MATIJEVIĆI I NERETVA
19.04.2011., utorak
RAT KOJEM SE KRAJA NE VIDI
|
Kako je proteklih tjedana kulminirao sukob na predjelu Luke oko zemljišta koje je najvećim dijelom u vlasništvu države, a oko čega postoji mnogo nejasnoća i oko čega se lome mnoga koplja, valjalo je provesti malo istraživanje terena, ali i stvarnog stanja kako u pravnom, tako i u „poljoprivredno-stočarskom“ pogledu. „Luke“ su područje površine oko 300 ha (3 milijuna m2) koje se nalazi omeđeno mjestima sa istoka Krvavac sa zapada Komin, sa juga željeznička pruga, a sa sjevera brda (prema Vrhdesnama i Desnama). Od oko 300 ha, oko 250 ha je poljoprivrednog područja od kojeg je oko pola državnog zemljišta, a oko pola u privatnom vlasništvu. No to privatno zemljište vlasnici ne mogu obrađivati jer su sve međe na terenu uništene od strane nekadašnjeg poduzeća PIK Neretva koje je tu zemlju 60-tih godina nezakonito oduzeo ljudima i još na kompleks privatnog zemljišta izmeliorirao tadašnje močvarno područje (državno vlasništvo). Tako je napravio jedan veliki poljoprivredni kompleks od državnog i privatnog vlasništva veličine oko 250 ha. Na tom kompleksu je PIK iskopao mnogobrojne kanale i probio puteve, a HEP je napravio veliki elektroenergetski pogon. Raspadom poduzeća PIK Neretva početkom 90-tih, na području „Luke“, kao i na ostalom zemljištu kojim je nekada PIK upravljao, sva zemlja je napuštena, da bi se uskoro po raspadu i zapuštanju sve zemlje, počelo bez pravnog temelja ulaziti u posjed zemljišta bivšeg PIK-a, ali i dijelova zemljišta koje je kasnije vraćeno ljudima pravomoćnim rješenjima Ureda državne uprave. Na predjelu „Luke“ najbolje se tada „snašao“ stočar Dragan Bezer s obitelji koji je za potrebe svog poprilično neurednog stočarskog zanata zapasao znatne površine u „Lukama“ puštajući stoku da uglavnom nekontrolirano luta po imanju u „Lukama“. Česti su bili slučajevi da upravo ta nekontrolirana stoka s tog imanja pređe u brda i da ljudima čini štetu. U više navrata se događalo da je ta stoka i ubijana, a da se (uglavnom) nije znalo tko ju je ubio. Samo iznimno mali broj drugih ljudi osim Bezera je u ta vremena ušao na područje „Luka“ u svrhu obrade ili korištenja zemljišta. Krvavčani koji su najvećim dijelom vlasnici privatnog zemljišta vraćenog pravomoćnim rješenjima Ureda državne uprave, uglavnom nisu htjeli ulaziti u posjed zemlje u Lukama jer su se ustručavali bojeći se da zbog nepostojanja međa na terenu, uđu na tuđu zemlju. Ista stvar je bila i s Kuljanima, Kominjanima, Opuzencima..... Svega par iznimki je moglo poprilično točno utvrditi gdje im je bila zemlja, pa su, relativno nedavno, počeli tu zemlju i obrađivati. Toni Ujdur je jedan od rijetkih koji zna točno gdje mu je zemlja i zato je obrađuje  Obzirom da je predio „Luke“ najvećim dijelom na administrativnom području Grada Opuzena, po Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, o zakupu i prodaji zemljišta u vlasništvu države odlučuje Grad Opuzen pa je 2006. godine raspisao natječaj za davanje državnog zemljišta u zakup, između ostalog i „Luka“. Najvažniji uvjet je tada bio da osoba ima prebivalište na području Opuzena, a prvenstvo je dano braniteljima i osobama koje već obrađuju određenu „tablu“. Na taj način, svi branitelji općine Kula Norinska su bili isključeni iz natječaja. To je već tada izazvalo revolt ljudi iz općine Kula Norinska, ali se ostalo na „tihom“ nezadovoljstvu. Općina Kula Norinska je pak u međuvremenu nezadovoljna granicama općine s Opuzenom, zatražila od državnog povjerenstva za granice (općina) da „Luke“ pripadnu općini Kula Norinska jer su tu najviše vlasnici zemlje osobe s njenog područja (ponajviše Krvavca i Kule). To povjerenstvo nikad nije odlučilo po tom traženju, a u međuvremenu je predsjednik tog povjerenstva i smijenjen. Opuzen je u međuvremenu dodijelio „Luke“, najviše u onom državnom dijelu, Opuzencima – njima 83-ojici, s tim da se pojavilo među tim osobama i par ljudi za koje se pouzdano zna da ne žive u Opuzenu. No dokaza da te osobe ne žive u Opuzenu očito nije bilo, pa su ugovori ovjereni od strane Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku kao valjani. Ipak Grad Opuzen nije mogao provesti u katastru te ugovore jer nije napravio parcelacioni elaborat, odnosno nije pocijepao veliku državnu česticu po tablama kako je stanje na terenu, pa se i sada i u zemljišniku i u katastru RH vodi kao i vlasnik i posjednik tog zemljišta (dakle zakupci nisu upisani nigdje). 