U životu nakon tebe i dalje nosim
Haljine
Al ovog proljeća to više napokon ne smatram
Izdajom
Nego zamišljam kako je
U toj hrpici svilenog tkanja
Slučajno koja nit izbjegla zaboravu, pa
Zapamtila godove tvog prsta
Tako ti ja na sebi i dalje okolo nosim
Tvoje dodire
Vjeveričasto
Tu su tople čarape ko šišarke
Svjetiljke ko dobro sakrivene udubine u deblima
Promjena krzna, poploni i deke
Siguran krov, a ne putovanja
Od mila do nedraga
Stanovanja na dvije adrese
Kad ne znaš gdje si kad se ujutro budiš
Niti što imaš u kojem frižideru
Pa traženje refinanciranja reprograma
I malog podstanarskog stana
Ne, ne i ne
Umjesto svega toga
Ona već ima mali player s glazbom koja grije
Jače od ruskog preskupog plina
Ona ima jasno razrađen plan
Kako od manje stvoriti dovoljno
Svježe pofarbane zidove
Police
Prava Djeva
Za neoskudicu
Ne stvara zalihe od riječi
Ne lijepi, radi kratkog osjećaja sigurnosti
svoje male tabane uz njegove
Stvorene od vjetra
Ne strepi od carinika
Ima bilježnice u kojima crno na bijelo piše
Koliko se može dnevno potrošiti
Ne pristaje na vjenčavanje s oblacima
Dok joj ne donesu ugovor o radu
Ona dobro zna
Dok krulji u želucu
Ljubav postane tiša od kiše
Zaglavi se u poderanoj jastučnici
Uznemiri se na svaki nepoznat zvuk
Guma na šljunku
Vjeverica u njoj
skupljene lješnjake svojih dana
Može podijeliti s nepromišljenima
Jer zna da joj je lađa čvršća
od orahove ljuske
Al život je dar
Ej
Bestijalno je ne biti siguran i sretan
Koliko se može
******************
Sve fotografije koje objavljujem, isključivo sam fotkala ja.
Autorske znači. S više ili manje kvalitete, ali moje.
Ako se nekome koja svidi, slobodno si uzme.
Može me potpisat i ne mora- ako si hoće povećati ili umanjiti vrijednost pred drugima:-))
***********
“Grandma, how do you cope with pain?”
“With your hands, honey. If you do it with your mind instead of relieving the pain, it toughens even harder.”
“With your hands grandma?”
“Yes, our hands are the antennae of our soul. If you move them; knitting, cooking, painting, playing or sinking them into the ground, you send care signs to the deepest part of you and your soul lights up because you’re paying attention to it. Then signs of pain will no longer be necessary.”
“Hands are really that important?”
“Yes my daughter. Think of babies: they start to know the world through the touch of their hands. If you look at the hands of old people, they tell you more about their life then any body part. Everything that is done by hand is said to be done with the heart. Because it’s really like this: hands and heart are connected. Masseurs know well: when they touch someone with their hands, they create a deep connection. It is precisely from this connection that healing comes. Think of lovers: when they touch their hands, they make love in a more sublime way.”
“My hands grandma.... how long I haven’t used them like this!”
“Move them, my love. Begin to create with them and everything within you will begin to move. The pain will not pass away. And instead what you do with them will become the most beautiful masterpiece and it won’t hurt anymore. Because you have been able to transform its essence.”
~Elena Bernabe
******************
''Mjerilo tvog neznanja
je dubina tvog vjerovanja u nepravdu i tragediju.
Ono što gusjenica smatra krajem svijeta,
Majstor zove LEPTIROM...'' Bach
"Putuj dok još ima sveta i saznanja:
bićeš lepa od prašine, spoznaćeš prah i sjaj.
Oslepi svojim koračajući putem, al' znaj:
Lažno je sunce, istina je njegova putanja.
Nek' trgovci vremenom plove sa voskom u ušima,
ti smelo slušaj kako pevaju pustinje,
dok kleče bele zvezde pred zatvorenim morem i ima
u tebi snage koja te raspinje..."
