neOpravdanost reformi teritorijalne uprave

Kad bi proveli referendum o trajnom raspuštanju Sabora (koji i nije neophodan, u ovom obliku ponajmanje) i prepustili veće ovlasti lokalnim zajednicama (što bi proizvelo bolju funkcionalnost uprave) tko bi provodio upravu ...? Kome bi na sudovanje i ostale odluke odlazili građani? U trenutne županije i općine ili bi stanovništvo odlazilo u nove (uvećane) općine i regionalne centre?
Da se dogodi nuklearni napad na Zagreb pri zasjedanju Sabora, tko bi preuzeo (s pretpostavkom da nitko od zastupnika ne preživi) odgovornost koju obnaša Sabor?
Tko bi bio apsolutni gospodar Hrvatske?

Uz gospodarsku (i povijesnu, više-funkcionalnu) teritorijalnu podijeljenost, lokalna zajednica (s pravom na lokalnu samoupravu) u slučaju rata (naročito nuklearnog) postaje nositelj i organizator državnog života.
Podjednako u bilo kojoj elementarnoj nepogodi, takve zajednice prve organiziraju život i otklanjanje nepogode.

Ako lokalna zajednica nama adekvatnu autonomiju (i zadovoljavajuću lokalnu upravu) nema razloga niti biti dio veće cjeline (regije, države).
Iz funkcionalne analize uloge takvih zajednica, tajnovite reforme (reformatorsko-reformskih)(u*ranih reformatora) su bespotrebene (a njihova politička uloga ništavna).
Kako u Hrvatskoj uvijek takvi raspravljaju, i danas je slučaj kako se ideološki različite struje brzo slože oko (bespotrebnih) reformi ... jer takve reforme donose novac onima koji ih provode. I samo njima.
Vjerovati kako će netko iz Biskupije (kod Knina) potraživati svoje pravo na učinkovitu lokalnu samoupravu u Splitu (pored splitskih političkih trutova predvođenih Baldasarom) je iluzorno.
Kad bi Hrvatsku podijelili na interesne sfere (po mafijaškom principu) nikad netko iz okolice Knina ne bi lizao stražnjicu nekome u Splitu. Dubrovčani se ne bi ni protivili takvoj regionalizaciji, jer bi ignorirali takav ustroj. Zadrani (preko Šibenika ili pored Šibenika) ne bi dolazili u Split ...
Jedino reformatori vide uspjeh (u tuđoj patnji).
Treba se voditi mišlju kome bi gravitiralo stanovništvo kad ne bi bilo države (koje ima sve manje).
A države ne mora biti (mi, po društvenom ugovoru, pristajemo pod određenim uvjetima (a ovo nisu ti uvjeti, kao što je pitanje kad opet neće biti tih uvjeta), na državu i državnu upravu ... kao što ne moramo pristati). Država, to smo mi!

Nismo dužni trpjeti ovakav Sabor, niti ovakve saborske zastupnike.
R E F E R E n D UM (o otcjepljenju)

Referendumima treba blokirati sve reforme koje planiraju provesti. Treba ih stjerati u mišje rupe (i Sabor napučiti domaćim življem).
Hrvatska do neba.
(Dosta nam je orjunaša, kokardaša, komunjara, prodanih duša, smušenjaka, vragova i bezdušnih.)

Rashode općina na plaće treba razmatrati zakonom ponude i potražnje. Biste li vi bili načelnik općine u Obrovcu ili profesor u Zadru/Zagrebu/Splitu (gradovima u koje je država investirala tisuće milijardi kuna i drži ih uspješnim lokalnim zajednicama)? U hrvatska brodogradilišta je usuto preko 6 milijardi kuna (brodogradilišta koja su pobrala ta sredstva su u Splitu, Rijeci). Nesrazmjer državnih ulaganja u lokalne zajednice ... (??) (koga tužiti).
Pitanje lokalnih zajednica i njihove održivosti se ne mjeri aršinom koji drže današnji reformatori (oni su idioti i trajat će tri dana, dok reformama ne unište ono bitno i ne slude narod). Nakon toga će ih službe odbaciti (kao islužene krpe) ...

(Dosta nam je orjunaša, kokardaša, komunjara, prodanih duša, smušenjaka, vragova i bezdušnih.)

Oznake: trajno raspuštanje Sabora, posljedice, lokalna zajednica i njen smisao, reformatori, regionalizacija, država bez države, referendumima blokirati reforme, izmjeniti ovlasti i sastav Sabora, nesrazmjer ulaganja države u lokalne zajednice