Konobarica s tastature

ponedjeljak, 29.08.2022.

Bio je odličan

Dragi moji, hvala svima na lijepim željama koje ste mi uputili pred odlazak na godišnji odmor. Škicala sam malo na blog tu i tamo.
Dakle par dana obiteljskog odmora proveli smo u Istarskim toplicama. Limitirani terminima i nekim ranije već zakazanim liječničkim pregledima, te Juniorkinim ljetnim poslom, uspjeli smo ugrabiti tri zajednička dana, a Istarske su nam toplice bile jedini normalni izbor za tako kratki period. Obzirom da se radi o svega par dana, nismo bili spremni trošiti velike novce, a tek četrdesetak minuta udaljene od Rijeke - idealna destinacija.
I bome smo se ugodno iznenadili. Pokazalo se kao odličan izbor. Iako pomalo podsjećaju na socijalstička vremena i ostavljaju dojam lagane raspuštenosti, ljenčarenje uz rub bazena koji se puni sa sumporno termalnog izvora (ne pitajte za miris koji pogodi do malog mozga prvi dan), aqua aerobic, masažica, ugodna temperatura ispod klisure Svetog Stjepana zaista nas je izrelaksirala. Nakon večere koja partija već skoro zaboravljenog bilijara i "pobjednik ostaje na stolu" ping-ponga. Vrh.
Po odlasku iz toplica, napravili smo mali tour po Istri.
Popeli smo se do Motovuna i kad kažem popeli, to mislim i doslovno. Naime, iz samog Motovuna autom do ulaska u stari grad nismo mogli, pa smo junački uzbrdo ispješačili dva kilometra. Nije zabavno. I jasno mi je da bi gomila automobila neupitno napravila gužvu na cesti prema gore, no kad je tomu već tako TZ grada Motovuna (a nije da su siromašni obzirom na sve djelatnosti koje tamo bujaju) mora osigurati neki alternativni prijevoz do ulaska u stari grad. Jednostavno mora. Jer, nehumano je ljude usmjeravati, pod moraš, da se uspinju dva kilometra uzbrdo ma u kakvoj fizičkoj kondiciji bili. Minus kao kuća. U povratku zamolila sam jednog divnog gospodina, kojem se ovim putem najdubljem zahvaljujem, da me autom prebaci do dolje. Gdje sam bespogovorno objasnila dečku koji je stajao tamo kao prometni redar, da idem gore po Zakonitog i Juniorku. Nije rekao ništa. I bolje.
Kako sam već bila za volanom, odlučila sam ih provesti do tri eminentna vinara, tek da vide gdje se nalaze (vinari, ne oni sami).
Zatim volan prepuštam Zakonitom, službenom vozaču našeg odmora.
Slijedi, posjet Ritošinom Brigu, maminom rodnom selu u blizini Vižinade gdje skrećemo na groblje Sv. Vital o kojem je jedan bloger svojevremeno imao lijepi post. Palimo par svijeća, pošaljemo nekoliko molitvi.
Potom produžili na dvosatno kupanje u Novigrad.
U povratku smo skrenuli u Livade i kod čuvenog Zigantea kupili par sitnica.
Zatim Buzet. Na teranino i malu lekciju o destilaciji gina u destileriji Aura.
Pred kraj Hum, najviše radi Juniorke, jer svog se prvog posjeta Humu prije gotovo petnaest godina, ne sjeća.
Iako je plan bio neka klopa, njoj se više ne da. Već ima dogovor za na veče, pa stajemo kratko u Ročkom polju na kavu.
Za pola sata smo u RIjeci.
Naredni dan ugodno ljenčarenje, a onda stiže subota i palim sa tri frendice na vikend u Gorski Kotar. Mrzle Vodice, gdje jedna od njih ima vikendicu. Prvi dan šetnja oko Lokvarskog jezera koje je zaista impresivno. Uz plažice i splavi gdje se može kupati, tu su biciklističke i pješačke staze, mistična šuma, ugostiteljski objekti, i sve to okruženo blagotvornim zelenilom, mirisnim zrakom i ugodnom temperaturom koja se u noći spustila na šesnaest stupnjeva.
Šesnaesticu smo na terasi, obučene u jedan sloj odjeće više, uspješno podgrijavale džin tonikom do ranih jutarnjih sati.
Drugi dan kasni doručak i dugo ispijanje kave na istoj terasi uz desetak stupnjeva više pa posjet Špilji Lokvarka. Najdublja hrvatska špilja, za posjetitelje dostupna do 75 metara. Za speleologe još i dublje. Impresivna.
Špilja mi nije zasjala u punom sjaju obzirom da sam pred dvoranom broj dva, od ukupno četiri, odustala. Spuštanja stepenicama su poprilično strma i skliska, a ja osim osjetljivog koljena imam i problem sa strahom od visine. Kroz metalne konstrukcije stepeništa vidi se u dubinu koja je meni previše, pa odustajem i vraćam se natrag. Stepeništem prema prvoj dvorani počinjem lagano hiperventilirati. Izlaskom iz špilje dok mi srce bubnja negdje u glavi, ustvari shvaćam da sam do tada samo mislila da imam problem. I da se ovaj put on doista pokazao ozbiljim. Iskapim nešto manje od pola litre vode, smirim dah i ostatak tijela te odmeditiram četrdesetak minuta do izlaska skupine iz špilje.
Bez obzira na ovo moje iskustvo, ukoliko nemate problem sa visinom a u prilici ste, špilju svakako posjetite. Fotografije su divne, a impresije mojih prijateljica odlične.
Priča, klopa, šetnje, špilja, smijeh, džin tonik, svježi zrak, kava u zelenilu...i da, falio je taj još jedan dan.
Istarske toplice, Motovun, Ritošin Birg, Novigrad, Livade, Buzet, Hum, Mrzle Vodice, Lokve.
Opet sam ugustila tjedan. Al u dobro.
I neka.
Danas, 6.05. alarm. Ispočetka.

Klisura Sveti Stjepan, Istarske toplice