Konobarica s tastature
četvrtak, 26.05.2022.
Još jedno poglavlje...
Izlaze. Sunčane naočale na nosu, preko ramena prebačeni ruksaci. Otključavaju auto i u bunker ubacuju ruksake. Bezbrižni. Srednja odrađena. Otići će po V, pa po E i R. Naći će se u gradu sa ostatkom ekipe, pa put Crikvenice i onda za Tribalj. 3 dana proslave. Nakon zadnje zajedničke fotke pred školom, Korza pa Delte, nakon podužeg tuširanja i struganja nakupina brašna, octa, vode, vina, piva i tko zna čega još sa kose i tijela spakovali su se i otišli. Mahnuli mi s parkinga. Odmahnula sam. Auto je nestao iza listova olenadra u vrtu. Ja sam na trenutak nestala s ove Zemlje. Okrenula sam se prema nepospremljenom krevetu, prenakrcanom noćnom ormariću, nekoliko kutija za cipele koje nisu uspjele stati u ormarić za cipele, prema peharu krcatom nekih medalja, radnom stolu na koji se jedva može mjesta naći za jednu otvorenu bilježnicu, hrpi knjiga koje je jučer donijela iz škole, pa su mjesto, onako tek pristigle, našle na podu njene sobe. Upijam tu sliku, a mene upijaju letvice crno bijelog laminata dok mi oči vlaže. Zatvoreno poglavlje. Još jedno.
Naglo je odrasla, primijetila sam još prošle školske godine. Ove je je potvrdila zrelost odrastanja. Odradili smo brdo svega. I nakon svake situacije pomislili kako je eto, stres prošao. Iza njega došao bi novi, pa bi odradili, pa tako iz jednog u drugi. Kvačica na kvačicu.
Nema tome dugo, kolega koji ima dvoje klinaca od godinu i tri izjavio je da su mu već uzeli deset godina života koliko strepi kod svake njihove temperaturice. Gledamo ga kolegica i ja sa smješkom. "Al znaš M, to nikad ne prestaje." govorim mu mudro, pa se tu zaustavim. Stići će ga, ne treba mu moje mudrovanje.
Ona planira faks van ovog grada. Moguće i van države. Dok gledam nepospremljenu postelju tek ovlaš navučene dekice tako da ostavlja dojam "napravljenog" kreveta u meni kovitlaju svi cikloni ovog svijeta. Pijesak njenog djetinjstva iscurio mi je kroz prste. Zadržalo se malo, na dlanovima, preko famoznih linija života još ga ima. Okrenem se, povučem roletnu, otvorim prozor.
Nek se prozrači.
Nakon par sati zabipa mobitel. Eiiii mi smo stigliii
Supać. Pomalo i lijepo se provedite. otipkam.
Okrenem glavu prema Njemu
Stigli su, kažem
Super, kaže On.
Foto: Roni Brmalj
