Konobarica s tastature
četvrtak, 11.08.2022.
Plaža, oni
Jučer
Mladi su i zgodni oboje. Uskoro će postati roditelji, evidentno je. Izlaze iz mora, odlaze put tuša. Vraćaju se. Bura je i nimalo ugodno prvih par minuta dok se tijelo barem malo ne prosuši od ledenih kapljica. Ona se saginje po ručnik, ogrne se. Sagne se još jednom uzme šeširić i kapicu. Kapicu pruži njemu, šeširić natakne na glavu.
Nakon nekog vremena, oboje sjednu na ručnik prostrt između dvije grote. Razapnu suncobran bez donje šipke, naslone se na grotu i pridržavajući ga sjede nekih dvadesetak minuta.
Nakon toga kreće spremanje za odlazak. On sklapa suncobran.
Ona izvlači laganu haljinu iz torbe. Slaže ručnik. Presavije još jedan. On stoji sa sklopljenim suncobranom. Čeka. Ona u torbu stavlja bočicu. Zatim neku malenu torbicu. On joj nešto govori, ona se prigne i iz torbe mu pruži gumicu koju on omota oko sklopljenog suncobrana. Odloži suncobran na pod i uzme u ruke maleni jastučić. onaj koji se montira oko vrata. Ona se obuče. Zatvori jednu pa drugu torbu. On joj pruži jastučić. Ona ga otkopča na jednom dijelu, ovije oko ručki jedne torbe, pa zakopča. Pruži njemu njegovu torbicu za oko pojasa. On uzima suncobran i jednu torbu. Ona drugu. Kreću s plaže.
Danas
Ona je crnkinja, on bijelac. Preslatka curica od, kako se čini jedno tri godine, povukla je mamine pigmente. I na plaži našla kompu. Dječačića tek nešto starijeg od sebe. I super im je bilo. Ali vrijeme je da se krene. Malena negoduje. Mama je u kolica za plažu (a sve više ih obitelji sa malom djecom koristi, jer praktičnije je vozati svu silu igračaka, hrane, rekvizita za plažu i inoga, no nositi) već potrpala igračke, torbu i hladnjak za plažu. On za svo to vrijeme ispuhava veliki kolut u obliku nagrižene američke krafne i priča sa ocem dječačića. Mama se spušta u čučanj i malenoj koja je počela plakati objašnjava da moraju s plaže. Malena se primiri i krene u posljednju igru sa dječačićem. Pušu balone od sapunice. Cika i sreća. Mama rola jednu tanku prostirku, zatim drugu. Uglavljuje ju u kolica u kojima je na pola ispuhan kolut. Otac polako slaže iglu šator. Polako. Šator ima svoj sistem slaganja. I dalje razgovara. Mama slaže deku za plažu. i stavlja u kolica. Pokupi vrećicu sa smećem i prošeta s njom do kante. Kad se vrati malo sudjeluje u puhanju balona. On slaže šatorić. Još je dva poteza do kraja. Vadi mobitel i škljoca prema dvije slatkoće u igri. Sprema mobitel u džep, nastavlja sa šatorićem. Kad ga složi, nevješto poispremješta već posložene stvari po kolicima. Ne zna kud će sa složenim šatorićem, traži mu mjesto.. Ona se pridiže, razgrne par stvari i napravi mu mjesta. On utakne šatorić. Lati se ručke kolica i potegne. Ona smjesti malenu na bok. Pozdravljaju se sa obitelji dječačića. Kreću s plaže.
Prije nekoliko godina.
Dvije preslatke blizanke. Malecke, jedva hodaju. Ona ih posjedne u hlad. Nahrani obje. Uspava. Spavaju neko vrijeme. Ona ode u more. On ih čuva. Kad se vrati iz mora presvuče se i legne pored njih. On ode u more i nakon nekog vremena izađe. Ode sjesti na zidić u hlad. Ona mu donese ručnik. I druge graćice za presvući. Kad se on presvuče, ona iscijedi mokre gaćice i rastegne ih pokraj ručnika. On sjedne na zidić. ona mu donese bočicu s vodom, upaljač i cigarete pa se vrati do dvije usnule ljepotanke. Legne pored njih. On puši na zidiću. Uskoro se blizanke bude. Ona ih mazi. Daje im bočice, svakoj svoju. Oguli bananu, raspolovi pa im da. On sjedi na zidiću...
Ne znam kako se priča završava, davno je bilo.
