O NAMA
Ovaj blog piše o aktualnostima Neretve i cilj mu je podizanje informiranosti građana o životno važnim temama za Neretvu.
Mjesto Matijevići su naselje u Općini Kula Norinska u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, staro najmanje 170 godina. Naše selo i naša općina su davali mnoge poznate osobe koje se pamte i pamtit će ih Neretva, ali i Hrvatska. Iz našeg sela je pok. župan Dubrovačko-neretvanske županije Ivan Šprlje, dok korijeni Predsjednika Sabora Luke Bebića (njegova majka) kao i mnogih drugih gospodarstvenika i intelektualaca, sežu iz našeg sela. Blog je namjenjen svima koji žele znati aktualnosti Neretve i našeg mjesta.
MATIJEVIĆI I NERETVA
25.02.2013., ponedjeljak
JAVNA RASPRAVA O FIKTIVNIM BIRAČIMA UJEDNO I PRVA POKAZALA OMJER SNAGA U METKOVIĆU?
Večeras se u punoj dvorani (kazalištu) Gradskog kulturnog središta održavala javna panel rasprava o novoj zakonskoj regulativi popisa birača i problematici prebivališta i boravišta.
U raspravi su sudjelovali ministar uprave Arsen Bauk, predstavnica Ministarstva unutarnjih poslova predsjednik GO HDZ-a Metković Nikola Oršulić, kandidat za gradonačelnika Metkovića MOST-a nezavisnih lista Božo Petrov i vlasnik neovisnog hercegovačkog portala poskok.info Ivan Šušnjar te izvršni direktor GONG-a Dragan Zelić.
Ono što je bilo najavljeno da će sudjelovati i gradonačelnik Stipe Gabrić Jambo, nije se ostvarilo.
Puno kazalište je vjerojatno bilo upravo tako dobro popunjeno zbog najave da će za istim stolom raspravljati 3 najaktualnije političke opcije u Metkoviću: Jambo, MOST i HDZ.
Nakon što su se govornici počeli najavljivati, dobiven je i prvi javni opip političkog pulsa Metkovčana.
Naime kada je voditeljica kazala kako je Stipe Gabrić Jambo odbio sudjelovati na raspravi, uslijedila je salva zvižduka i poprilično veliko hukanje kao znak nezadovoljstva.
S druge strane predstavnici HDZ-a, Nikola Oršulić, te MOST-a dr. Božo Petrov su pobrali pljesak, s tim da je bilo očito da je ipak Božo Petrov bio veći miljenik prisutnih.
Iako je izostala željena rasprava triju najjačih političkih opcija, pa tako i toliko željno isčekivana "bitka aseva", na raspravi su se mogle čuti zanimljive informacije.
Tako je ministar predstavio podatak da samo naselje (grad) Metković ima čak 1060 više upisanih birača nego bi očito trebao imati. Ukupan broj birača je nešto više od 11.000, što znači da je čak 10% osoba više prijavljeno nego bi trebalo biti! U raspravi je javno spomenuto i kako su neke aktualne političke snage javno zahvaljivale biračima iz BiH što su glasovali na prošlim izborima.
Zanimljiv je bio i komentar Nikole Oršulića na pitanje voditeljice kako komentira zahvalu Stipe Gabrića Jambe mještanima Višića, Dračeva, Tasovčića, Šuškova i Bobanova naselja na glasovima. Nikola Oršulić je odgovorio "pa naravno da će zahvaliti, treba im zahvaliti za svaki pojedini glas", što je razbilo ozbiljnu atmosferu i izazvalo salve smijeha.
No tijekom rasprave su se pokazali i neki problemi novog zakona koji bi mogli koštati osobe koje su iz BiH prijavljene zbog nekih svojih osnovnih prava (npr. zaposlenici). Svi su se usuglasili da treba naći način da glasači iz BiH ne bi smjeli glasati na gradonačelnike i načelnike u Hrvatskoj, ali da treba naći način kako ne dirati obične ljude, a opet spriječiti zloupotrebe.
Posve je očito proizašlo iz rasprave da MUP kreće u obračunavanje s "fiktivcima" i da će se znatno otežati fiktivno prijavljivanje, a da će biti i posljedica za one koji ubuduće budu radili takve stvari.
DVD Kula Norinska dobilo je još jedno navalno vatrogasno vozilo koje je kupljeno od DVD Gornji Kućan. Vatrogasci Renato Bezer i Zvonko Brljević, sa zapovjednikom DVD Kula Norinska Ivan Kalebom, dovezli su vozilo iz Gornjeg Kućana. Sredstva za kupnju u iznosu 40.000 kn su osigurali Vatrogasna zajednica Dubrovačko-neretvanske županije, Dubrovačko-neretvanska županija, a sredstva za putovanje Općina Kula Norinska.