/Branko Miljković/
***********
"Kroz život sam naučio da najbolji prijatelj može biti gori od najgoreg neprijatelja. Da životinje vole više od čoveka. Da suza ne znači bol. Da se protiv sudbine ne može. Da ne treba biti previše iskren. Da treba imati svoje ja. Da se pazi kome se šta oprašta. Da pas i dete znaju da prepoznaju zle ljude. Da se sa nekim ljudima moraš oprostiti, jer ti nanose bol. Da paziš kome nudiš svoju ruku i rame za plakanje. Da je svaka podmetnuta noga iskrenija nego lepa reč. Da se nikada ne kaješ za svoje postupke. Da reč "volim te" ne znači ljubav. Da svako zaslužuje drugu šansu, ali ne i stotu. Da ljude koji čine da malo vrediš oteraš. Da nije važno šta ti priča već ko. I da đubre uvek ostaje đubre."
Nebojša Glogovac
Uništi u meni to što treba da bude uništeno.
Ojačaj ono što treba da bude ojačano.
Koristi me. Stvaraj sa mnom, slikaj sa mnom svaku kap na platnu života.
Pomozi mi da živim ispunjen jedinstven život, hodam šumom nikad ranije gaženim putem.
Pokaži mi kako se voli dublje, nego što sam ikada mislila da je moguće.
Drži ispred mene to, od čega sam se ranije okretala.
Pomozi mi da omekšam i opustim se, potpuno prihvatim to sa čim sam još uvijek u stanju rata.
Ako je moje srce još uvijek zatvoreno, pokaži mi kako da ga otvorim bez nasilja.
Ako se za nešto vežem, pomozi mi da to otpustim.
Daj mi probleme, borbu i naizgled nepremostive prepreke ako će mi oni donijeti još dublje smirenje i povjerenje u inteligenciju života.
Pomozi mi da se smijem svojoj ozbiljnosti.
Dozvoli mi da nađem humor u tami.
Pokaži mi dubok osjećaj mira usred razgara oluje.
Ne krij istinu od mene. Nikada.
Neka zahvalnost bude moj vodič.
Neka oproštaj postane moja mantra.
Neka ovaj momenat bude moj stalni pratilac.
Dozvoli mi da vidim tvoj lik u svakom licu.
Dozvoli mi da osjetim tvoje toplo prisustvo u vlastitom prisustvu.
Podrži me kad se spotaknem.
Diši sa mnom, kad ne mogu da dišem.
Daj mi da umrem živa, a ne da živim mrtva.
Linkovi
"Istinski redatelj našeg života je slučajnost.
Redatelj pun okrutnosti,
milosrđa i očaravajućeg šarma. "
( Pascal Mercier, "Noćni vlak za Lisabon ")
Dragi mi i lucidni komentari:
Mi. Ljudi s rupama Dođi na juhu nakon posla, biti ću doma.
Pileća ili rajčica?
Mariano
@Sarah - Da, jednostavnije je, zahtijeva manje ili ništa ulaganja sebe. Čak postoji i neka vrsta dijabolične naslade u toj duševnoj boli. Na koncu, rečeno rječnikom ezoterije - destrukcija i nasilje vrlo su niske astralne vibracije i zato je u njih najlakše uroniti, dok za afirmiranje visokih energija duše treba plivati uzvodno, aktivirati volju, kultivirati osobnost. To čovjek rijetko kada hoće sam od sebe, moraju ga okolnosti natjerati.
j.
".....limun je na verandi, lovor je u garaži, nekakva afrička ... osteonešto - još nije pronašla svoje mjesto, ja Joj velim da je slobodno metne u našu spavaću, ja ću toj afričkoj pjevati afričke pjesme...."
Supatnik
"Znaš što, postoje ljudi koji znaju voljeti, jako su rijetki, puno rjeđi nego li bi to željeli priznati, oni jednakim žarom vole svoje muškarce, ili žene, djecu, domovinu, prijatelje, i automobil ili mačku, jer ne znaju drugačije.
Takvi ljudi svijetle u nepreglednoj masi koristiljubljem obilježenih mediokriteta koji možda ali samo možda vole sebe.
Ti Sarah be, blistaš, pa bi bezveznjacima preporučio sunčane naočale."
Mi. Ljudi s rupama
"Znaš one novogodišnje prskalice iz doba našeg djetinjstva.
