Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
https://m.youtube.com/watch?v=mTn_v08ZJEM


"The most beautiful people we have known are those who have known defeat, known suffering,
known strle, known loss, and have found their way out of the depths. These persons have an appreciation, a sensitivity, and an understanding of life that fills them with compassion, gentleness, and a deep loving concern. Beautiful people do not just happen.”

Elisabeth Kübler-Ross

“Being with him when he died was something I will never forget. His bravery. His happiness. His acceptance. It was a colossal experience for me. Changed my life completely in a way that I had not expected. I expected to feel sad and lost. But I felt the opposite. Just, like, ‘Boy, this is it. This is all we have. Right here. So you’d better pay attention.’”

Laurie Anderson and Lou Reed


“To love. To be loved. To never forget your own insignificance. To never get used to the unspeakable violence and the vulgar disparity of life around you. To seek joy in the saddest places. To pursue beauty to its lair. To never simplify what is complicated or complicate what is simple. To respect strength, never power.
Above all, to watch. To try and understand. To never look away. And never, never, to forget… another world is not only possible, she is on her way.
On a quiet day, I can hear her breathing."

Arundhati

“I hope you will go out and let stories, that is life, happen to you, and that you will work with these stories... water them with your blood and tears and your laughter till they bloom, till you yourself burst into bloom.”

Clarissa Pinkola Estés


“May the sun bring you new energy by day, may the moon softly restore you by night, may the rain wash away your worries, may the breeze blow new strength into your being, may you walk gently through the world and know it’s beauty all the days of your life.”
Apache Blessing


“I am not the first person you loved.
You are not the first person I looked at
with a mouthful of forevers. We
have both known loss like the sharp edges
of a knife. We have both lived with lips
more scar tissue than skin. Our love came
unannounced in the middle of the night.
Our love came when we’d given up
on asking love to come. I think
that has to be part
of its miracle.
This is how we heal.
I will kiss you like forgiveness. You
will hold me like I’m hope. Our arms
will bandage and we will press promises
between us like flowers in a book.
I will write sonnets to the salt of sweat
on your skin. I will write novels to the scar
of your nose. I will write a dictionary
of all the words I have used trying
to describe the way it feels to have finally,
finally found you.

And I will not be afraid
of your scars.

I know sometimes
it’s still hard to let me see you
in all your cracked perfection,
but please know:
whether it’s the days you burn
more brilliant than the sun
or the nights you collapse into my lap
your body broken into a thousand questions,
you are the most beautiful thing I’ve ever seen.
I will love you when you are a still day.
I will love you when you are a hurricane.”

Clementine von Radics





Linkovi
vidrinsmijeh@gmail.com

SarahBernardht
03.07.2019., srijeda
Pahuljica i Gitara

- Nekog trebam ja, trebam nekoga..
Grašo plače na radiju, a ona jutrom rano u lokalnoj policijskoj postaji. Dvije mlade policajke upravo uzimaju njenu izjavu. Potiču je da se pokuša sjetiti detalja na biciklu.
Drska krađa. Broj rame.
Nema broj rame, pa neće ići potražnica.
Nema ni rame.
Policajke pretražuju Njuškalo.
Vani je sve puno konjogriza.
Vjetar je među kukuruzom.
Ona sluša Grašu i oči joj se pune pred izlijevanje. Uopće nije zbog bicikla.
Da stjeran sam u kut..
Osjeća se ko Melita. Melita Žganjer.
- Gospođo Sonja, koliko je star taj bicikl?, pitaju je pristojno, dok ona grize donju usnicu da ne zaplače. Pa stavi i crne cvikere, sve u službi uravnoteženosti.
Previše. Svega je previše.

Na stanici čeka bus, sasvim u svom filmu.
Ne sjeća se ni kako je dotud stigla.
Odjednom začuje gitaru.
Mekan zvuk, čeznutljiv i jestiv, prene je iz potpune magle.
Kao da je spavala i sve samo sanjala.
Nasmiješi se tom zvuku, pa tek onda čovjeku koji ga je proizveo.
- Volite muziku? Što slušate?
Situacija je filmska. Nitko joj neće vjerovati.
- Britanski punk, ispali ona, pa se oboje nasmiješe ponovno i ponovno.
- Ko pahuljica ste, kaže.
Gitara uđe na treća vrata, ona na prva.
Hoda do sredine autobusa, a Gitara joj ponudi da mu se pridruži.
Gleda je ciganskim, usredotočenim pogledom.
Lijep je onako doista. Usta, zubi, oči.
Pahuljica ga pristojno i lijepo zamoli, da joj ne udvara. Da mogu razgovarati o svemu, osim o njenoj haljini, obrvama, lijepim crtama lica.
On prebire po gitari.
To je sve što joj sada treba.
Taj zvuk koji će je zagrliti, pomilovati joj lice, izvući osmijeh.
Vrijeme je loših nalaza. Prvo mama, pa ona.
Ne zna kako se uopće nositi s tim.
On priča svoj život. Tri djevojčice, rastava.
Radio je svašta, al sada je ulični svirač.
Živi ko ptica nebeska.
Opušten je u komunikaciji.
Pjesme se biraju po asocijaciji, kroz razgovor. Cijeli bus je namrgođen.
A svi slušaju. I razgovor i pjesme.

Smješkaju mu se samo djeca i ona.
Tu i tamo čak zapjevuši s njim.
Jednostavno je vuče.
Kao da se utapa, guši, a on je silom vuče nazad na obalu.
Popiju kavu na Glavnom kolodvoru.
Moli ga da je ne galebari.
- Galeb je baš ružna ptica.
- Onda molim te, nemoj bit lastavica!
- Leti, leti daleko, tvoja krila su meka..
Prati je do posla. Gitara i pjesma.
Ljudi se okreću za njima.
Gdjekoji se nasmiješi, jedan zaplješće, pohvali.

On je bio po cijelom svijetu.
Nagledao se svega.
Poznaje ulicu i njene zakone.
- Čekam te nakon posla.
- Ne može, idem na Jordanovac.
- Idem s tobom.

Ide nakon posla na Jordanovac pod pratnjom njegove pjesme. Sad mu već dozvoli da joj poljubi ruku, lice, rame.
Dira je njegova pažljivost.
On pokušava razveseliti čak i njenu sestru.
Ej..njenu sestru! To je hrabar podvig.
Sestri ga predstavlja ko školskog iz srednje.
Da ne bi mislila kako je skroz poludjela.

Idući dan on joj kaže svoje prezime.
I da ga ima na google-u.
I ona to učini.
Nakon toga, pokuša ga udaljiti od sebe.
Svjesna da joj nije poslan bez razloga, jer ništa nije bez razloga, govori mu da su dva svijeta.
Nađe mu se u zagrljaju.
U poljupcu. Duboko u utrobi.
Izvukao ju je na obalu.
Takav.
Problematičan.
Totalni troublemaker.

- To je prošlost i namješteno mi je, kaže.
To mi ne treba u životu, kaže mu ona.
Ja sam za odlikaše, ugrize ga.
- Zbog tebe bih bio kišna glista.
On pobjeđuje pjesmom.
Svaki njen oprez rastrgava rifovima.
A koliko je spreman mijenjati se?
Zbog sebe, ne zbog nje.

- Šta radiš?
Pišem priču.
- Dođi da je pišemo zajedno.
Ne mogu, pišem da ne zaboravim.





- 21:09 - Komentari (17) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.