Radi se o vozilu marke Magirus Deutz i iako ne spada u najmoderniju tehniku, zasigurno će pomoći u kriznim situacijama kada svaki litar vode može presudno utjecati u gašenju požara i sprječavanju katastrofa. Vozilo je posebno važno jer ima i kabinski prostor za prevoz čak 10 vatrogasaca.
Prema riječima Ivana Kaleba, zapovjednika DVD Kula Norinska, ovo vozilo je stiglo potpuno opremljeno svim popratnim vatrogasnim uređajima, od kojih mnogih nema na postojećem vatrogasnom vozilu K-201 (TAM 130 T10), pa se kupljenim vozilom nije dobilo samo još jedno vozilo, već se DVD Kula Norinska tehnički osposobilo za djelovanje u novim požarnim opasnostima za koje dosada nije bilo realne tehničke mogućnosti za djelovanjem.
Iako je općina Kula Norinska na čijem području ovo DVD djeluje relativno malo područje, zbog iznimno visokog rizika od požara uslijed pretežitog brdsko-planinskog područja prekrivenog makijom i šumom kroz koje prolazi dosta velik dio elektroenergetske mreže i cesta, opremljenost je neophodna što se i pokazalo u velikom broju slučaja kada je DVD uz iznimno zalaganje i improviziranje uspijevao ugasiti požare i spriječiti ogromne štete, pa i ugrozu ljudi.
Vatrogasna oprema vozila je netom po pristizanju u općinu Kula Norinska isprobana te je utvrđena tehnička ispravnost vatrogasnih komponenti, kao i samog vozila.
Preuzimanje vozila - vatrogasci Renato Bezer i Zvonko Brljević
Provjera opreme u terenskim uvjetima Zapovjednik DVD Kula Norinska s vatrogascima Markom Dominikovićem, Andrijom Miočem i Renatom Bezerom
Ove godine sedma Noć Neretvana u Zagrebu će se održati u subotu, 02.ožujka 2013. u Hotelu The Westin.
Sudionicima sedme Noći Neretvana i Društvo Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu će predstaviti Peti Hrvatski Neretvanski zbornik.. Oni koji su čitali dosadašnje Hrvatske Neretvanske zbornike, vjerojatno neće moći odoljeti da po pristupačnoj cijeni ne kupe i ovaj zbornik, a onima koji nisu imali prilike vidjeti što je to Hrvatski Neretvanski zbornik, možemo objasniti da je to kompilacija različitih tekstova, različitih stručnjaka, ljudi iz raznih sektora, ali i običnih ljudi o zanimljivim temama koje se diraju doline Neretve. Tu se mogu naći jedinstveni teksovi iz povijesti Neretvem, fotografije Neretve ili Neretvana koje se prvi put pokazuju u javnosti, ali i narodne neretvanske priče, pripovijesti i događaji iz Neretve koji vas jednostavno zalijepe za tu knjigu. Klikom možete vidjeti sadržaj prošlog Četvrtog Hrvatskog Neretvanskog zbornika
Ulaznice za sedmu Noć Neretvana mogu se nabaviti u prostoru Društva Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu, Prosenikova 11,od 22.veljače do 01.ožujka od 18 do 20 sati.
Dodatne informacije na tel. 098 218 394 ili na info@drustvo-neretvana.hr
Za one koji ne znaju, Noć Neretvana u Zagrebu je gala večera koja se preko 500 ljudi, uglavnom Neretvana u Zagrebu i njihovih uglednih prijatelja okupi na zajedničkoj večeri uz ples, zabavu i druge popratne događanje. Oni koji su bili znaju o kakvom se uistinu značajnom događaju radi. To je prilika da se ponovno sretne stare prijatelje ili rodbinu, ali da se i steknu nova poznanstva i dobiju nove ideje.
Tek na toj večeri čovjek često može vidjeti koliko dolina Neretve ima uglednih i značajnih ljudi u javnom životu Hrvatske, koliko stručnjaka u raznim strukama uživa veliki ugled, ali i koliki su neiskorišteni potencijali naših ljudi u Zagrebu.
Na toj večer se u pravilu mogu vidjeti i i predstavnici neretvanskih gradova i općina koji za tu priliku doputuju u Zagreb.
