Skoro stoljetno podčinjavanje Hrvata pravoslavno-istočnim despocijskim sustavima, preko kraljevine (Karađorđevića), diktature Tita, dospjela je u kaotično stanje (post titovske jugoslavije, postjugoslavenske titoističke Hrvatske).
Smrću Tita nastupilo je kaotično stanje (smjene polupolitičara, ali konstantnosti titoizma).
Vlast je prestala postojati kao oblik krvave diktature (unatoč agresiji i Domovinskom (obrambenom i pravednom) ratu).
Titoizam bez diktature je bezvrijedan. Potčinjavanje (na dobrovoljnoj osnovi) titoističkom konceptu (služenja velikosrpsko-sovjetsko/boljševičkoj proruskoj političkoj misli) je nemoguć.
Titoizam je poražen, titoisti nisu.
(Razlozi leže u titoističkim zabludama, prevladavanim potplaćivanjem titoista ... zablude su raskrinkane, ali gladna (titoistička) usta su nezasitna.)
Vjerovati kako (mali, sitni) udbaško-klerikalni (udba se uvijek s lakoćom koristila klerikalnim krugovima) Božo Petrov može u nedogled opstajati na političkoj santi (u moru antititoista) blijedi sa svakim danom njegova pojavljivanja u javnosti.
Iskristalizirala se spoznaja o nepostojanju trećeg puta (postoje samo političari (koje ne volimo) i kreteni (koji hoće biti političari)). Politika ne smije biti instrument poigravanja, vlast mora postići legitimitet svojim (prihvatljivim) rezultatima.
Vlast mogu obnašati samo dokazani i probrani (nipošto nadriljekari željni vlasti). Nakon Tita, titoisti su legitimna meta ... za progon.
Katarza hrvatskog društva (spoznaja o bezvrijednosti vlastitih polucivilizacijskih vrijednosti (uslijed odricanja od istinske pripadnosti katoličanskoj, zapadnoj civilizaciji i priklanjanja vrijednostima neke druge civilizacije)) obuhvaća i spoznaju o nepostojanji istinske političke organiziranosti i istinskih političkih ciljeva koji bi ostvarili legitimnost u društvu. Razlozi su u titoističkom konceptu političke prostitucije (zabranjene poveljom UN-a).