E, tak."
stara teta
"hvala. ovih dana mi treba nešto, ne znam zapravo sam svoje probleme najprije rješavala, a onda se cmizdrila pred drugima, post festum. no ponekad mi se netko javi, preko poziva, glasa, samo da pita kako sam. i sluša me. pa onda nešto utješno kaže, ohrabrujuće. da znaš da si živ i za nekog drugog, ne samo za one koji te trebaju. e, pa, baš tako, poželjela si tako napisati, reći, i usmjerila misao i prema meni. "potrebitoj" (kakva čudna riječ), onoj kojoj treba, riječ, utjeha, baš tako. u ovim trenucima. nešto je u tebi znalo. tako se nađu duše. lil je pisala o deprivaciji dodira. postoji i deprivacija sna. neposrednih razgovora. prihvaćenosti. osjećaja uspješnosti i napretka. deprivacija prijateljstva. voljenja. nježnosti. čega god se sjetiš. u onda uleti netko živ i odnese . ne tegobu. nego osjećaj da si sam ko pas i miriš se, naučen kao magare na batine. eto tako nekako. pustiš vodu, čistu vodu da se žedan napije, umije i malo sjedne. ne idem na groblja onda kad je gužva, kad sve vonja po paljevini i ubijenom cvijeću. odem kad je tiho i onda me sretne bubamara i penje se do lišća, do rubova mramora. tako se razgovaramo. hvala"
Dvi, tri riči...
"Stavila si neke ljude ovdje u pat poziciju, još ćeš nas natjerati da se grlimo. ;) A našem virtualnom imidžu to ne pristaje. ;)
Za dobra stara vremena, a i za ona koja su pred nama: hugs&kisses za sve prisutne, odsutne, spomenute, nespomenute...ostavljam :))...."
************************************************
"Ako ti kažu da sam se u svojim posljednjim časovima junački držao, da sam neustrašivo gledao smrti u oči, da sam je čak i začikavao, da sam svog sudiju prezrivo pljunuo, a da sam dželatu dao kesu dukata uz riječi: “Dobro obavite svoj posao!”, a da sam, potom, sam izmaknuo stolicu ispod vješala, ti bi morala znati da je to jedna obična izmišljotina, izmišljotina onih koji ne znaju šta je to život a šta smrt znači.
Ti me dobro znaš: znaš kako ja često umirem svakog bogovjetnog dana, kako se trzam na svaki šum, kako mi se čelo često orosi znojem (reklo bi se bez razloga), znaš da se bojim proviriti kroz špijunku na vratima bojeći se ne znam ni sam čega, bojeći se nekoga ko će mi s nadmoćnim osmijehom na licu izrecitirati stihove Marine Cvetajeve:
PREDAJ SE!
JOŠ NIKO NIJE NAŠAO SPASA OD ONOGA KOJI UZIMA
BEZ RUKU!
Sjećaš se kako sam se bojao kad si trebala da me predstaviš svojim roditeljima, koliko ti je trebalo vremena da me ubijediš da nisam baš toliki kreten koliki izgledam, da se ponekad sa mnom može proći ruku pod ruku kroz prometnu ulicu…
Ja pamtim ono veče kad smo otišli kod jedne tvoje prijateljice koja je slavila rođendan, sjećam se svakog vica koji sam ispričao i sjećam se pogleda društva koje je u meni gledalo neku egzotičnu životinju, sjećam se kako su se gurkali laktovima kad smo ulazili, kad sam skidao svoje cipele sa pačijim kljunom (a u modi su bile brukserice), kako sam ispod stola krio onu rupu na ne baš čistim čarapama…
Pamtim kako sam to veče, ponesen strahom, popio tri flaše “Fruškogorskog bisera”, litar i po domaće rakije (više je nije bilo) i završio sa “Mandarmetom”, nekim likerom od mandarina…
Od svega toga bi se napilo jedno omanje krdo slonova, ali ja sam bio najtrezniji, bojao sam se da tebi ne napravim neko sranje i to me je držalo.
Onda smo izašli na Vilsonovo šetalište i ti si se propela na prste i poljubila me, evo, baš ovdje, pored uha, a ja sam morao da sjednem na klupu i da počnem plakati… Prolazila su neka djeca i čuo sam ih kako kažu: “Vidi pedera!!!”
Kao i uvijek, ti si me pitala šta mi je najednom, a ja nisam mogao da ti objasnim da to uopšte nije najednom, da je to stalno, da je to neka vrsta mog zaštitnog znaka, nešto po čemu bih sebe poznao među hiljadama meni sličnih, nešto što se i ne trudim da sakrijem, jedan zloćudni tumor s kojim sam se rodio, tumor na mozgu i duši koji se ne da ukloniti nikakvim operativnim putem ni zračenjem, ni činjenicom da te volim i da ti voliš mene…
Ako ti jave da večeras hodam po kafanama i olajavam tebe i našu ljubav, da se prodajem za loše vino, da skupljam opuške tuđih simpatija, ljubim ruke nečistih konobarica, ispadam budala u svačijim očima… To ti je živa istina."