83 osobe (Opuzenca) koje su dobile zemlju na području Luke su mahom ostavile zemljište neobrađeno, uz svega par iznimki koji su pokušale obrađivati to zemljište. Dio nije obrađivao zato što su s druge strane Opuzena (Jasenska, Glog, Kriva..) dobili već po 1-2 ha, pa im nije bilo previše zanimljivo raditi i ovu zemlju za koju trebaju voziti oko 30 km (u jednom smjeru), a dio njih zbog straha od Krvavčana i Bezera. Zapisnici o uvođenju u posjed postoje, ali je poljoprivedna inspekcija utvrdila da zakupnici (Opuzenci) nisu ušli u posjed i da je zemljište neobrađeno i zapušteno. Iako u medijima gradonačelnik Grada Opuzena Ivo Mihaljević tvrdi da su te osobe uglavnom sve plaćale zakup, to nije točno i pouzdano se zna da uglavnom nisu plaćali zakup. Po Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, osobama koje ne plaćaju zakup mora se raskinuti ugovor, no to Grad Opuzen nije učinio, braneći se da ljudi nemogu plaćati zakup ako nisu u posjedu. No ako nisu u posjedu, ostaje otvoreno pitanje zašto im se ugovori onda ne raskinu? Sve ovo ne bi bilo zanimljivo javnosti da branitelji općine Kula Norinska, vođeni Borom Jelčićem iz Krvavca, izrevoltirani oglušivanjem na njihove vapaje da im se dodijeli zemlja u „Lukama“, nisu odlučili uzeti stvar u svoje ruke i ući u posjed državnog zemljišta koje je do tada bilo neobrađeno. Skup u Krvavcu na kojem se razmatrala problematika Luka  Na dijelu tog zemljišta je Dragan Bezer puštao svoju stoku da pase, pa je izbio pravi mali rat na tom predjelu koji je zasada rezultirao desecima preoranih hektara, ali desecima prekršajnih i kaznenih prijava. Grad Opuzen je dotada uglavnom „spavao“ glede te problematike dok nisu shvatili da će branitelji općine Kula Norinska zauzeti cijelo to područje. U ovoj situaciji mnogi su pogrešno shvatili ulogu policije smatrajući njih obveznima da uvode Opuzence u posjed, no za to policija bez odluke suda nije ovlaštena, već je njihov posao da čuvaju red i mir, a u čemu su bili dosta aktivni. Mnogobrojne pak inspekcije, tek sada, videći da su stvari na terenu izmakle kontroli, (prvenstveno veterinarska i poljoprivredna inspekcija) su pak utvrdile niz nepravilnosti. Poljoprovredna glede (ne)obrađivanja poljoprivrednog zemljišta, a veterinarska ogroman broj nepravilnosti vezanih za držanje stoke na tom predjelu. Poznato je da je to područje žarište opasne „Q“ groznice od koje je nekoliko Krvavčana obolilo prošle godine, a koja se prenosi s ovce na čovjeka. Kad se takve stvari događaju na drugim područjima u RH, u pravilu se likvidira stado koje je izvor zaraze, ali se to u Neretvi nije dogodilo. Nehigijenski uvjeti stoke, nepravilan način odlaganja stočnog otpada nakon klanja, nekontrolirano porijeklo mesa, samo su neke od nepravilnosti koje su se događale i događaju se dan dana. Iskoristivši sunčani dan, obišli smo sporno područje i zatekli na ispaši 15-ak konja, 30-ak krava i 100-injak ovaca koje uglavnom slobodno šetaju po tom području. Na jednoj parceli (livada) uočavam poveći životinjski leš u raspadajućem stanju što jasno ukazuje da stoji duže vrijeme. Pokušavamo se približiti konjima, ali očito nisu navikli na ljudsko prisustvo pa bježe. Kolega, koji je ovaj put u ulozi vodiča, objašnjava da je dio područja „Luke“ zimi za većih vodostaja pod vodom. Kanali se jasno vide, iako dio nije uređen. U kanalima je vidljiva ustajala voda, osim u dijelovima većih kanala gdje je voda nešto bistrija. Putevi su poljski, bez asfalta, i njima se može doći do većine parcela, ali dio puteva nije najpogodniji za osobna vozila. Jedini asfaltirani put je onaj koji vodi od ceste Krvavac-Komin prema trafostanici. Taj put je svojedobno izgrađen prije 40-ak godina preko privatnih parcela (kako je već rečeno, nezakonito oduzetih i proteklih godina pravomoćno vraćenih). Taj put će uskoro postati i važno sredstvo borbe obzirom da neki od branitelja imaju u vlasništvu upravo te parcele preko kojih put prelazi. Prolazeći većim dijelom područja Luke, vidljivo je da je veći dio državnog zemljišta istanjuran ili preoran. To je rezultat akcije branitelja općine Kula Norinska koji su u par tjedana, nakon višekratnih sukoba s obitelji Dragana Bezera, uspjeli u svom naumu. No toj borbi nije kraj. Gotovo svakodnevno podizanje ograda od strane branitelja, i svakodevno rušenje tih istih ograda od strane Bezera, doveli su ionako tešku situaciju do usijanja. Svakodnevna borba za zemlju proteklih tjedana se pretvorila u mnogobrojne fizičke obračune koji su rezultirali mnogobrojnim uhićenjima, privođenjima na obavijesne razgovore, ali i narušenim živcima većeg broja ljudi (pa i onih u institucijama). No nitko ne posustaje. Recesija je, zaposlenja nema, i jedini izlaz iz teške situacije mnogi vide u poljoprivredi. Svi se samo nadaju da se ovaj rat živaca ne pretvori u nešto što će imati teške posljedice, pa ostaje za vidjeti kako će se situacija riješiti. Zasigurno je prvi korak rješavanje pitanja granica između općine Kula Norinska i Opuzena, ali vrijeme rješavanja tog vrućeg krumpira ovisi samo o Državnom povjerenstvu. Do tada će imovina propadati, sukob trajati i nasilje biti način rješavanja problema. Trenutno stanje – velike površine su zapuštene......   .... a stoka i konji slobodno lutaju   |
