Život bez udova










http://www.lifewithoutlimbs.org
Riječi su bespotrebne.
Bog vas blagoslovio.
Defton.

28.09.2011. u 21:14 · Ostavi komentar (13) · Isprintaj · #

Sinko, hajde danas na posao u vinograd! (Komentar na Evanđelje 26. Nedjelje kroz godinu)

Čitanja današnje 26. Nedjelje kroz crkvenu godinu jesu u znaku obraćanje, prihvaćanja drugačijeg načina života, vršenja Božje volje i prihvaćanja svjedočanstva drugih radi našega spasenja. Dobio sam dojam kao da se Isus obraća svima, ali ponajprije onima kojima je znanje, znanost i intelekt izgovor da ne povjeruju.



Mt 21,28-32: Prispodoba o dva sina

"A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: 'Sinko, hajde danas na posao u vinograd!' On odgovori: 'Neću!' No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: 'Evo me, gospodaru!' i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?" Kažu: "Onaj prvi." Nato će im Isus: "Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete."

Iz letimičnog čitanja vidimo da se radi o dva sina, jedan odbija izvršiti očev nalog, ali se predomišlja i ide u vinograd, a drugi koji se odaziva na očev poziv, ne izvršava ga i time izdaje oca.
Ovjde su Isusovi slušatelji farizeji, svećenici, starješine i pismoznanci, no i obični puk, a među njima i oni niže ranga (Isus navodi carinike - izdajnike države koje rade za Rim i bludnice - po rangu odmah do carinika).
Dobio sam dojam kako da Isus hoće reći da iako se odupiremo njegovom učenju, Istini koju propovijeda o sebi, o Bogu i vječnosti, onda kada to prihvatimo bivamo dionici njegovog Kraljevstva i vršimo volju Očevu. Često kažemo Bogu i često ga negiramo, odbacujemo i čak ga nastojim pogaziti, ali onda kada se vratimo k Njemu, kada protiveći se cijeli svoj dosadašnji život, donesemo odluku da ćemo izvršiti ono što nam On govori i naučava, naš život se mijenja. To se može vidjeti na carinicima, a pogotovo na Mateju cariniku čiji smo blagdan slavili prošli tjedan. Isus mu je rekao:"Pođi za mnom!" i Matej se odazvao. Tako imamo primjer Zakeja nadcarinika (u prijevodu - još većeg izdajnika) kojemu se život mijenja, odbacuje svoje grijehe i sve što nepošteno stekao vraća i dobiva novi život. Tako i ona bludnica koju su htjeli kamenovati zbog bluda, Isus ju je izvukao od sigurne smrti, ali ona nije nastavila biti grešnica i bludnica, nego je postala njegova sljedbenica i vjerojatno je bila svetica. Imamo mnoštvo primjera. Glavna crta je da su oni odbacili svoj grešni način života, stari život, staroga čovjeka i obukli novoga, iako su se do tada tome protivili, svjesno ili nesvjesno.

O ovome govori i prvo čitanje iz knjige Proroka Ezekiela:
Ez 18,25-28: A vi velite: 'Put Jahvin nije pravedan!' Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti.

Drugi sin mi se doima kao onaj koji se koristi onim što posjeduje i privilegijama koje ima i znanjem koje zna o svemu, o radu u ovome slučaju. Kada treba djelovati on zakazuje, gleda svoj komfort i lako zapostavlja svoga oca. Odlučio je da više neće služiti ocu, ali kako je do tada bio pravedan, morao je reći da hoće da ne bi ispao lošiji. Licemjerje.

I kaže Isus: "Carinici i bludnici vas pretekoše..". Ako se opet vratimo na slušateljstvo koje je tu ispred Isusa, vidjet ćemo da su tu ispred njega učeni ljudi, mudraci, starješine, pismoznanci i svećenici, današnjim rječnikom znanstvenici, filozofi, povjesničari, teolozi i svi ostali ljudi velike pameti, bilo ateisti, agnostici, antiteisti, vjernici i slično... Svi su oni Isusovi slušatelji i danas. Ali ono što im Isus zamjera i to svima, kako se nisu na obraćenje grešnika i oni obratili, kako to da su ostali hladni na čudesa koja se događaju oko njih? Možemo to približiti ovako: na seminarima vlč. Sudca dešavaju se doslovno čudesa, ljudi ozdravljaju, opsjednuti progovaraju, obraćenja tolika od najveći grešnika, ubojica, što ja zna čega, životi se mijenjaju. Zatim, Tabor fra Zvjezdana Linića u Samoboru, tolika obraćenja u Međugorju, i to po sakramentu Ispovijedi. Vidio sam kako se dolje ljudima životi mijenjaju iz sata u sat. Iz ispovjedaonica izlaze novi ljudi. A da ne govorim o Lurdu, Fatimi i ostalim mjestima... Obraćenja se događaju svugdje oko nas i to sam očiti znaci Božjeg djelovanja, obraćenja bludnika, carinika, bezbožaca, ubojica, ma najgori grešnika. I pitam se, kako na to ostajemo hladni? Kako nas to ne dira?

