Konobarica s tastature
ponedjeljak, 22.11.2021.
Struka, znanost, kompetencija
Nema tome dugo bili smo u posjeti kod nećakinje i njene obitelji. U četvrtak joj je obrana doktorske radnje. Iz matematike. Jednom mi je rekla kako u srednjoj i nije briljirala iz matematike te je do trećeg srednje u gimnaziji imala čvrstu trojku iz tog predmeta. A onda je dobila profesoricu F. Koja joj je izokrenula pogled na matematiku, u njoj vidjela potencijal matematičarke i eto je! Još koji dan i doktorica matematike. Nikad nisam bila matematički tip, više sam jezičar. No, sa zanimanjem uvijek poslušam zanimljivosti iz matematike koje mi nećakinja ispriča. Tako sam spoznala da je 2 najinteresantniji matematički broj, da matrice kojima smisla nisam nikako vidjela osim što su imale popuniti cijeli a4 format na ispitu mi matematike na faksu (a hvalabogu imala sam samo jedne godine taj jedan kolegij iz matematike) itekako imaju svoju primjenu u praksi, a kad sam onako iz radoznalosti pri tom zadnjem posjetu uzela njen ukoričeni doktorski rad sa stola i stala ga prelistavati (jedva da sam pročitala naziv radnje, a dobar sam čitač) uspjela mi je pojednostavljeno objašnjavajući približiti o čemu se tu zapravo radi. O kodovima kod komunikacije između računala i ispravljanju grešaka pri toj komunikaciji. E tu sam pak saznala da se ljudska komunikacija u suštini može izvesti sa samo četiri slova. Ali ih imamo još preko dvadesetak, jer nemamo sposobnost prepoznati greške koje bi nastale kada bismo koristili samo četiri.
Vrh.
Danas sam pogledala jučerašnju emisiju "Nedjeljom u 2". Gošća emisije je bila Sanja Barić, ustavna stručnjakinja i predstojnica Katedre za ustavno pravo na Sveučilištu u Rijeci. Oduvijek znam za sebe da su jedina dva zanimanja koja, ali nikako, ne bih mogla raditi - liječnica i pravnica. Vjerojatno bih prije mogla biti precizna mehaničarka, vodoinstalaterka, ma manekenka čak, no jedno od ona dva. Ipak, slušajući profesoricu Barić kako sa pozicije struke lijepo i razgovjetno, ne zauzimajući ničiju stranu, osim stranu prava raščlanjuje razne aktualne teme i čini ih puno razumljivijima nama običnim smrtnicima kojima je u osnovi sve crno-bijelo, lijevo-desno, pro-anti, postalo mi je mnogo toga jasnije, a pravo mi po prvi put u životu nije izgledalo kao grana puna proturiječnosti kojoj je u osnova da ide kontra svake logike stvarnog života.
Genijalno.
Književnost. E tu sam si puno više "doma" no u prethodne dvije situacije. Volim, ljubav mi je, dosta toga kužim i tako... No moja priča oko književnosti je također uska. To spoznam uglavnom na književnim večerima, predstavljanjima autora i knjiga i sličnim događanjima gdje sa svojevrsnog izvora imam priliku uvijek iznova se iznenaditi koliko je to više i opsežnije od onog basic poimanja književnosti - čitanja i/ili pisanja. Kada se na takvom nekom događanju spoje dobar autor (pa još nek' je i neki omiljeni, npr.) i znalac moderator, zađe se u sfere književnosti koje prelaze neka pomalo determinirajuća poimanja književnosti. Pri takvim susretima nemilo uživam, a nakon njih osjećam se osvježeno i napunjena dobrom energijom. Tako na mene djeluje ozbiljna priča o književnosti. Izrečena od stručnih osoba, profesora, doktora, autora; književnih mastera, koji su sposobni fluidno i razumljivo uskočiti npr. na područje filologije, objasniti pojam o kojem govore, ali nikako s namjerom dociranja, već edukacije.
Obožavam.
Da rezimiram.
Nisam osobiti ljubitelj određenih polja znanosti. Neke ne razumijem uopće. Nasuprot njima, neke zaista volim. No oduvijek i zauvijek vjerujem u znanost. U struku. A kada sam u prilici od nekoga, u svom polju djelovanja kompetentnog nešto naučiti, beskrajno sam zahvalna. Neovisno radi li se o matematici, pravu, književnosti ili nečem četvrtom.
U ovom vremenu podjela, (a sami smo ga skrojili) takvi ljudi, samozatajni poznavatelji svoga faha, nasušna su nam potreba i veliki blagoslov.
