Konobarica s tastature

ponedjeljak, 20.06.2022.

Zrno fažola

Vozim neki dan s posla.
Upeklo, auto se cvrčio na suncu par sati i iako je minijaturan dovoljno je u njemu plastike da napravi saunu. Palim klimu i već nakon nekoliko kilometara postane mi hladno. A kako je auto minijaturan, minijaturna je i snaga njegova motora, pa iza onog broja jedan i točke stoji samo nula. Kad se klima upali, ja vjerujem da se ta snaga upolovi. Mislim nema ništa loše polagano jezdit po cesti i uživat u vožnji, krajoliku, sunčanom danu i svašta nečem, al onako rastavljenoj nakon 8 sati rada i jedne loše vijesti, ne jezdi nit uživa mi se.
Loša vijest se ne tiče mene osobno, ali nekako uvijek me dirne, kad nekog u mikrokozmosu mi nešto dirne. I tako u subotu sat prije završetka radnog vremena saznam vijest o jednom otkazu u firmi. Firma je nedavno promijenila vlasnika. Dobili smo svatko poimence lijepo obavijest o promjeni i uz nekoliko priča, uglavnom za vrijeme pauze po kantini ili pušioni među nama radnicima o mogućem razvoju situacije, te uvjeravanju nadležnih kako se za nas ništa ne mijenja, nastavili smo raditi. A i što bi drugo. Sezona je, posao je, drugačije i ne znamo. Uprijeti, dati maksimum. Odraditi i kad se čini nemoguće, i kad se tijekom osam sati promjeni po nekoliko znojem natopljenih košulja, i kad svi naporni gosti zasjednu na potiljak, i kad žuljevi napadnu onu kost iznad pete... Godinama već to činimo dobro. Jako dobro. Potvrde stižu uvijek na kraju godine. One pisane, relevantne, javne, urbi et orbi (da se ne pomisli na neke druge ;) ).
I sve u tome taman smo zaboravili na novog vlasnika pod kojim nam se ništa ne mijenja, pa čisto da nas podsjeti da na svijetu samo mijena stalna jest, kao bomba stiže vijest o prvom otkazu.
Bam!
Možda nas se i na bi trebalo ticati, jer...ono sve prije navedeno. Radimo, uprli smo, sezona nam je odavno započela, a i taj otkazić, pa dogodio se u višem menadžmentu, to je normalno, oni lete prvi.
Osim ako...
Uručilo ga jednoj odličnoj osobi. Na jedan tužan način.
Baš onako da te tresne po pleksusu i presavije u struku iako se tebe ne tiče.
I da po tko zna koji put tijekom radnog vijeka ponovno i iznova podsjeti koliko si samo broj.
Another brick in the wall.
Malo, majušno, minijaturno, gotovo nevidljivo zrno fažola u maneštri viših interesa, novaca, provizija i igara, gdje stručnost ne vrijedi zrnca soli, a moral i humanost kategorije su davno prohujalih vremena.
Koliko će se tko moći i htjeti iskuhavati dok se kožica bobe graha sasvim ne istali i nestane u kaljuži te kaše, pitanje je koje burgija uskuhali mozak. Sve dok se pod uključenom klimom voziš s posla.

20.06.2022. u 22:45 • 18 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< lipanj, 2022 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Listopad 2024 (8)
Rujan 2024 (7)
Kolovoz 2024 (7)
Srpanj 2024 (9)
Lipanj 2024 (5)
Svibanj 2024 (9)
Travanj 2024 (6)
Ožujak 2024 (8)
Veljača 2024 (8)
Siječanj 2024 (9)
Studeni 2023 (9)
Listopad 2023 (8)
Rujan 2023 (6)
Kolovoz 2023 (9)
Srpanj 2023 (4)
Lipanj 2023 (9)
Svibanj 2023 (9)
Travanj 2023 (8)
Ožujak 2023 (9)
Veljača 2023 (8)
Siječanj 2023 (9)
Prosinac 2022 (9)
Studeni 2022 (8)
Listopad 2022 (9)
Rujan 2022 (9)
Kolovoz 2022 (7)
Srpanj 2022 (9)
Lipanj 2022 (9)
Svibanj 2022 (4)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (8)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (9)
Studeni 2021 (11)
Listopad 2021 (13)
Rujan 2021 (12)
Kolovoz 2021 (21)
Srpanj 2021 (14)
Lipanj 2021 (12)
Svibanj 2021 (13)
Travanj 2021 (12)
Ožujak 2021 (12)
Veljača 2021 (11)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (10)
Studeni 2020 (9)
Listopad 2020 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Blog! Blog! Moraš otvorit blog...
Pa eto, blog.
Priče za čitanje.
Priče za uživanje.
Jer priča je život...
...i život je priča.
Uživajte!

Linkovi

Loading

Arhiva