Konobarica s tastature
četvrtak, 15.09.2022.
Pohano
Žvače sendvič sa pohanim od svinjskog buta. Pa ovo je odlično! Nekada se grozila svih tih faca koje na plažu dovuku nedjeljni ručak i trpaju svima od djece do supružnika u usta, a kad ih pogodi fakt da imaju višak hrane i da je cijelo pleme podmireno, nude ostatke nepoznatoj ekipi sa susjednih peškira. Da, peškira, jer u tim "nekada" vremenima on je ručnike nazivao peškirima pa je spremno prihvatila taj naziv.
U stvari u moru svega što je tada prihvaćala peškir je bio potpuno benigni sinonimić.
Prihvatila je da nema svinjskog pohanog na plaži, da se doma poha samo piletina, da su žene s dlakavim nogama bolje u krevetu, da joj ne treba boja za prekrivanje tek izniklih sjedina, da ne treba postavljati suvišna pitanja i da je sinoć radio duže. Sve je to lakoćom prihvaćala.
Jer nije znala drugačije.
Spokojno sad, žvače ovaj sendvič. Zadovoljno ispod trendi šešira promatra plemena po ručnicima, sluša ciku nahranjene djece u plićaku, a glatka joj koža na nogama sjaji. Pripremila ju je dobro ove godine. I kupila najbolji džem za tamnjenje. Ne zamara se ničijim radnim vremenom. Poha i prži kad, što i koliko hoće. Ako hoće. Evo jučer baš, došlo joj je ispohati par šnicli od svinjskog buta. Prekjučer otišla je s Majom na izložbu.
A večeras ide na koncert.
Zadovoljno melje donjom čeljusti. Poput krave što uživa u preživanju. Zna li krava uopće da uživa? Pojma nema. Zna samo da je njoj dobro. Odlično.
Otkad je peškir ponovno proglasila ručnikom, odlično je.
