Cvjetna

subota, 21.04.2018.

CVJETNA



Taj tren, gle
Još drhti u gomoljima

Onako kako se kraljevi spuštaju međ svjetinu
Kako pobjednici ulaze u grad
A žene ih zasiplju laticama
Samozadovoljan osmijeh,
korak lagan, lagan,
Bijela uniforma krojena
po tvojoj želji za životom

I tko ne razumije neka se makne
I ne sudi
I tko se vatre boji
Neka ne ulazi u kuhinju
Jedino što mi možeš
Jest ubiti me
Al što je to
Naspram trena

Dolaziš me eto
Samo vidjeti
Da popijemo kavu i
Gledamo se

I osjećam na sebi te poglede
Iz kojeg su pak ovi filma ispali
Ali
Tvoj pogled
Usredotočen
zavrti me u mjestu
Usisa me u vrtlog tvoje želje
Za životom

Divim ti se Živote
I želim te biti vrijedan
Jedino što mi možeš
Jest ubiti me

Dugo sam se spremala napisati tu pjesmu
Pa se napisala sama
Dok sam se pisala prolazeći
Polagano, polagano
Cvjetnim lijehama kod Esplanade

Raskošne čaše tulipana
Pripadamo li i mi toj ljepoti
Nezaboravne potočnice
Bijeli šlajeri, omamljeni zumbuli
Ljepša si od sveg tog cvijeća
Sunce

A ja ti se divim
Tako ponosna jer si moj, moj
Dok prema meni hodaš
tako svečan ovuda
U tom beskrajnom trenu
Poluprofilno te volim
I s boka
Pišem ti najduža pisma

Jer znam da smo se susretali
kroz živote mnoge
I da ovo je bio tek
samo jedan mali susret
U nizu

Još uvijek i svaki put
Dok prolazim cvjetnim lijehama
Kod Esplanade
Osjećam na sebi taj tvoj pogled
Kao kralj međ svjetinom
Pobjednik s laticama
I nimalo tužno
Ni nostalgično čak
Osjećam ponos
Kakvu sam samo ljubav
imala

Dugo sam se spremala napisati tu pjesmu
I duboko u sebi znam
Bit će ti najdraža








<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.