A najgore od svega što neki od nas traže u tome znanstveno objašnjenje, pa se koriste psihologijom, socilogijom, povijesti pa čak i fizikom, gutaju sve moguće antikršćanske sadržaje, ako to ne pali, onda se koriste drugim religijama, pa prizivlju Budu, Shivu, Hare Krišnu. Samo da sebe uvjere da Crkva nije u pravu, da laže, da Krist ne govori Istinu, da Bog nije Ljubav. A toliko svjedoka, svjedočanstava na pretek.

Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.

A isto tako, većina vjernika osuđuje obraćenike zbog njihova prošlog života, ostajući hladnokrvnima na njihovu novu žarku vjeru. Umjesto da ih ispuni radost zbog obraćenja, oni poput farizeja im sve zamjeraju, "zar može iz Galileje išta dobro doći?"

Pavao govori o tome kako će se Isusu SVAKO koljeno prignuti. Hoće li na ovom svijetu ne znam, ali svi imaju priliku, svi imaju od Boga onaj milosni trenutak za promijeni onoga NEĆU u vršenje Božje volje.

Neka nam Majka Marija bude uzor vjernosti i dosljednosti u vršenju i prihvaćanju Božje Volje.



Bog vas blagoslovio.
Defton.

25.09.2011. u 13:06 · Ostavi komentar (38) · Isprintaj · #

Nismo istomišljenici, ali...

Nedavno, tko je pratio moj blog mogao je vidjeti kako mi je jedan kolega prigovorio da ne poštujem one koji drugačije misle od mene i kako zapravo samo glumim kršćanina jer ne usvajam kritike i prigovore na račun svoje vjere i da me to zapravo čini komunistom. Smiješno ali većina ljudi koji dolaze na ovaj blog dobiju taj dojam. Vjerojatno jer im smeta kršćanski, katolički način razmišljanja koji ovdje ja kao bloger Defton zastupam.



Kolega koji mi je prigovorio i ostali koji mi to prigovaraju zapravo pokazuju da me ne poznaju niti će me ikada u poznavati kako treba jer zaključuju ono što im paše na način koji im paše. Kvaka je u tome da ja poštujem tuđa mišljenja i uvjerenja, pa koliko god bila različita od mojih. Samo ja ta uvjerenja ne moram usvajati i mogu ih smatrati krivima i pogrešnima i opasnima za tu osobu i okolinu u kojoj ona živi. To ne znači da ja tu osobu mrzim, ne poštujem i odbacujem, ili ne daj Bože osuđujem zbog njih, mogu osuditi njezino mišljenje kao što ona može osuditi moje. Danas kada osudiš nečiji grijeh, mišljenje ili dijelo ta osoba se smatra osuđenom jer se u većini slučajeva ljudi poistovjećuju sa svojim dijelima (grešnim ili dobrim) i svojim mišljenjima, uvjerenjima. Takav sam i ja, priznajem ali eto činim što mogu.

Mi nismo naša mišljenja niti naša djela niti naši grijesi, više smo od toga. Djeca smo Božja, unikatna stvorenja, svi stvoreni na Njegovu sliku. Svoje mišljenje, uvjerenja i djela često projiciramo na druge i na Boga, jer ne poznajemo Njegovu sliku. Biti stvoren na sliku Božju jest nešto puno veće od onoga što čujemo da to jest. I svi smo unikatni, jedinstveni i svi smo jednako ljubljeni na unikatan način od onoga Drugog. Truditi se ljubiti svoga bližnjega onako kako ga Bog ljubi.

Šarajući tako svoja razmišljanja na ovom digitalnom papiru, dopuštam im da budu izložena svakojakim dojmovima i mišljenjima. No, negdje u svemu tome nadam se da će netko ipak možda osjetiti da ovo nije samo moje piskaranje nego i moj život u jednu ruku. Kada kažem Živi Bog, onda mislim Živi Bog i On jest Živ. Kada kažem da je u komadiću Kruha, u Ispovijedi, Euharistiji, Evanđelju onda Onda to i mislim i živim i osjećam. I ne samo ja, ima ih mnoštvo koji vide više od onoga vanjskog.
Tako mi poštujući mišljenja drugih, zapravo želimo samo jedno: da i oni osjete Ljubav Sina koji nam je pokazao kako se ljubi. Nema veće ljubavi od Njegove, takva je samo jednom objavljena, doživljena i Bogu hvala, zapisana. Ta ljubav koja struji kroz one koji svoju katoličku vjeru trude živjeti kako Isus uči, jednostavno ne može biti pohranjena samo u jednoj osobi, ona se mora širiti, jer postajemo bliži onoj slici Presvetog Trojstva koje Ljubi i Stvara, Trojstva gdje Otac ljubi Sina, daju mu sve, Sin uzvraća Ocu, Njihova Ljubav je Duh sveti koji se razlijeva svuda. Ta Ljubav se razlijeva iz srdaca Njegovih miljenika, Njegovih pravovjernih koji su otvoreni Njegovoj ljubavi i Njegovom djelovanju.

