Vrijeme

17 siječanj 2020

Imam točno 15 posto baterije
za napisati ovo
A sve što si želim reći je da dolazi snijeg,
osjećam ga u kostima, na kapcima
naelektrizirana mi je kosa

"kad padne snijeg, ja pomislim da će se vratiti"
napisala sam davno, a ne znam kome, za koga
I to me svake zime
na isti način muči
Jer mi nije jasno zapravo
koga sam to čekala
A kad ne znaš koga,
nema šanse da ga i dočekaš

Ne znaš čovjeka

a i nisam baš ona od čekanja,
nestrpljiva sam, kužiš
te neke stvari meni
uopće nisu svojstvene
I baš sam se nadala nekako zbog toga
Da ove godine neće pasti

Nakon 4 sata čekanja na Jordanovcu
Pjevanja "Neba nad Parizom"
I njenog dremuckanja na mom ramenu
Dočekale smo mama i ja divnu liječnicu
Onu s izvezenim ružicama na kuti
Tu je ona ponovila mami
Sve što je prije mjesec dana
za mamu
rekla i meni
Nježno, toplo, ljudski, fini dodir podlaktice
( mama je izjavila
kako uopće nije znala
da je pušenje tako štetno,
pa zakaj to prodaju)

Imam jos 5 posto
I zahvalna sam na svakoj sekundi
Znaš

Čini se da su bolesti samo
Upozorenja
kada zaboravimo malo
Na taj pješčani sat




https://youtu.be/ydtryV65UGk

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.