Konobarica s tastature
subota, 06.02.2021.
III NATAŠA
KAD KRENEŠ DALJE
-Aaaaa...kad ti kažem da neće, onda neće..- vikala je Irena.
Mirela je pokušavala pokrenuti DVD player, koji je krepao nekoliko trenutaka prije nego što sam kročila u njihov stan. Irena mi je otvorila vrata i sad smo stajale na pragu dnevne sobe.
-Neće šta?- upitala sam
-Ne može se pokrenut. DVD. Stalno ga baca van. A ona uporno misli ako stisne na silu disk unutra, da će se nešto promijeniti, da će proradit, a neeeee-ćeeee.- opet je vikala u Mirelinom smjeru.
-Pa dobro, mogu probat, zadnji put je proradio.- reče Mirela smireno, uporno rukom pokrivajući neposlušni otvor kroz koji se disk vraćao nazad i pri tome ponavljao dumb-dumb-dumb.
-Pa zato sad i neće, jer si i prošli put tako stiskala...Nešto si mu sjebala i sad neće...-
-Ja sjebala? Ne znam samo kome je pao na pod dok se brisala prašina, iiii tko ga je zalio crnim vinom na rođendanskoj fešti.- dumb-dumb-dumb
-Aj se smirite obje. Mirela, očito je da taj DVD neće proraditi, moš' slobodno maknut ruku s te prisilne radnje koju vršiš nad njim. - okrenula sam se Ireni;- Stvrano si sasula vino na njega?-upitala sam šapčući
-Ma malo samo, tu po vrhu. Ne vjerujem da mu je to naškodilo.- odšapnla mi je
-Koji ste vi likovi.- rekoh i zavalih se u trosjed;- Pa dobro, očito je da nećemo gledat Earthling. Možemo gledat Otvoreno ili nešto slično.-
-Daaaa. Ili Proces ili...tako nešto.-doda Irena i stropošta se do mene.
-Ko još dolazi na pretpremijeru koje nema?-upitah
-The Svjetlana Kapiten Marić.- reče Mirela kreveljeći se. The Svjetlana Kapiten Marić, koju smo skraćeno Mirela i ja zvale Eskaem, po početnim slovima internog nadimka, bila je Irenina suigračica u klubu. Mireli i meni bila je o.k., ali Ireni nedodirljiva, ko neko božanstvo na parketu i u životu. Mirela i ja nismo propuštale niti jednu priliku da se zafrkavamo na tu temu u Ireninoj blizini. Mislim da je Mirela bila, malčice, onako zdravo ljubomorna, ali sve u granicama.
...
Kad mi je Mirela unazad nekoliko godina rekla za svoju tajnu, mislila sam da sam cool s time. Pa sam neko vrijeme živjela u nezanju. Pa sam ju neko vrijeme izbjegavala, a kad to više nisam radila, nisam imala pojma kako se trebam ponašati u njenom i društvu njenih frendica. Dok se potpuno nisam izgubila u cijeloj situaciji, a ona me jedan dan posjela na stolicu nasuprot sebi i održala mi kratku lekciju o ponašanju. Tj. lekcija je bila, da lekcije nema. Da je u biti sve isto kao i u hetero svijetu, osim malo uskraćenih sloboda u javnosti, al navikle su već. I to je to. Shvatila sam, postalo mi je sasvim cool i normalno. Da nisam jedna od njih, nisam im trebala ni govoriti. To one, kazala mi je, znaju jer od mene ne dolazi vibra, što god to značilo. Neke od njih su me nalazile zgodnom, neke se nisu ni osvrtale na mene, a treće bi sumnjičavo Mireli pri nekim njihovim druženjima vrtile glavom u mom smjeru uz upitni pogled.
...
S vremenom sam upoznala i njene frendice iz tog đira i dvije cure joj. Mirela mi je bila najbolja frendica i u koga je zaljubljena i s kim dijeli krevet, bilo mi je uistinu nevažno. samo dok ju vidim sretnu. Dok nisam nestala. Na više od godinu dana. I isto tako ni njoj nije bilo važno s kim dijelim krevet, dok sam ja sretna...
A u početku, zaista sam bila. Zanesena. Tek završila faks.Zaposlila se pripravnički. Pa konačno dobila posao. Upoznala ga. Preselila s njim. Ma milina...I u tom cijelom lebdeće dobrom životu odlutala sam od Mirele, njenog đira, ušla u neki drugi i sve mi je to bilo okej. Međutim, da sam postala statua na regalu shvatila sam onog vrućeg dana u kafiću trgovačkog centra, razgovarajući upravo s Mirelom. Ona i Irena bile su u vezi već nekoliko mjeseci. I kako mi je tada rekla to je to. Irena je ona prava. Ja to unatoč zajedničkom životu (i zajedničkoj plazmi) u tom trenutku, nakon godinu i pol, nisam mogla reći. Svo to vrijeme ustvari, nije bilo niti jednog trenutka kad sam to mogla izreći. Nikad nisam sebe i Sašu vidjela zajedno u budućnosti I nikad nisam za njega mogla reći to je to. Što sam uopće tražila u tom odnosu?