Oprostite nam kada naše riječi često nisu sprovedeni u naše djelovanje, mi se trudimo, slabi smo i grešni, ali zaista trudimo se izreći Istinu, ne samo riječju nego i životom, jer jedino naš život može nekoga promijeniti. Često se doimamo kao oni koji osuđuju, ali govorimo protiv grijeha jer je grijeh i nas ranio, uništio nam živote i jedinog pred Presvetim Oltarskim Sakramentom smo postali ponove novi ljudi. Mrzimo grijeh, ali ne mrzimo čovjeka. Istina s velikim I mora biti izrečena i življenja, a to je Isus Krist.

Moje cilj ovdje nije nikome nametnuti ovo što ja živim, ja to ne mogu i ne smijem, jer bi ugrozio vašu slobodu koju vam je Otac dao. Svejedno želim da budete dionici onoga što ja i mnogi iskreni kršćani diljem svijeta imamo kao dar. Taj dar svakoga čega i on se objeručke i u cijelosti prihvaća, ili odbija. Ja jedino mogu moliti za vas i to činim, svakodnevno vas prikazujući na svetoj Misi.

Zahvaljujem svima koji me čitaju bez obzira na uvjerenje, a pogotovo Neverinu. Naš odnos je jedan divan primjer prijateljstva i suradnje, a nalazimo se na dva kraj dijagonale. No, i dalje se nadam da će i on jednog dana biti dionik moje radosti.



Bog vas blagoslovio.
Defton.

23.09.2011. u 10:47 · Ostavi komentar (13) · Isprintaj · #

Ili jesi ili nisi katolik, nema između.

Potaknut jednom raspravom na facebooku, gdje sam sa svojim komentarom koji je glasio kao naslov ovoga posta, pokrenuo lavinu osuda protiv sebe, čisto jer sam to iskreno rekao. Sudionici rasprave nisu htjeli prihvatiti moje argumente za ovakvu izjavu, a sasvim je logična i istinita. Zašto? U ovome postu ću pokušati približiti to.



Zašto sam bio optužen je to, kako se usudim to reći i zašto govorim da se protestanti, pravoslavci i pripadnici ostalih konfesija i religija neće spasiti. Ne znam kako je osoba koja je sa mnom raspravljala uopće došla do toga zaključka da ja pod time mislim da se ostali neće spasiti, no više puta mi je to predbacivala i optuživala me glede toga. Što sam ja zapravo mislio? Mislio sam o dosljednosti, mislio sam o pravom katoličanstvu. Ili jesi katolik pa prihvaćaš sve što Katolička Crkva uči o Bogu, Isusu Kristu, moralu, dogmama i vjeri i to živiš ili nisi katolik i ne prihvaćaš ništa što Katolička Crkva uči i to ne živiš, a između nema jer nema logike uzimati od Crkve ono što ti paše i prilagođavati Učenje Crkve sebi. To vrijedi i za muslimana (ili jesi musliman ili nisi) i protestanta, pravoslavca, ateista i slično.

Od same deklaracije katolikom ništa nema sve dok se to ne živi. Isus je rekao za one mlake da će ih ispljunuti jer nisu ni hladni ni vrući, pa ih se nema šanse probuditi, to su oni između (usp. Otk 3,16). Uzimaju od vjere to što im paše (a vjera je dar i dar se u potpunosti prihvaća ili u potpunosti odbija, a vjeru smo dobili krštenjem), prilagođavaju nauk Crkve sebi, sami definiraju što je grijeh i što nije.
Ovo nema veze sa spasenjem ljudi drugih religija, naprotiv Crkva uči da oni koji nisu imali priliku upoznati Puninu Istine se mogu spasiti na temelju ono što im je dano, ako to žive u punini. Za one koji to svjesno odbijaju to je druga priča o kojoj mi se ne da raspravljati.

Papa Benedikt XVI. često govori o radikalnosti vjere, biti ili ne biti, pitanje je sad. I sasvim je upravu, kada bi svi nasljedovali katolički model kršćanstva u Punini, ovaj svijet bi bio bolje mjesto, no nažalost, takav model je bio u punini prva 4 st. i nadalje se nalazio u pojedinim svecima, dok je prije cijela zajednica bila sveta. Ali nauk Crkve i Isusov nauk je ostao nepromijenjen, o čemu prije svega govori Evanđelje, a zatim Crkveni oci.

Duhovno blago Crkve koje izniklo je neizmjerno u ovih 2000 godina i na sama svjedočanstva svetaca, znanih i još više neznanih nas potiču na življenje u radikalnosti Evanđelja. To znači, prije svega radost Spasenja i Uskrsnuća, prihvaćanje Križeva, molitva, suživot u zajednici, međusobna poštivanje, odgojanje, praštanje, Euharistija, Isusova Prisustnost u Crkvi, itd. Pavlove poslanice su pune tih uputa.

