Dama i skitnica

nedjelja, 17.11.2019.

Topla, topla večer u studenom.
Bakrenožuta jesen uvijek je kulisa rastanaka.
Moja svila od koje sam sačinjena, teško podnosi tu vlagu.
Govori mi sve što sam ja njemu htjela reći.
Smješkam se, dok fino osvjetljene gornjogradske palače titraju u mome uhu.
Osvjetljeni prozori. Komoditet.
Mogu šutjeti. On će sve reći, na svoj način.
Ja ću otpjevati na to tercu, tercu na tišinu, jako bogato sazvučje.
Neću propasti.
Jedem veliku krišku torte s makom,
zarađenu od njegove svirke.
Posebno je slatka, to je izniman trud.
On me gleda drugačije.
Jer svaki dan mi smo drugi ljudi.
Dok podižem ljestvicu našeg odnosa, svjesno i bez ljutnje ne pristajuć na ništa manje, ja sam kraljica, kraljica ulica.
I u d- molu, moja je ljestvica visoko.
I sama se moram vječno propinjati na prste.
Ti snovi. Te želje.Te slike. Da ih dosegnem.
S tobom ili bez tebe.
Kada odem, padat će ti kiša i to će biti tvoj izbor.
Tvoja sloboda ne da se ograničiti mojim snovima, jel tako. Onda nemoj govoriti da bi crko bez mene. Jer ja vjerujem izgovorenom.
Ne dam mu da me utopi, posvoji, da se opusti, učini me običnom.
Borba za samosvojnost. Integritet.
Tisuće malina čujem mu u grlu.
I violina orkestar. Vidra od Begeja.
Noćna svjetla gore mu na obrazima.
U očima žeravica avantura. Života u Sada.
U Petrinjskoj pjeva Cigo.
On ostaje s njim, glazba zove i pomaganje nekome..meni više ništa ne treba.

Dame moraju znati same.
Pa stavljam ruke duboko u džepove, neću ih uprljati ljutnjom.
Koračam visoka, koračam svečana i puna ljubavi za sebe.
Bravo, kažem si. Hvala ti što si tako pametna.
Potapšam lijevo rame, zaokrenem misli, na mom lijevom uhu pružena ruka prema meni nekoj, sutra.

S tobom ili bez tebe dragi, nikad te neću zaboraviti


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.