Konobarica s tastature
ponedjeljak, 06.02.2023.
Tuga
Ima li smisla danas uopće nešto suvislo napisati.
Vijest je stigla s prvim radijskim vijestima jutros.
Tijekom dana izgubila mi se negdje potisnuta dnevnim obavezama.
Mami sam umjesto u uobičajenom popodnevnom terminu stigla na večer, obzirom na kasniji termin kod zubarice.
Bile smo u nekoj laganoj prepirci kada je počeo Dnevnik. Sustigle su nas slike sa ekrana. Zanijemile smo u hipu. Zgrade nestaju u prah kao da su od njega i sazdane. Nemilosrdna zvijer iz utrobe zemlje protresla je silinom jedan dio ove naše lopte. Metež ljudi, dizalica, prašine, interventnih vozila. Krv, suze, plač, vrisak, panika... Strah.
Zapeklo me u prsima, zavlažilo očima.
Shvatih koliko je svaka prepirka besmislena.
Ne znamo koliko imamo vremena.
Richteri su neumoljivi.
Kad bi barem mogla učiniti da ti nesretni ljudi nekako smognu snage za pronaći mrvu mira.
Bespomoćna, šaljem tek molitvu, dobre misli i hrpu im ljubavi.
To je jedino što pod utegom tuge mogu.