Znam da je danas teško prihvatiti nauk Crkve jer taj nauk izdaju i oni koji bi ga najviše trebali primjenjivati, ali to ne znači da je taj sveti nauk pogrešan ili kriv, nego ga treba prihvatiti, upoznati i onda on se sam dokaže kao istinit u našem životu. Sv. Jakov je u svojoj poslanici govorio, ako si prekršio (odbacio) jednu zapovijed iz Zakona, prekršio si cijeli zakon (usp. Jak 2,11). Tako je i s naukom, jer on je cijelina sastavljena od fragmenata, ili sve prihvaćaš ili sve odbacuješ.

Ovo isto ne znači da ne možemo učiniti Crkvu boljom i ono što nam smeta da popravimo. Kako? Pa opet, svojim življenjem i nastojanjem slijediti Isusa u potpunosti. Često znam iznijeti primjer sv. Franje Asiški i Martina Luthera kojeg mi je ispričao kolega @apologeta. Sv. Franjo je volio Majku Crkvu i vidio je Njezino loše stanje, pa i sam Isus mu je rekao da ide i popravi Crkvu, što je sv. Franjo i učinio. On je prepoznao gdje je Crkva ranjenja i gdje se gnoji, otišao je i zaliječio tu ranu na jednom udu. Dok je Martin Luther,misleći da čini dobro (ja vjerujem da je i on volio Crkvu), otkinuo jedan bolesni ud i napravio nepopravljivu štetu.

Biti katolik znači biti buntovnik, ne ići putem ovoga svijeta, biti dlaka koja strši i plivati protiv mainstreama koji se čak može naći u samoj Crkvi.

Puno puta ponavljam, Crkva je građena od ljudi, grešnih ljudi i Crkva nije samo papa, biskupi, kardinali, svećenici, redovnici i redovnice, nego ja, ti, one bake što su svaki dan na Misi, svi kršteni katolici i ako mi zakažemo onda će i oni zakazati jer se oni od Boga pozvani iz naroda za narod, jer ako je narod mlak i truo, što mislite kakvi će mu biti pastiri?


20.09.2011. u 12:13 · Ostavi komentar (43) · Isprintaj · #

Kako učiniti bloganje zanimljivijim i efikasnijim?

Sigurno ste se pitali kako ukloniti ove silne reklame s blog.hr na naslovnici ili na bilo kojim drugim portalima, isto tako kako učiniti komunikaciju s blogerima efikasnijom i kako proširiti svoja razmišljanja po netu i zadržati čitatelje. Pa evo, ja ću malo o svojim tehnikama.



Prije svega, potrebno je se riješiti svih reklama koje nam iskaču na svim portalima, jer ne samo što smetaju i živciraju nego i usporavaju učitavanje. Ja sam otkrio jedan zanimljiv dodatak web preglednicima koji se zove ADBLOCK. Najbolji dodatak, zašto? Jer blokira sve reklame, addse, nepotrebne oglase koje ionako nikome ne koriste. Čovjek koji zna što želi to će i naći, jel tako? Zato ovo je MUST HAVE dodatak. Za Google Chrome ga možete naći ovdje, za Firefox ovdje, IE ovdje, Opera ovdje i Safari ovdje. Uživajte u vašem bezreklamnom surfanju!

Dalje, zanimljiv dodatak koji sam ukrao od Igniss blogera jest ova twitter shema sa strane koju vidite u boxu. Jako zanimljiva stvar jednostavna za postaviti i napraviti. Napravite u tri sekunde anonimni twitter profil za blog sa mailom od bloga i u twitter opcijama nađete ovu mogućnost, kopirate kod sa vašim postavkama i u source code bloga dodate ovu opciju. Ovako može dijeliti vaš sadržaj s drugima, davati obavijesti imati komunikaciju s blogerima, brzu i efikasnu, davati svoja razmišljanja.

Isto tako, pošto smo svi malo narcisoidni i želimo da nas svi čuju kako prkosimo svijetu na našem blogu, možete napraviti facebook stranicu vašeg bloga kao ja, tu sa strane je možete posjetiti. U slučaju, ako ste nezadovoljni kako se vodi službena stranica blog.hr na facebooku i mislite da vam blog.hr ne daje dovoljno pažnje, jer vi imate što reći svijetu i to podijeliti sa svima, možete napraviti u par sekundi i facebook stranicu vaše bloga. Tako ljudi koji imaju facebook i redovito vas čitaju uvijek mogu biti informirani kada imate novi post. Popularnost dolazi s godinama i tako će vaša facebook stranica steći obožavatelje.
(Pošaljete svim prijateljima poziv da se pridruže :D).

Pošto danas se sve dijeli, lijepo je staviti i ovaj addthis dodatak koji se kod mene nalazi na dnu stranice i gori iznad twitter prozora. Napravite profil na addthis stranici i kopirate kod, zalijepi te ga u source code stranice i evo ga, svi mogu dijeliti vaše postove.

