Nema više tko braniti Hrvatsku, nema više tko napadati Hrvatsku

Politički diletantizam (urušavanja društva) koji protivno zakonima i Ustavu RH promoviraju nakupine polupravnika, polupolitičara, poluhrvata poprima svoj tragični kraj.
pLenković (nacionalno i politički nepismen), iako neočekivano, donosi odluke o svim važnim pitanjima s dugoročnim posljedicama. Bez ikakvih zapreka.
(Katastrofalnu) Odluku po odluku. Sve protivno volji većine. I uspijeva.

Dakle, nije tema pLenković već društvo u cjelini (koje je moralo ili mora osigurati uvjete svoje dobrobiti) i politički protivnici koji su odavno morali shvatiti metodologiju i posljedice (euro-azijske) politike koju provodi.

Primjerice, izglasavanje Istanbulske konvencije. Referendumska inicijativa za opoziv konvencije ulila je nadu u referendumsku snagu naroda (u zaštiti svojih vrijednosti). Nakratko je ta nada trajala. Traljavo organizirano prikupljanje potpisa o tako važnoj temi.
Nevažno je kako organizatori skupljanja potpisa za raspisivanje referenduma o tom važnom pitanju tumače ispravne potpise, s lopovskom i prevarantskom vLadom, prikupite 800 000 nedvojbenih potpisa.
Nije pLenković s vlasti prvi put nekoga prevario ...

Taj model pLenkovićeve zle namjere i neobične lagodnosti onih koji se protive pLenkovićevoj samovolji je obrazac (hrvatske propasti).
Plenkovićevu eru karakterizira njegova zla namjera i očiti (i hinjeni) diletantizam onih koji se suprotstavljaju.

Sabor, političke stranke, građanske udruge, katolička crkva, interesne skupine, pojedinačno (stanovništvo Hrvatske).
Svi su zakazali. Ukupno neuspješno protivljenje određenoj politici istovjetno je potpunom slaganju i podržavanju te politike.
Jer nitko normalan ne može povjerovati kako jednu nakaradnu spodobu u razarajućem pohodu nitko nije sposoban zaustaviti.

ps
pLenković je četnik, orjunaš, do 2008.g. infiltriran u HSLS, prebačen na povlaštenu poziciju u HDZ, s namjerom provođenja nenarodne politike i urušavanja nekad časnog (narodnog) hDza. U oba nauma uspijeva.
Iako je hDz davno prije pLenkovića izgubio svoju čast.
Šteta je počinjena, a popraviti je neće nitko jer je razdor pojačan (a time i nacionalno jedinstvo još dalje)(čitaj: dug je porastao, uhljebi pokrali i popljačkali radišne, nema više tko braniti Hrvatsku).

Tako su (i pLenković, i otac) nametali jUgoslaviju. Bez posljedica. Jer su podmetnuli srbe kao žrtvene jarce.
Jednako će propasti i današnja nametanja. Samo će u slomu takve politike stradati glave krivaca (jer više nema sukrivaca).
Nema više tko napadati Hrvatsku (a propada).

Kip Domovine vu početku leta 1831.

Oznake: politički diletantizam, polupravnici, polupolitičari, poluhrvati, referendumska snaga naroda, prevarantska vlada, pLenkovićeve zle namjere, hinjeni diletantizam, politička zabluda, nema više tko braniti, nema više tko napadati

Vlast je puna intriga ...

Vlast je sredstvo (podčinjavanja ljudi).

Skoro stoljetno podčinjavanje Hrvata pravoslavno-istočnim despocijskim sustavima, preko kraljevine (Karađorđevića), diktature Tita, dospjela je u kaotično stanje (post titovske jugoslavije, postjugoslavenske titoističke Hrvatske).
Smrću Tita nastupilo je kaotično stanje (smjene polupolitičara, ali konstantnosti titoizma).
Vlast je prestala postojati kao oblik krvave diktature (unatoč agresiji i Domovinskom (obrambenom i pravednom) ratu).
Titoizam bez diktature je bezvrijedan. Potčinjavanje (na dobrovoljnoj osnovi) titoističkom konceptu (služenja velikosrpsko-sovjetsko/boljševičkoj proruskoj političkoj misli) je nemoguć.

Titoizam je poražen, titoisti nisu.
(Razlozi leže u titoističkim zabludama, prevladavanim potplaćivanjem titoista ... zablude su raskrinkane, ali gladna (titoistička) usta su nezasitna.)

Vjerovati kako (mali, sitni) udbaško-klerikalni (udba se uvijek s lakoćom koristila klerikalnim krugovima) Božo Petrov može u nedogled opstajati na političkoj santi (u moru antititoista) blijedi sa svakim danom njegova pojavljivanja u javnosti.
Iskristalizirala se spoznaja o nepostojanju trećeg puta (postoje samo političari (koje ne volimo) i kreteni (koji hoće biti političari)). Politika ne smije biti instrument poigravanja, vlast mora postići legitimitet svojim (prihvatljivim) rezultatima.
Vlast mogu obnašati samo dokazani i probrani (nipošto nadriljekari željni vlasti). Nakon Tita, titoisti su legitimna meta ... za progon.

Katarza hrvatskog društva (spoznaja o bezvrijednosti vlastitih polucivilizacijskih vrijednosti (uslijed odricanja od istinske pripadnosti katoličanskoj, zapadnoj civilizaciji i priklanjanja vrijednostima neke druge civilizacije)) obuhvaća i spoznaju o nepostojanji istinske političke organiziranosti i istinskih političkih ciljeva koji bi ostvarili legitimnost u društvu. Razlozi su u titoističkom konceptu političke prostitucije (zabranjene poveljom UN-a).


Ulje na staklu Zlatka Kolareka, "Crvenkapica"

Oznake: vlast, sredstvo, podčinjavanje ljudi, legitimnost, pravoslavno-istočne despocije, diktaura, tito, titoizam, post tiovska jugoslavija, postjugoslavenska titoistička Hrvatska, kaotično stanje, polupolitičari, titoizam bez diktaure, poraženi titoizam, neporaženi titoisti, raskrinkane zablude titoizma, katarza hrvatskog društva, pripadanje civilizaciji, politička prostitucija