Konobarica s tastature
ponedjeljak, 10.06.2024.
Nakon što sam ovih dana poispreturala malo po kaljuži, blatu i prljavštini vremena i prostora u kojem živimo, pa još malo u vlastitom poslovnom mikrokozmosu, u kojem btw da nije neznalica koje se šepire krađom znanja od drugih i uspješno prezentiraju svoje (svoje!) obavljene zadatke, meni je sasvim ugodno, odlučih da treba okrenuti na glazbu.
J**** neznalice, njih će uvijek biti,
Odfitelji smicalice, i njih će.
Oljušti i odmakni sa sebe prljavštinu kojom te uuuporno zasipaju.
Istuširaj se glazbom. Onom koju voliš. Bilo kojom.
I tako ja danas radim poslijepodne, a večeras mi dirketni prijenos MIK-a.
Jubilarni je, šezdeseti i nacionalna dalekovidnica nije imala izbora, čini se, nego eto MIK u direktni prijenos.
Festival koji proputuje nekoliko, najčešće pet, dana kroz dvije županije, a onda šestu večer ima grande finale nesumnjivo nije toliko interesantan kao neki regionalni festivali, pa ne zalužuje dikrektne prijenose. Iako, da se na lažemo, bilo ih je nekoliko u ovih 60 godina.
No, nećemo ni o tome.
Izvođači pjevaju uglavnom na čakavskom, hrvatskom ili talijanskom jeziku.
Nastojat ću na vrijeme završiti smjenu i odlepršati pogleadti MIK.
Kako rekoh u prethodnom postu kvar na serveru dopustio je da tek ovo napišem. Ono što tada nisam znala dio je kako nećemo o sustavnom ignorianju i uskraćivanju direktnog prijenosa od strane javne dalekovidnice ovog, htjeli mi to ili ne i lokalpatriotizam na stranu, svakako jedinstvenog festivala.
Naime, uspjela sam malo ranije gibnuti s posla no ne dovoljno rano da bih pratila MIK od početka. Kada sam sjela u auto, započela sam ga slušati na Radio Rijeci.
Stižem doma i sa TVa čujem da pjeva - žena. Na radiju je dok sam uparkiravala taman počeo pjevati muškarac. Brzinski razmjenjujem informacije sa Zakonitim i dolazim do zaključka da tri izvođača koje sam odslušala u autu uopće još nisu bili na TVu.
-Pa kakav je to faking prijenos??! - uzvikujem dok na TVu započinje nastup onaj izvođač kojeg sam počela slušati čim sam dala kontakt u automobilu prije tad već gotovo dvadeset minuta.
Okej, odgledamo mi prijenos.
Drugo jutro šaljem mail sa upitom na adresu Tužibabe, emisije koja na Radio Rijeci laufa već tridesetak godina. Jednostavno je. Ljudi se tuže na sve a i svašta, ponekad hvale sve i svašta, a strpljivi, meni izuzetno drag voditelj Robert svaku tužibabu ili hvalibabu poprati uglavnom humorističnim komentarom.
Odogovara i na moj upit u kojem se čudim da TV prijenos kasni za radijskim dvadeset minuta. Odogavara gospođi, tj. meni da se radi o takozvanom, paz sad! odgođenom prijenosu radi ranijie dogovorenih programskih sadržaja.
Da se razumijemo. Da će ovogodišnji MIK biti jubilarni šezdeseti znalo se još prošle godine. Nije taj festival nešto što je palo s vedra neba. I eto nama naše dalekovidnice da nas OPET stavi na mjesto. Još smo uvijek crveniji no što bi treblao, valjda.
I ne bi ni to bio problem, da isto tako kako nas sustavno godinama zanemaruju, već tradicionalno, godinama u direktnom prijenosu gledamo raznorazne festivale manjeg vijeka trajanja. Pa je li zaista bilo toliko teško jubilarni ŠEZDESETI MIK staviti u direktan prijenos???!!!
Pišem ponovno mail koji opet završava u eteru.
Zahvaljujem se na odogovoru uz nadu da ćemo možda stoti MIK odgledati u zaista direktnom prijenosu. Ovaj put dobijam karakterističan odgovor da se ne sekiram, da će tada vjerojatno ići u direktnom prijenosu onome tko ga dočeka.
Eto.
Još pinku napomene. Ako vas do sada nisam udavila.
Iako su nerijetko mikovski hitovi postajale pjesme koje i nisu dobivale nagrade, bilo bi fora da smo, pa i u odgođenom prijenosu mogli saznati tko su pobjednici. Jer čekali bi proglašenja van realnog vremena. Dvadeset minuta kraće.
Ča je ča, ča je ča, reći ću van ja...