JEDNOM FOTOGRAFIJOM DO ZAČUĐUJUĆIH OTKRIĆA - METKOVIĆ U SRBIJI JE NAŠ!?
Jutarnji list je jučer, (14- veljače 2013.) objavio fotografiju koja je sukladno službenom napisu na njoj načinjena od strane Američkih zračnih snaga (USAF) locirao kao fotografiranu iznad Metkovića, navodeći da je američki izviđački avion "Mosquito" uhvatio očito dio doline Neretve s njemačkim vojnicima, i da su pošteđeni jedino zato što "Mosquito" nije bio naoružan.
Urednik ovog bloga je svojedobno prilikom istraživanja zračnih djelovanja nad dolinom Neretve naišao u američkim digitaliziranim arhivima (fold3 arhiv) upravo na ovu fotografiju i zaključio da je malo vjerojatno da se radi o fotografiji uslikanoj uopće u Neretvi, a kamoli nad Metkovićem.
No kako je Jutarnji list objavio tu fotografiju navodeći upravo ono što su i sami amerikanci napisali na njenoj poleđini (koju Jutarnji list nije objavio), odlučio sam malko više istražiti gdje još ima Metkovića i što bi rekli "mic po mic" doša do zanimljivih otkrića.
Prije svega svi koji su fotografiju pomnije pregledali suglasni su da fotografija nije iz Metkovića kojeg svi poznajemo - grada na Neretvi jer se u desnom gornjem kutu vidi građevina nalik srednjovjekovnoj tvrđavi, kakve u Neretvi na ovakvoj ravnici definitivno nema i tu bi se trebala sva priča završiti, no tu tek druga priča počinje.
Cijelopopodnevno istraživanje ("guglanje")pojma "Metković" uz ukucavanje dodatnih parametara tipa "Srbija", "porijeklo", pa "poreklo" (zato što sam već prije znao da postoji neki Metković u Srbiji, a postoji čak i u Americi grad Metkovich!) i čitanje solidnog broja članaka, radova, izučavanja i forumskih tekstova, dovelo je do spoznaje da je mjesto u Srbiji zvano (Mačvanski) Metković u općini Bogatić najvjerojatnije (pazite sada!) nastalo od naših predaka Metkovčana, Vidonjaca i još pokojeg mjesta!
Prema podacima koje sam uspio skupiti (napominjem bez dubokog znanstvenog istraživanja po arhivima), mjesto Metković u Srbiji je nastalo tako što su se na to područje naselili prema njihovim izvorima mještani iz mjesta Metković i Vid u Hercegovini (!?!) prije otprilike 300 godina.
Spomen plemena Metkovići i samog mjesta Metković u Srbiji, počinje najmanje već 1788 godine kada se u Mačvi spominju mjesta i knezovi Metkovići i Glušci, a seobe iz Dalmacije, Hercegovine i Crne gore u taj kraj datiraju iz razdoblja iza 1718. godine poslje Požarevačkog mira kojim je završen rat Austrije i Turske koji je uzrokovao zbijeg srpskog stanovništva iz tog kraja u sjevernije krajeve
Citat sa Mačvanske stranice:
"Mačvanska kneževina (oberknez Uroš Drmanović iz Bogatića ) je 1788. godine imala 25 sela sa 845 kuća i 24 seoska kneza: Tanabović, Pričinović, Drenovac, Orašac, Uzveće, Glušci, Noćaj, Zasavica, Banovo Polje, Metković, Bogatić, Klenje, Crna Bara, Badovinci, Begovci, Novo Selo, Prnjavor, Čokešina, Petkovica, Ribari, Petlovaća, Glogovac, Lipolist, Sovljak, Skrađani, Bela Reka, Slepčević, Trnovito, Štitar I Motovilo. Najviše po 90 kuća su imali, Crna Bara, Badovinci i Bogatić."
Za mjesto (mačvanski) Metković se navodi koja su plemena u 18. vijeku nadošli i odakle:
Vidovci su najstariji stanovnici, i osnivači sela (Mioljdan, 108-7 K).46 Doseljeni su iz Vida sela kod Metkovića, u Hercegovini. Po predanju, došla devetorica braće. U Vidovce se ubrajaju: ALEKSIĆI (6 k), BOGIĆEVIĆI (8 k), VUJIĆI (11 k), IVIĆI (3 k), ISAKOVIĆI (15 k), JEREMIĆI (5 k), KIKIĆI (3-1 k), MARIĆI (3 k), MIŠKOVIĆI (27-3 k), OSTOJIĆI (8-2 k), PAVLOVIĆI (14 k), i STOJIĆI (1-1 k).
