Konobarica s tastature
ponedjeljak, 14.03.2022.
Dok prigotavlja gulaš
Zamišljeno miješa krčkavi gulaš. Prinese kuhaču usnama, puhne dva puta u nju, poliže, pritisne coktajući jezikom nepce. Treba, ipak treba još malo papra. Možda da izmrvi malo peperončina. Bi rado, ali ne koristi ih često, pa nikad s njima nije na čisto. Zadnji put su svi srkali i puhali kada je umak od ćufti razljutila tim malim sušenim čudima. Nije pomogao ni putrom i mlijekom krcati pire od krumpira. Dala im je kanticu sa vrhnjem i žlice da pregorena nepca barem malo dovedu u red. Nekima je i pomoglo. Ipak, njenim ćuftama je malo tko mogao odoliti. Kao ni ćufticama u umaku za paštu. Njih pak nije nikada uspjela unerediti viškom čilija ili sličnog. Najjače što je taj umak primio bila je dimljena mljevena paprika. Špageti se rijetko uz ćuftice pripijaju otkada je otkrila orechhiette u toj kombinaciji. Svi će orechhiette bubnuti uz brokulu i neki sir. I okej, stvarno su ukusne. Al uz ćuftice u umaku, e to je bomba baš.
Uzima malecku teglicu u kojoj se kotrlja sedam minijaturnih isušenih papričica. Gotovo da su smiješne koliko su se smežurale. I prosto nevjerojatno kako se u takvim malim suharcima može pospremiti golema ljutina. Ljutina… Ljuto. Jedna od rijetkih riječi koja može okarakterizirati okus i raspoloženje. Ljut ko pas, ljuta ko papričica, ljuta sam, ljuti umak, šta si ljut, jel se ljutiš na mene, baš sam bio ljut, ljuto je, razljutilo me…i naravno, kao i sa svakom riječi, kad ju ponoviš dovoljno puta, postaje nekako čudna. Lju-to. Ljuto. Ljut, ljut.
Mrvi lagano malu, uvelu papričicu koja će po zadnji puta opravdati svoje postojanje. I bi joj žao. Šta ti je životni vijek. Najprije se pržiš na suncu, boriš za malo vode iz zemlje i oblaka, kad si u punoj snazi, ičšupaju te, onda se opet pržiš na suncu i sušiš bolno i lagano da bi te neki maljavi čiča il neka krezuba baba natakarili na uzicu od konca sa stotinama sličnih, pa hajd još malo se osuši…Nikad kraja. Da bi na kraju skončala iskasapljena i prekuhana.
Valjda će bit okej. Pa stavila je jednu tek na cijeli lonac.
Prošeta kuhaču nekoliko puta kroz gustoću krčkavog gulaša.
Smanji ploču na dvojku.
Još pola sata.
Propne se na prste i pogledom potraži vrećicu širokih tagliatella.
