Konobarica s tastature
ponedjeljak, 01.08.2022.
A ovo odi van je...
Jeste gledali viralni hit? Na fb watch ide pod naslovom "Iskreni konobar"
Voljela bih da mogu reći kolega.
Međutim, takozvani konobar na terasi a la carte restorana, nakon što nariba tartuf na jelo, a potom na tanjurić zvonko tresne i ostatak cijenjenog gomolja i ribež, za prvo i osnovno okolo desnog zapešća ima dvije masivne narukvice svaka debljine lanca od bicikle. Na njima malecke lubanje. Jedna do druge.
Znate što su nas učili u ugostiteljskoj školi? Da na konobaru niti jedan komad nakita ne smije odvlačiti pažnju gosta. Naprotiv, prema tadašnjim pravilima konobar je smio nositi ručni sat i vjenčani prsten. Tetovaže onomad nisu bile toliki must have, pa se o njima nije mnogo razglabalo, no i one su morale biti prekrivene.
No da se vratimo na video uradak. Moj nekolega osim dva lanca od bicikla omotana oko zapešća desne i masivnog sata na zapešću lijeve ruke ima (džaba bilo) bijelu košulju neutaknutu u hlače i, čini mi se, dugi rukav zasukan do iznad lakta. Ovo sa rukavom možda i nije istina, jer ne uspijevam dobro vidjeti. Moguće je samo takav kroj. Brada i brkovi mu nikako nisu trodnevni i uredni. Na šakama jednokratne rukavice jer ribanje tartufa. A možda i da bolje istaknu male stilizirane lubanje navrezene na metalnim narukvicama.
Okej, kreće on lagano s prezentacijom.
Prvi pijat prezentira do u tehniku prženja rižinog papira lupkajući po rubu tanjura. Znači radi se o tanjuru na kojem je tuna tartar donešen za konzumaciju. Možda je prijenos energije sa konobarevog prsta omotanog u lateks također bitan za potpun doživljaj jela. Jer na pijatu je rižin papir pržen u dubokom ulju da se zgužva, tuna mišana sa uljem od kamenice, majoneza od dalmatinskih začina pojačana citruson, mango, jabuka, pepel od maslina, kavijar od bijelog octa; to je ta molekularna kuhinja koja je sve zastupljenija, pojašnjava. Vibracija od lupkanja prstom po tanjuru tu mi se čini i nekako logična.
Cijelo vrijeme stoji u raskoraku, njiše kukovima te, kad ne lupka (kaži)prstom po obodu tanjura, njime zamahuje oko sebe i onako casual se s vremena na vrijeme počeše po bradi.
Uglavnon, iđemo dalje. Pijat broj dva ne dobija lupkanje, već malu rotaciju.
Ovdi imamo raviole punjene sa siron i gljivama, u umaku od tartufa, onda nešto bez sulfita (?), gori imamo svježi tartuf, i gori naribani ovi đava iz Italije, kako se zove.. Gosti uskoče i pomognu; parmezan. E, parmezan! Sine i njemu. Brao!
Onda tamo imamo kozice u tempuri, to je najodvratnije od svega što imamo, znači najbliže mekdonaldsu i zbog toga je TOP!, znači svi volimo ić u mekdonalds, premda ne volimo.
Slijedi nerazumljiv traktat o tempuri i Japancima uz češkanje po glavi. Nakon slabo razumljivog dijela eto onaj koji pojašnjava puno toga, jer to je servirano na wasabi majonezi i jestivim algama koje se zovu nešto vontanvontajtang, neman ni ja pojma, al su uzgojene u akvariju, ne u moru jer su šporke ove izmora.
Zadnji pijat je krumpir u umaku od tartufa po ideji knedli moje mame. Znači krumpir smo zapržili u krušnim mrvicama ko knedle i onda smo dodali taj umak od tartufa.
Eto. Aj sad se razbijte od hrane!
Završi nekolega, okrene se od stola i ode.
SELJAKLUK!
Naravno da pravila stvorena prije trideset godina ne mogu biti nešto zapisano u kamenu. Da nam je netko npr. tada rekao da postoji neki drugi kavijar osim od riblje ikre, zavrtili bi prst u visini sljepoočnice i u nevjerici trznuli glavom u njegovu smjeru. Sve se mijenja.
Ali...
Pristojnost, urednost i fina sofisticirana, a ujedno ležerna komunikacija konobara odraz je poštivanja gosta, objekta u kojem radi, hrane iznesene na stol i u konačnici profesije same.
Oduvijek.
Zauvijek.