Kako želite znati tko vam dolazi na stranicu i odakle i kako vas nalaze, možda vam tu može pomoći ovaj feedjit tracker. Imate ga kod mene sa strane. Pratite tko vam stiže na blog. Zanimljivo je vidjeti kako je netko tražio nešto po googlu i onda je ga taj pojam doveo kod vas.

Ako ne želite da svi vide vaše posjetitelje, preporučam da napravite google analytics za vaš blog. Tu imate apsolutno svu statistiku vezanu za vaš blog. Tko, kada, odakle, s kim, u koje doba, koliko puta, koliko se zadržavao na stranici... ama baš sve što vam može past na pamet. Evo, recimo meni je promet u zadnji par tjedana porastao za 850%. Lijepo, ha?

Koje su vaše preporuke i što vi koristite da si olakšate bloganje i sufranje?

Bog vas blagoslovio.
Defton.

14.09.2011. u 12:54 · Ostavi komentar (32) · Isprintaj · #

70 puta 7 (Komentar na Evanđelje 24. Nedjelje kroz Godinu)

Kako već rekoh prošle nedjelje, svake nedjelje ću donijeti vlastiti komentar o Čitanjima na Misi, posebice Evanđeljima tako da bio donio i tu dimenziju u blogosferu. Pa krenimo.



Evanđelje ove 24. Nedjelje jest:

Mt 18,21-35:

Oproštenje uvreda

Tada pristupi k njemu Petar i reče: "Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?" Kaže mu Isus: "Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam."

Prispodoba o okrutnom dužniku

"Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: 'Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.' Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti."
"A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!' Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.' Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga."
"Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?' I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu."



Čitajući ovo Evanđelje, na prvi pogled možemo shvatiti što je srž, srž je oprost. Oprostiti bratu svome. Broj 7 u biblijskom kontekstu označava puninu. Do 7 puta bi značilo da je to broj puta koji bi punina oprosta bila dovoljna, iza toga onaj tko se ogriješio od nas je prevršio svaku mjeru. No, Isus to proširuje i odgovara do sedamdeset puta sedam. Našom računicom je to 490 puta i to je zaista velik broj puta kojim moramo oprostiti i za pretpostaviti je da se toliko neka osoba neće o nas ogriješiti. No, taj izraz u hebrejskom jeziku 70x7 znači bezbroj. Potrebno je bezbroj puta oprostiti.



Zapravo, cijelo ovo Evanđelje se može sagledati u kontekstu jedine molitve koju nas Isus naučio: Oče naš. Tu imamo dio gdje molimo "...otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim..." Većina nas ovo moli svaki dan i nismo ni svjesni što molimo. Ovo toliko rijetko izvršavamo. Sama prispodoba o okrutnom dužnosniku je sažeta u ovome dijelu molitve Oče naša. Ovaj bogati gospodar je zapravo simbol Boga, a ovaj sluga smo mi. Deseti tisuća talenata je, kako piše u Ekumenskom Novom Zavjetu, 6000 x 10 000 francuskih franaka, a jedan euro je 6.55957 francuskih franaka, pa računajte sami koliko je to. Slugi je gospodar to na njegovu molbu oprostio, bez da je novac tražio nazad. To je veliko milosrđe gospodara, nepojmivo je u našem vremenu da se tako nešto može deseti. Nasuprot tome, sluga od svog druga traži da mu vrati 100 denara, mizeran odnos nasuprot njegovog duga gospodaru.
Slugin postupak prema drugu je zapravo ono što mi često radimo. Biva nam toliko oprošteno od Gospodina, naši grijesi, propusti, uvrede prema drugima, a sami nismo u stanju to oprostiti drugima. U Ispovijedi Bog nam daje toliko milosrđe i grijeha naših nakon toga se ne spominje, otklanja bezakonja naša od nas i ne gleda na naš dug. Od nas kršćana se očekuje da nasljedujemo Krista, Boga u svemu, tako i ovome.
Naime, samo prvo čitanje iz Knjige Sirahove razjašnjava sovu situaciju:

Sir 27,30-28,7:

Osvetljivost

Mržnja i srdžba jednako su gnusne,
i grešan ih čovjek obje u sebi nosi.
Tko se osvećuje, njemu se
Gospod osvećuje i dobro pazi na grijehe njegove.
Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu,
pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti.
Ako čovjek goji mržnju na drugoga,
kako može od Gospoda tražiti ozdravljenje?
Kad s čovjekom sličnim sebi nema milosrđa,
kako može moliti se za svoje grijehe?
On, koji je samo od mesa, goji osvetljivost,
pa tko će mu oprostiti grijehe?
Misli na konac svoj i prestani s mržnjom;
sjeti se raspadanja i smrti, i vrši zapovijedi.
Misli na zapovijedi i ne mrzi na bližnjega
i na Zavjet Svevišnjega, pa oprosti krivicu.



