za antifašizam i time sve ostale opcije eliminirati kao potencijalno ispravne. U tome su i uspijeli jer vas danas vrlo lako znaju etiketirati kao komunista ako se predstavite kao antifašist. Ove činjenice u modernom neopterećenom svijetu predstavljaju općepoznatu stvar. Međutim u Hrvatskoj predstavljaju stvari oko kojih se malo tko može suglasiti jer smo opterećeni grijesima i problemima prošlosti koje nas s razlogom progone jer nismo sporemni otvoriti oči, a mnogi nisu spremni priznati svoje grijehe ili grijehe svojih predaka ili ideoloških vođa koje ne trpe različita mišljena - slično kao u komunizmu, nacizmu ili fašizmu. Samo na području doline Neretve od strane Njemaca, Talijana, ustaša i četnika je ubijeno oko 420 Neretvana, dok je od strane partizana i komunista do 1946. godine ubijeno oko 200 Neretvana. Zamislimo samo koliko bi danas samo dolina Neretve imala ljudi i ibla naprednija da tih preko 600 ljudi nije ubijeno u Drugom svjetskom ratu. Smrt fašizmu, smrt nacizmu, smrt komunizmu! Sloboda narodu! |
