Koliko još?
Škripuca kamen pod štapovima za hodanje i đonovima novih treking tenisica. Diše duboko. Sunce se probija poljem i ovom utabanom stazom. Čudno je kako joj misli naviru bez prestanka dok se žustro probija zacrtanim putem.
Neće još mnogo. A i Buks je umoran. Iako mu se rep zadovoljno leluja desno - lijevo, zna da ga ne smije forsirati. Njen vjerni pratitelj, blentav od odanosti, išao bi s njom i nakraj svijeta, blaženo nesvjestan činjenice kuda ide.
Jučer je srela frenda iz srednje. Kaže dobro je. Žena i on su sad sami, djeca se razišla svojim putem, ima dvoje unučića, još malo do mirovine, zdravi su svi. Sretan je, kaže. Baš je dobro kad ti se život u dobro okrene.
A ne kao nekim njenim frendicama. Daleko bilo kad su jedna drugoj redom u nepune dvije godine hodočastile po vjenčanjima. Plesovi bijelih vjenčanica i crnih ili tamnoplavih odijela, potpisivanje na vječne zavjete po matičnim uredima, crkvama i hramovima. Potom krštenja. Nikad sretnije. Satima su na dječjim rođendanima
raspredale o vrtićima, dječjim bolestima, kreditima za netom kupljene kvadrate, razmjenjivale iskustva i iznošenu malu odjeću. Puštale da život huče pokraj njih. Pogubile se u vrtlogu.
Dok trepneš, klinci su odrasli, krediti se otplatili, novi namještaj pohabao. Poput njihovih brakova i života. I sada, kad su djeca po fakultetima, nekim drugim državama ili na dobrim poslovima trebalo bi se okrenuti sebi. Ili onome što je od sebe ostalo. Neke od njih ne mogu. Izgubile su se. Nitko im nije prišapnuo da djeca jednom odu. Izblijedio je, poput tinte ovjere davnih potpisa po matičnim i crkvenim knjigama, ushit novog početka, potrošile se godine.
Z nema snage ni sebi, ni nama, a ni svom uskoro bivšem priznati da je njen prvorođenac gej. A se bori sa neriješenom papirologijom i dugovima koje joj je u amanet ostavio njen nedavno preminuli suprug. I se razvela, kako kaže konačno, i brže bolje pronašla drugog, gotovo identičnog. D je još uvijek posložena i sretna iako nam nije jasno zašto se na svim forografijama, osim na onima koje svjedoče skijanju, sama s djecom prikazuje.
Prekratko ova njena šetnja traje da bi mogla u nju posložiti sve situacije koje su ih snašle.
-Buks! Idemo natrag! -
Čupavac veselo zalaje, okrene se i dotrčkara do nje.
Imala je sreće. U svemu je imala vraške sreće. Kvadrati su otplaćeni, dugova nema. Klinci su zbrinuti. Zadovoljni.
Njen supotpisnik zavjeta već više od četvrt stoljeća mirno dubi rupu u lijevom uglu već četvrtog po redu kauča u njihovom 1/1 stanu.
Kao njen frend kojeg je jučer srela, sretna je.
Uistinu.
Post je objavljen 16.01.2023. u 20:46 sati.