Konobarica s tastature
ponedjeljak, 03.01.2022.
Mlada nam je još
Mlada je godina još. Ima vremena, pomalo. Nekoliko tik takanja i eto nas opet, i prije no što mislimo u džinglbelsima, jelkama, bakalaru, najboljim željama. Neka.
Jučer mi jedni gosti za manču ostaviše devedeset centi. Drugi euro i četrdeset. Skupim te kovanice u pretinac za sitno, pomislim kako je moglo i bez cenata, jer njih uistinu ne mogu ni na banku, ni u promet na kraju dana, a kakva je situacija trenutno, ni u Italiju. Mah, pa i kod nas će uskoro Euri. Neće propast.
Istu večer na Dnevniku onaj glavni barba od nacionalne banke, objašnjava kako će već od kolovoza, dakle za nešto više od pola godine, Euri u korištenje jer započinje dvojni promet valuta. Kune i Eura. Proć će nam godina u lamentaciji o Eurima, o taktici izbornika rukometnih, nogometnih, košarkaških, vaterpolskih, jer godina je prepuna svjetskih događanja u tim sportovima, a mi moramo biti bar prvi, jer nam mentalitet ne dozvoljava da išta ispod bude uspjeh.
Proći će u dijeljenjima na njihove i naše, na pro i anti. U označavanju teritorija, mjerenju raznih veličina od kojih je ona tradicionalna pala u zaborav.
Trošit će se godina lagano iz jednog u naredno toliko očekivano godišnje doba, u čekanjima na bolje vrijeme da obavimo ono nešto za koje čekamo da mu bude pravo vrijeme.
Zamijenit ćemo zimske gume ljetnima, pa opet nataknuti zimske i već će joj biti kraj.
Što ti je godina.
Dvije izmjene guma na automobilu. Četiri godišnja doba. Nekoliko planova, nadanja čekanja...
Tri stotine šezdeset i pet dana istopit će se u hipu.
Proći će godina.
Nekome neće.
Za nekoliko dana vratit ćemo kuglice u kutije. Iz stanova iseliti blagdansko zelenilo.
Čekat ćemo proljeće i prvu izmjenu guma na automobilima.
Al pomalo, ima vremena. Mlada nam je godina još.