Iz Hercegovine, doseljeni su i VEŠIĆI (Đurćic, 44-1 k). ERIĆI (Mitrovdan, 50 k), i od njih Ignjatovići, Kokanovići, i Tadići, u Klenju jedan su rod sa Stekićima u Belotiću, i Nikolićima II u Štitaru. POPOVIĐI (Nikoljdan, 10-1 k). LAZIĆI (Nikoljdan, 3 k), i od njih ĐURĐEVIĆI (1 k), te SIMIĆI (9 k), i od njih MIJATOVIĆI (7-1 k), jedan su rod, doseljen iz Stupnice, u Jadru. Staro im je prezime - Jovanovići."
Ako pogledamo nazive mjesta i mnoga od prezimena, lako je zaključiti da je očito da Neretva ima svoju koloniju u Srbiji!! Naravno, seobe su bile mnogobrojne i dovele velik broj stanovnika iz drugih područja Bosne, Hercegovine, Crne Gore i Srbije, ali prema istraživanjima provedenim u Srbiji, oko 34% kuća još uvijek ima porijeklo iz Hercegovine (pod koju očito obuhvaćaju i Metković i tadašnja okolna sela).
Ipak, kroz 300 godina koliko su otprilike u Mačvanskom kraju, mještani su unatoč tome što su (prema jezikoslovcima) pričali ikavicu do prije 100-tinjak godina i imali porijeklo iz Neretve, s vremenom to porijeklo zanemarili.
Eto jedne dobre teme za našeg poznatog jezikoslovca (a time i nerazdvojno povjesničara) Neretvanina Domagoja Vidovića.
I na kraju valja napomenuti da ovaj članak nije namijenjen nikakvom podržavanju nacionalističkih ideja bilo kojeg naroda, već kao zanimljiva tema za istraživanje povjesničarima i jezikoslovcima. Nacionaliste s idejama "Srbija do Tokija, od Tokija do Milvokija" i "Hrvatska do Sandžaka" molim da ne zagade ovu temu.
Vrijeme kada bi onaj tko se naziva kršćaninom, kome to nije samo „običaj“ ili pridjev koji koristi samo zato što ga svi koriste, trebao zastati i promisliti o svom životu. U tom promišljanju treba svakako izbjeći razmišljanja o grijesima drugih, već spoznati svoje grijehe, svoje misli, riječi, (ne)djela i propuste.
Svi mi smo bar u jednom trenutku svog života, ako ne kao odrasli, onda bar kao djeca, poželjeli ili pomislili kako bi baš mi mogli biti ti koji bi trebali pokrenuti neke dobre promjene u društvu.
Kako li smo samo znali biti bahati sa razmišljanjima „e da je meni dat vlast“, „ja da sam na toj poziciji, ja bih to sve uveo u red“, „da je meni dijeliti pravdu“. Naša bahatost u kojoj ni samog sebe ne možemo dovesti u red, ili na put svetosti, a žudimo da budemo dijelitelji pravde, dovodi nas do situacije u kojoj olako osuđujemo druge, a da se nismo ni pogledali u ogledalo. Tako lako pronalazimo tuđe greške, a sami kad dođemo pred Boga, bilo u ispovjedaonici, bilo u molitvi, za svaki svoj grijeh nalazimo opravdanje. Za svaki svoj propust nalazimo olakotne okolnosti, za sve nađemo razlog zbog čega „to nije nikakv grijeh“ ili „to je sitnica“. Pretvarajući se u licemjere koje sami osuđujemo, doveli smo društvo u kojem živimo gotovo do propasti jer stup društva nisu nikakvi vlastodršci, političari, gospodarstvenici ili kakva druga skupina. Stup društva smo mi i ono će biti kakvi budemo sami.
Prečesto sebe stavljamo u poziciju Boga i sami sebi opraštamo grijehe i sami odlučujemo što je to uopće grijeh. Proglašavamo Božiju riječ zastarjelom, „konzervativnom“, jer to nije „in“. Ono što smo u današnjem društvu nazvali slobodom, zapravo je naše ropstvo. Ropstvo jer smo se prepustili pomodnosti društva, jer nemamo snage razvrgnuti okove potrošačkog društva, okove žudnje za materijalnim, okove seksualnih „sloboda“, želje za moći, za kupnjom vanjske ljepote. Postali smo slabići koji se stide birati pravi put jer se bojimo društvenog prezira ili ismijavanja.