Nasljedovanje Krista ne može bez Njegove pomoći. Teško je od nekoga tražiti da oprosti ubojstvo oca, silovanje, razne grozne situacije, ali kao kršćani moramo računati na Božju milost. Ako nam je On oprostio na Križu, želimo li biti poput Njega, moramo i mi oprostiti nemoguće. To je zahtjevno, to je u našem shvaćanju nemoguće, ali Bog je zahtjevan, no Bogu je sve moguće.
Mnogi će posvjedočiti da oprost liječi i to je doista tako. Tada bivamo slični Bogu koji nam tolike uvrede oprošta i više ne gleda na naše grijehe, ali očekuje od nas da budemo poput njega, kao što je ovaj gospodar tražio od svoga sluge.
Ako budemo činili ono što od nas Krist traži, živjet ćemo Gospodinu kako to sveti Pavao u poslanici Rimljanima govori:

Jer nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo - Gospodinovi smo. Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima. (Rim 14,7-9).

No, često zaboravimo oprostiti i sebi, grijehe i propust kojima smo druge povrijedili. Ako nam Bog oprošta toliko, ne bi trebali biti oholi i u svojoj oholosti ne oprostiti sebi svoje nesavršenosti, nego u poniznosti prihvatiti sebe kakvi jesmo, u nadi da će se Gospodin kroz nas proslaviti i promijeniti nas.

Još o poruci 24. Nedjelje kroz Godinu.

Što vi mislite o današnjim Čitanjima, o poruci današnjeg Evanđelje, 24. NKG? Vaša iskustva s oprostom? Opraštate li sebi i drugima? Koliko se često ispovijedate? Jeste li svjesni svoje grešnosti i Božjeg milosrđa, ali i Božje pravednosti?




Bog vas blagoslovio.
Defton.

11.09.2011. u 13:41 · Ostavi komentar (17) · Isprintaj · #

Predrasude o braku i bračnom životu



Nije čudo da se, od starosaveznih vremena, u otajstvu ljudske ljubavi prepoznalo otajstvo Božje Ljubavi. Da je veza muškarca i žene znak odnosa Boga i čovjeka. Zato bi svatko, tko živi u takvom odnosu, trebao imati na pameti da svojim bračnim životom svjedoči Božju ljubav i dobrotu.
No, kao što pjeva klasik, samo rijetki nađu rijetke. Većina ljudi, nažalost, pristaje na manje kvalitetan odnos i po njihovim životima se ne proslavlja Bog niti je njihov brak znak Božje ljubavi i dobrote. Ne žive u oazi međusobnog uvažavanja i pomaganaj, nego u zatvoru i muci.
Brak nije za kukavice niti za sebične niti za površne. Brak nije za nezrele. Brak je za one spremne na zajednički rast, predanje, sagledavanje stvari iz drugog kuta. Brak je za zrele ljude. Stoga je najvažniji posao u pripremi za brak - izgrađivanje sebe.
Život u braku je poziv. Život u braku je karizma. Život u braku je talent. Talent za brak je posebniji od svakoga poziva jer se intenzivinije živi u odnosu s drugom osobom. Nitko nije sam u braku. Nitko sam ne može održati brak. Niti sam može brak učiniti blagoslovom. Brak je zajedničko poslanje osoba koje su se prepoznale i opredijelile za zajedništvo. Koje žive blagoslovljeno i postaju blagoslov. Ponajprije za obitelj, a onda i za svakog drugog čovjeka.



Brak može biti kvalitetan jedino ako ga sklapaju dvije osobe koje mogu funkcionirati samostalno. Ako ga sklapaju dvije potpune i samostalne osobe. Brak je vrijedan samo ako se ne mora sklopiti. Ako osobe koje se odlučuju za brak ne trebaju jedno drugo. Ali žele jedno drugo. Brak je smislen jedino ako dvije osobe mogu živjeti jedna bez druge. Ali žele
živjeti zajedno. I jedno za drugo.
Brak je promašen ako u njemu netko pronalazi spas ili se pak žrtvuje. Ali je blagoslov ako se dvije osobe potpuno, slobodno i dragovoljno daruju jedno drugom. Mnogi će nepromišljeno reći da je danas brak u krizi, kao da je moguće da sakrament oslabi ili da Božja milost zakaže. Nije problem u braku negu u mentalitetu svijeta u kojemu živimo.
Problem je u okorjelosti srca našega. Problem je u tome što za mnoge brak nije osobno opredjeljenje, nego nužnost uvjetovana tradicijom ili situacijom. Problem je u tome što mnogi koji stupaju u brak – zajednicu života muškarca i žene doživljavaju kao priliku za uživanje, a ne kao odgovorni suživot. Problem je u tome što mnogi vjenčanje doživljavaju kao cilj i ostvarenje, a ne kao početak onoga što se ima zajednički ostvariti. Problem je u tome što mnogi ne shvaćaju da je brak živ te da ga je potrebno uzdržavati na životu nježnošću, dobrotom i ljubavlju. Problem je u tome što mnogi ne izgrađuju sebe i ne bore se protiv zlih sklonosti i napasti. Problem je u tome što mnogi šute i pretpostavljaju, a rijetki pitaju i razgovaraju. Problem je u tome što rijetki zajednički mole i slave euharistiju.



