Konobarica s tastature
ponedjeljak, 27.12.2021.
Blagoslov kata niže
Malo sam zarežala danas.
I odmaknula se od mainstreama okoline na poslu koji me gušio već neko vrijeme. Znači, kad sam shvatila da kreće još jedna predstava stanovitih osoba, sklonih se kat niže. Sreća je da imam tu mogućnost. Skloniti se kat niže.
Zarežala sam na neke iz gentleman's kluba. Kasnije si mislim, pa nisu dečki krivi, oni su jednostavno tako odgojeni i uzgojeni da im se prirodno postaviti gardom nositelja svemira u svakoj situaciji. A u onoj u kojoj se tako ne postave, pomoći će ti bez beda. I onda to napomenuti nekoliko hiljada puta. Papirić pojedene praline ostavit će na stolu, stolicu nakon objeda neće privući pod stol, nešto čemu ne znaju gdje je mjesto neće se potruditi saznati gdje se odlaže već će to odložiti bilo gdje, usput će proći pokraj tebe i sa sigurnošću švicarske banke promrmoriti ovo ćeš ti riješiti upitnim tonom, ne dozvoljavajući međutim onaj drugi odgovor. E neću!
Pokušavam izbjegavati konflikte. Nisu mi potrebni. Ponekad i pokleknem. No uspijevam ušutjeti u nekim situacijama u kojima nekad nisam. Kažem svoje mišljenje, ali ne uvlačim se u lamentacije.
Intuicija koja me rijetko kad prevari i koju izreknem, u času izricanja okolini je često neprihvatljiva. Dok im se sama ne ukaže pa počnu kukati o tome. Onda ih lijepo otpravim sa jednostavnim nemoj se meni žaliti, o tome sam govorila već.
Ipak, nekada je potrebno malo zarežati.
I skloniti se kat niže.
Kad se već može.
Negdje sam čitala da je poželjno svakih sedam godina promijeniti radno mjesto/posao.
Moguće.
Nitko nije drvo. Osim drveta samog.
Sutra sam free.
Jeeei.
(a onda kreće turbo osam dana)
