Sudar Titana

Milanović je spomenuo majku. Plenkoviću. Plenković nije spomenuo i oca i majku. Milanoviću.

Plenković je oprostio. Milanoviću. Milanović se nije ispričao. Milanoviću. (Njemu je to normalno.)

Milanović je spočitnuo Plenkoviću Jadranku Kosor, HDZ (u 42. godini), domoljublje (a to ipak govori kako mu je spominjao majku (bez obzira na profesionalnost i ugled dotične)).

Milanović je zaboravio spomenuti kako je i on preko HDZ-a utrčao na državne jasle. I sudario se. S Plenkovićem.
Sudar Titana.(Tito je mitsko biće koje je ljude pretvaralo u lažive, neprepoznatljive nakaze, ili ih je bacalo u jame (pretvorene ili nepretvorene).)


Kao da sam prespavao stoljeće (tuge), agoniju jugoslavenstva, bratstva i jedinstva, samoupravnog socijalizma. I poltrone koje ustaše nisu zaplašili. Iznova započinje bal vampira (krvopija), koji se (nakon laganog obračuna s domoljubima) međusobno iscrpljuju (vlastitom ispraznošću). Dobro je ivan (spominjani) rimac rekao kako je milanović preokrenuo kampanju ...sad je ono što je jedino moguće postala stvarnost. Proročki je (ivan plemeniti (p)rimac) potvrdio svoju nadaranost (u promicanju društvene istine). Očito je obučen za tako teške teme ... partija i priroda, u uzajamnom sažimanju.

Normalno, sarkastičan sam ...

Cornelis van Haarlem: Pad Titana, 1588.

Oznake: Milanović, majka, Plenković, otac i majka, oprost, isprika, Sudar, titani, jame, stoljeće tuge, ivan rimac, društvene istine, sarkazam

Hrvatski general(i) i hrvatski put

Baršunasti rat
Ili politika pomirbe (bez oprosta)


Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), politička stranka, smrću predsjednika Tuđmana izgubila je onu nit svehrvatske pomirbe (koju je on držao među orjunaško-komunističkom, udbaško-kosovskom agenturom). Time ne tvrdim kako je Tuđman dio tih diverzanata, samo da ih je dobro poznavao i mogao je na temelju poznavanja djelovanja i provođenja specijalnog rata postići zadovoljavajuću ravnotežu. Ta ravnoteža im je omogućila preživjeti devedesete, ali i Hrvatskoj drukčiji status (iako s povijesne distance, sukob s jugoslavenskim agentima ne bi bitno promijenio položaj Hrvatske (u Svijetu)). Bilo je vrijeme obračuna s komunističkim režimima (Poljska, DDR, Rumunjska, Bugarska, Ukrajina, ... Jugoslavija); jedni krvavo, drugi baršunasto. Drugi važan razlog nepostojanja i krvavog razračuna, i lustracije je status agenata (ljudska bijeda i beznačajnost kako u svjetskim, jugoslavenskim i hrvatskim okvirima; radi se o umno poremećenim i moralno nakaznim ali ne i moćnim osobama ... nesposobna služinčad).
Tobožnja neutralna uloga sfrjota i trgovačka uloga te države za Sovjetski savez je proizvela totalitariste (neke druge boje) ...
Politika demokršćanskog odnosa prema orjunaško-komunističkim kadrovima (titoistima) podjednak je odnosu prema Titu (beznačajna marioneta svjetskog blokovskog svijeta (koji je u sposobnosti uništiti sve stvorio marionetu (koja je uništava nas)). Hrvatska nije smjela stvarati žrtve (na čijem bi progonu nicala nova otuđena anacionalna, ateistička generacija (rusko-srpskih) agenata ...
Beznačajnost (do po zločinima koje su počinili, koje ni njihova krv ne može popraviti) ih treba pratiti do groba. Bez sljedbenika.
Boljkovac, Manolić, Mesić, Lončar, Josipović, S. Milanović, Z. Milanović .... nemaju (mimo nekoliko na brzinu promoviranih partijskih "doktora" povijesti i nekolicine kupljenih sdpovaca (stanovima, radnim mjestima)) sljedbenike. Osamljeni. Titoisti bez Tita i pionira. Ropotarnica.
Hrvatska je kršćanska, demokratska.

U svjetlu (postepene) smrti (jedne) političke ideje, Račan i Mesić po Tuđmanovoj smrti (kao vampiri) "oživljavaju" (okruženi Europom i NATO-om) titoizam bespotrebno umirovljujući hrvatske generale (koji su sada politički aktivniji nego tada).

Danas su hrvatski generali na listama za Sabor RH. Nekad su bili brana agresiji i garancija sigurnosti (na demokršćanskim načelima). Danas preuzimaju odgovornost za demokršćansku tradiciju mlade hrvatske države ...
Hrvatska nije imala sreće provesti baršunastu revoluciju (jer su hrvatski komunisti bili sluge i srpskom (velikosrpskom) i sovjetskom komunizmu), ali je zahvaljujući generalima provela raskid sa sovjetsko-komunističkim sustavom bez krvavog među hrvatskog sukoba.
Hrvatska nije imala sreće doživjeti da netko zatraži oprost (u ime nacionalne pomirbe).
Zabluda je o baršunastom ratu, samo hrvatski generali znaju koliko je truda uloženo da taj rat (po žrtvama) izgleda dogovoreno ...

Lustraciju i progone (u beznačajnosti komunističkih slugu) najlakše je provesti na izborima.
Zato glasujte za hrvatske generale ... Dozvolite im provesti ideju uljuđene države.
Jedan od njih je general Željko Glasnović, kandidat Domoljubne koalicije za dijasporu (XI izborna jedinica).

Hrvatska mora živjeti (i preživjeti zlobu vlastitih sinova), na vlastitim temeljima (kršćanstva i oprosta, ali tek kad ga netko zatraži).
Hrvatska mora pobijediti.

Ovo nije politički program, već moja vizija rata (koji nije završen)(a Hrvati ga vode vođeni čovjekoljubljem)(u borbi protiv tame)
Osvrt na ono što nam u svojoj jednostavnosti djeluje složeno ...

Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života