Konobarica s tastature
ponedjeljak, 16.01.2023.
Sretna
Koliko još?
Škripuca kamen pod štapovima za hodanje i đonovima novih treking tenisica. Diše duboko. Sunce se probija poljem i ovom utabanom stazom. Čudno je kako joj misli naviru bez prestanka dok se žustro probija zacrtanim putem.
Neće još mnogo. A i Buks je umoran. Iako mu se rep zadovoljno leluja desno - lijevo, zna da ga ne smije forsirati. Njen vjerni pratitelj, blentav od odanosti, išao bi s njom i nakraj svijeta, blaženo nesvjestan činjenice kuda ide.
Jučer je srela frenda iz srednje. Kaže dobro je. Žena i on su sad sami, djeca se razišla svojim putem, ima dvoje unučića, još malo do mirovine, zdravi su svi. Sretan je, kaže. Baš je dobro kad ti se život u dobro okrene.
A ne kao nekim njenim frendicama. Daleko bilo kad su jedna drugoj redom u nepune dvije godine hodočastile po vjenčanjima. Plesovi bijelih vjenčanica i crnih ili tamnoplavih odijela, potpisivanje na vječne zavjete po matičnim uredima, crkvama i hramovima. Potom krštenja. Nikad sretnije. Satima su na dječjim rođendanima
raspredale o vrtićima, dječjim bolestima, kreditima za netom kupljene kvadrate, razmjenjivale iskustva i iznošenu malu odjeću. Puštale da život huče pokraj njih. Pogubile se u vrtlogu.
Dok trepneš, klinci su odrasli, krediti se otplatili, novi namještaj pohabao. Poput njihovih brakova i života. I sada, kad su djeca po fakultetima, nekim drugim državama ili na dobrim poslovima trebalo bi se okrenuti sebi. Ili onome što je od sebe ostalo. Neke od njih ne mogu. Izgubile su se. Nitko im nije prišapnuo da djeca jednom odu. Izblijedio je, poput tinte ovjere davnih potpisa po matičnim i crkvenim knjigama, ushit novog početka, potrošile se godine.
Z nema snage ni sebi, ni nama, a ni svom uskoro bivšem priznati da je njen prvorođenac gej. A se bori sa neriješenom papirologijom i dugovima koje joj je u amanet ostavio njen nedavno preminuli suprug. I se razvela, kako kaže konačno, i brže bolje pronašla drugog, gotovo identičnog. D je još uvijek posložena i sretna iako nam nije jasno zašto se na svim forografijama, osim na onima koje svjedoče skijanju, sama s djecom prikazuje.
Prekratko ova njena šetnja traje da bi mogla u nju posložiti sve situacije koje su ih snašle.
-Buks! Idemo natrag! -
Čupavac veselo zalaje, okrene se i dotrčkara do nje.
Imala je sreće. U svemu je imala vraške sreće. Kvadrati su otplaćeni, dugova nema. Klinci su zbrinuti. Zadovoljni.
Njen supotpisnik zavjeta već više od četvrt stoljeća mirno dubi rupu u lijevom uglu već četvrtog po redu kauča u njihovom 1/1 stanu.
Kao njen frend kojeg je jučer srela, sretna je.
Uistinu.
Baš.
konobarica • 16.01.2023. u 21:31
Ispisuje život sve moguće i nemoguće...sve je drugorazredno ako bolest nije prvorazredna....jer je onda sve rješivo ovako ili onako, po volji ili zlovolji, al rješivo...divno za sretnike koji to još uvijek jesu:-)
morska iz dubina • 16.01.2023. u 21:50
ovaj u nekim dijelovima sebe prepoznajem, osim što nemam muža, niti djece :-) ali i početno slovo je moje...hah, malo sam se scimala na par puta...ti klasično kvalitetna, nema se tu što za nadodati...
Uranova Pikula • 16.01.2023. u 22:59
Sretni su, kažeš ?
Znači ima sreće kad ne mislimo o svojoj
Kaže poslovica, da ljudi ostaju sretni kad im djeca odu i ugine kućni ljubimac,
Meni je samo pas uginuo - sve ostale brige su mojeDonabellina • 16.01.2023. u 23:18
Da, da. Sve je to život. Ali ipak - život je lijep, kad nisi slijep....Ljubim!
luki2 • 16.01.2023. u 23:24
Tvoj komentar kod mene: da, nije bilo ugodno taj put u vlaku...:(((( Drago mi je da Ti se svidjela priča o ladici. Radionica - već unaprijed se jako veselim! Knjiga - moja...Trebalo je dosta da ugleda svjetlo dana, ali sam baš ponosna....Ispalo je sve kako treba! O da, u Meku su najfinije kave i odličan sladoled. Što bi rekao moj pokojni tata: nema bolje! Ljubim!
luki2 • 17.01.2023. u 00:00
Tvoje priče sam uistinu zavoljela. :)
Galaksija • 17.01.2023. u 02:15
sve je to život...šaka suza, vrića smija...
smjehotvorine • 17.01.2023. u 08:58
Dojmljivo...lp
agava • 17.01.2023. u 19:57
Život priča priče, a ti ih na svoj, prepoznatljiv način, pišeš:))
Razmišljanja jedne žene • 18.01.2023. u 20:40
zaista zanimljivo štivo. zamislio sam se nad par situacija
elwa hr • 19.01.2023. u 10:48
@ morska - istina draga. Najveće zlo je boljetica. Nije čovjek svjestan. Sve se drugo nekako da poravnati. Hug !
konobarica • 19.01.2023. u 23:49
@ pikula - pogodi nas ponekad tako neka misao, rečenica, pa se zamisliš... a sva inspiracija ustvari dolazi iz neke istinite ćelije... Hvala ti :*
konobarica • 19.01.2023. u 23:50
@ ane - sreća je kako kome. Bar ja tkao mislim. Al za sreću je potreban mir i stabilnost. I to bar ja tako mislim :)
konobarica • 19.01.2023. u 23:51
@ luki2 - slažem se, treba otvoriti oči. Sva četiri komada :)))))
hvala na reakciju na sve komentare. Malo sam kaskala, pa s guštom iščitala moje zaostatke kod tebe. Kiss :*konobarica • 19.01.2023. u 23:53
@ dagnjica - hvala ti, drago mi je :)
konobarica • 19.01.2023. u 23:54
@ rossi - ča je život vengo fantažija...istina skroz.
konobarica • 19.01.2023. u 23:55
@ agava - hvala agi, nadam se da si prizdravila :*
konobarica • 19.01.2023. u 23:56
@ razmišljanja - hvala ti puno. :* :)
konobarica • 19.01.2023. u 23:57
@ elwa - svaka je reakcija na tekst dobra. Bitno da je ima. Pozzić :)
konobarica • 19.01.2023. u 23:57