Tisuće reklama i promidžbenih poruka koje nas svakodnevno bombardiraju sa svih strana postale su naša vjera, naš životni put, naša smrt. Padamo svaki dan pod teretom iako smo sami izabrali upravo taj teret. Toliko smo zastranili da smo moralno oslijepili gledajući svo blještavilo krivih ideala.
Uzori su nam postali osobe čija je nemoralnost najviše istaknuta, a predmet izrugivanja su nam postali oni koji se drže vjerskih načela. Oni su postali „zaostali“, „idealisti“, „zadrti“.
Ovih dana mnogi će se misliti o tome čega se odreći ili prihvatiti za vrijeme korizme. Mnogi će za svoju muku birati odricanje slastica, alkohola ili cigareta, kao da je to veliko životno odricanje koje će im pomoći postati boljim čovjekom. Ali i dalje će ostati isti ljudi, s istim stavovima, istim mislima, djelima i propustima i iz korizme će izaći koji kilogram lakši, ali s istim teretima na duši.
Zar ovo vrijeme korizme ne bi valjalo iskoristiti za čišćenje svoje duše od srdžbe, pohlepe, nebrige i neodgovornosti i punjenje sa razumijevanjem, blagošću, brigom za potrebite. Zar ne bi valjalo bar pokušati biti bolji čovjek?
Dolina Neretve ima na desetke crkvi i kapela, nekoliko pastoralnih dvorana ili drugih prostora, a opet smo zadnjih godina kršćanstvo u svojoj srži zapustili do krajnje mjere šutnjom na nepravdu i pljeskom na kriminal. Gradili smo hvalevrijedne crkvene građevine dok smo se istodobno urušavali kao kršćanska zajednica. Dizali smo spomenike mrtvima, dok smo gazili ideale naših pokojnih. Ono što smo stvarali desetljećima, rušili smo preko noći našim vlastitim glasom, zatvaranjem očiju i neodgovornošću.
Sada kada smo u krizi koje je dosegla više zabrinjavajuće moralno, nego materijalno dno, vrijeme je da se počnemo mijenjati, jer mi činimo zajednicu, mi činimo društvo, upravo mi smo karika koja nedostaje ovom društvu. Upravo ti koji čitaš ovaj tekst možeš mijenjati ovo društvo, ali tek promjenom sebe i buđenjem svoje svijesti.
Mi Neretvani smo poznati kao ljudi široke ruke, ali ta naša široka ruka se osjeti i kod šamara bližnjem ili neopoznatom.
Hoće li naša neretvanska ruka biti teška ruka šamara, ili ruka oslonca, pomirenja i milosrđa, ostaje samo na nama, a ne na bilo kome drugom.
Cijela dolina Neretve (a i šire) zna za natječaj koji je raspisala Carinska uprava za carinike na graničnim prelazima u Metkoviću, Kleku, i Zaton Doli. Za mjesta ukupno 15 carinika prijavilo se navjerojatnih 672 kandidata, mahom iz doline Neretve i Hercegovine. Za takav broj prijava je naravno zaslužno ponajviše porazno stanje nezaposlenosti koje obara rekorde u pojedinim neretvanskim mjestima (npr. Metkoviću)
Nakon što je pregledana dokumentacija kandidata, te izvršen prvi krug testiranja, ostalo je 260 kandidata koji će se "filtrirati" kroz još 3 kruga testiranja (provjera jezika i znanja na na računalu, intervju, te na kraju psihološko testiranje).
Neslužbeno se doznaje da su pokušaji "lobiranja" (čitaj "potezanja veza") otišli toliko daleko da su mnoge "utjecajne" osobe izbjegavale javljanje na telefone proteklih tjedana.
Nažalost rekordi u nezaposlenosti koje neka neretvanska mjesta obaraju u zadnje vrijeme doprinose takvom stanju, ali i vječna balkanska želja da se sve riješava preko veze, pa da tako i oni najnesposobniji imaju dobre šanse za najbolje pozicije.
Zasada se u kuolarima Neretve zdužno pričalo o onima "koji će riješiti posao za .....", a to su mahom bili jedan neretvanski gradonačelnik i dužnosnici vladajuće koalicije na državnoj razini.
Nadajmo se da se preko veze neće ništa rješavati, posebno ne za kandidate koji nemaju ni osnovna znanja i sposobnosti. Kolika je kvaliteta pojedinih prijavljenih kandidata, možete vidjeti i na ovom videu u kojem je poznati humorist Davor Jurkotić "nasanjkao" jednog od kandidata urnebesnim "testiranjem" predstavljajući se da je iz (nepostojećeg) Carinskog instituta.