Ali sreća je da se svi problemi mogu riješiti vlastitim nastojanjem, djelotvornom ljubavlju partnera i Božjom milošću.

Nikola Kuzmičić

09.09.2011. u 16:23 · Ostavi komentar (10) · Isprintaj · #

Web 2.0, Youtube, vrhunski glazbenici



Današnja internet tehnologija doslovno nam je omogućila da u vremenu manjem od minute prenesemo događaj koji se neposredno dogodio bilo nama bilo nekome drugom. Možemo podijeli na raznim internet medijima od društvenih mreža do Youtube-a. To se stručno zove Web 2.0 i mi smo blogeri smo jedni od glavnih u tom Web 2.0. Karakteristika Web 2.0 jest da bilo tko može kreirati sadržaj, informaciju, podatak i podijeliti bilo s kim na svijetu u vrlo kratkom vremenu. Mi to ovdje na blog.hr radimo i činimo, na naše blogove svraćaju ljudi koje tematika o kojoj pišemo zanima ili intrigira, dijele se komentari, svi nekako sudjelujemo u oblikovanju sadržaja kojeg je neki bloger/ica dostavio u blogosferu. Danas je se to proširilo ne samo na tekst, nego fotobloge i zahvaljujući Youtube-u i video blogeve popularno zvanih VLOG-ovi. Kako je dualizam stvari prisutan u našem poimanju svijeta, sve se to može iskoristiti za dobro ili za loše.
Web 2.0 karakterizira i jednostavnost, opuštenost, više briga za kvalitetan, efikasan, širokoinformativan ali i jednostavan dizajn itd. Preporučam da malo proguglate ove gore termine i da vidite čega ste zapravo dio.



Ovaj uvod je u biti uvod u post o talentima i ljudima koji nas jednostavno ostavljaju bez daha svojim performansom, s onim što čine, a možemo ih vidjeti upravo zahvaljući Web 2.0 tj. Youtube. Naime, uz hrpu dobrih i loših stvari, Youtube je pružio ljudima jedan lijep način da pokažu ono u čemu su dobri i unikatni. Ja osobno tu vidim djelo Božje u svim tim ljudima, zapravo kolike nam je mogućnosti usadio, a mi ih samo trebamo prepoznati i usavršiti. Kako sam gitarist "za svoju dušu", često tražim glazbu koja se izvodi uživo na jednoj akustičnoj gitari. Pa tako pretražujem Youtube i nailazim na svašta.

Evo donosim vam listu od devet Youtube glazbenika, najviše gitarista koje svakako vrijedi poslušati:

1. Sungha Jung



2. Igor Presnyakov



3.Ewan Dobson



4.Andy McKee



5. Piano Guys . Jon Schmidt, Steven Sharp Nelson and co.



6.Boyce Avenue



7.Maddi Jane



8. TUR Orchestra (bivsi FA Turopolje)



9.Nick Gardner



Nadam se da vam se sviđaju. Predlažem da u komentarima ostavite svoje favorite s youtube-u, pa možemo napraviti playlistu sa strane.
Ovakvih i sličnih postova će biti još, naravno ako vam se sviđaju. Pratite moj twitter za obavijesti, možete me i slijediti, uskoro planiram i facebook stranicu bloga. Vidjet ćemo još.
Bog vas blagoslovio.
Defton.

07.09.2011. u 11:40 · Ostavi komentar (8) · Isprintaj · #

Komentar na Evanđelje 23. NKG

Kako sam jedan od rijetkih katoličkih blogera prisutan na cool listi, odlučih svake nedjelje dati kratki komentar na Evanđelje tekuće nedjelje kroz godinu (NKG) da bi dao mogućnost da oni koji su katolici ili su bili katolici na blog.hr-u mogu osjetiti dašak nedjeljne mise tj. dijela čitanja Riječi Božje. Naravno, ja se ograđujem od svih teoloških spekulacije i ponizno se pokoravam učenjima Katoličke Crkve. Ovdje kao laik donosim razmatranje Evanđelje i koju ono poruku meni daje. Vi se tu možete pronaći i ne morate, volio bih da podijelite u komentarima vaše mišljenje o Evanđelju i o mojim promišljanjima, razmatranjima. Imate isto vrlo kvalitetnih propovijedi za svaku nedjelju na raznim katoličkim portalima koje pišu zato pozvani ljudi, svećenici i đakoni, ali evo kako nas Crkva poziva da djelujemo kao laici gdje god se nalazimo bilo u realnom ili virtualnom svijetu, na taj ću se poziv odazvati. Podrazumijeva se da će svi zlobni i neprimjereni komentari na račun Crkve i svega što se tiče kršćanstva i ostali komentari koji su uvrijedljivi biti uklonjeni. Ipak, ovo je demokracija, moj je blog i mogu čistiti u svome dvorištu. Nadam se da će ovaj moj projekt biti prepoznat od uredništva blog.hr.

23. Nedjelja kroz godinu, 4. rujna 2011.

Mt 18,15-20

Reče Isus: "Pogriješi li tvoj brat idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša reci Crkvi. Ako, pak, ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik. Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu. Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime tu sam i ja među njima."

Ovo Evanđelje se može podijeliti na tri cjeline. Prva cjelina bi bila o ukoru brata koji je pogriješio ili zastranio u nečemu. Postavlja se pitanje tko je moj brat. Pod pojmom brat ovdje možemo svrstati onu osobu koja je u zajedništvu Crkve, kršćanin katolik, pošto kasnije tekst spominje Crkvu. U idealnom katoličkom svijetu, osim krvne obitelji tu je i jedna duhovna obitelj, svaki kršćanin bi trebao zvati drugog kršćanina bratom. Kako se Crkva gleda kao jedna velika obitelj, logično je da se braća međusobno potpomažu i bodre kroz život kako materijalno, tako još više duhovno. Izraz ljubavi prema bratu jest također i to da ga upozorimo kad čini nešto što nije u redu, nešto što se ne uklapa u kršćanski način života. Danas je to problem reći, zapravo to se rijetko tko usudi učiniti, opomenuti nekoga da ide stranputicom, da smrtno griješi i tako, jer to ne ide u skladu s današnjim "čini što te volja" mentalitetom. Često nam se zna desiti da zbog toga izgubimo brata kršćanina, recimo ako mu kažemo da ne psuje Boga jer svakim tom psovkom se osuđuje na pakao, pošto se taj brat uvrijedi na to, a ne zna da mu želimo dobro. A danas jesu najveći psovači katolici.



Naglasak je i na ovome "nasamo", znači ne izlagati osobu sramoti i da to svi znaju, to nije izraz ljubavi. Ako sam ne možeš, traži pomoć drugog brata. Ako ne ide ni tako traži pomoć svećenika, biskupa, Pape, a ako tada isto neće, odnosi se prema njemu kao poganinu i cariniku. Ovo "poganin i carinik" jest zanimljivo. Zašto? Don Damir Stojić je jednom rekao o ovome da se treba odnositi prema poganima i carinicima kao što se Isus prema njima odnosio, a kako je to bilo? On jeo i pio s njima, njih je liječio, oproštao im grijehe, nije ih odbacio, nego još više se njima posvetio i na kraju i otišao na Križ zbog njih također. Sljedeći Njegov primjer to znači da se moramo još više truditi da tu osobu privedemo nazad u zajednicu, nazad k Bogu i pravovjerju. Čineći sve da ne ugrozimo njegovu slobodu, trpiti, postiti i moliti. Uspjeh nam je zagarantiran.
Isto tako, trebamo u poniznosti primiti savjet starije i iskusnije osobe, ukor i kritiku na naše ponašanje, ponizno je prihvatiti i nastaviti rasti u Duhu.

Druga cjelina je ta gdje Gospodin daje vlast Crkvi da veže i odriješuje. Ovdje se može prepoznati Crkveni nauk o grijesima i sakrament Ispovijedi.



Treće cjelina je važnost zajedničke molitve. Isus ovdje naglašava da gdje su dvojica skupljena u Njegovo ime, da je On među njima. Mi smo svaki dan u crkvama na misi skupljeni u Njegovo ime. Kada je papa Benedikt dolazio u Hrvatsku preko 400 000 ljudi je bilo tu u Njegovom ime. I sada na Svjetskom danu mladih u Isusovo ime se skupilo preko 2 000 000 mladih i jednodušno su bili molili i slavili Boga. Što mislite hoće li molitve izrečene na tim mjestima biti uslišane? Isus veli, ako dvojica jednodušno zaištu, a ovdje ištu 2 milijuna. Kao što rekoh, Crkva je jedna obitelj. Ali ja sam otišao dalje u razmišljanju.



Obitelj je Crkva u malom i brak je sakrament, a sakrament je vidljivi znak nevidljive Božje ljubavi, milosti, prisutnosti. Krist je po tome već prisutan u svakoj kršćanskoj obitelj. Ako cijela obitelj jednodušno moli, ište, traži u Isusovo ime, mislim da ta molitva najviše ima ploda. Ako muž i žena jednodušno mole za svoju djecu, bit će im sigurno. Stoga, u raznim kušnjama, nevoljama i trpljenju koje pojedina obitelj mora proći, važno je moliti kao jedno i zajedno isto tražiti u Isusovo ime. Isto tako, u radostima i kada je sve kako treba biti, zahvaljivati Gospodinu jednodušno.

Potrebno je moliti Gospodina da nam oživi taj osjećaj zajedništva, bratstva i jednodušja unutar Crkve, da shvatimo da smo kršteni u Njega, da smo dio Njegovog Tijela, Crkve i da zbog toga još više moramo ljubiti bližnje svoje i ostarimo puninu Zakona, a to je Ljubav, kako kaže sv. Pavao u današnjem drugom čitanju, a Ljubav je Bog.



Hvaljen Isus i Marija.



Defton.

04.09.2011. u 17:41 · Ostavi komentar (12) · Isprintaj · #