Marketing
Komentar na Evanđelje 23. NKG
Kako sam jedan od rijetkih katoličkih blogera prisutan na cool listi, odlučih svake nedjelje dati kratki komentar na Evanđelje tekuće nedjelje kroz godinu (NKG) da bi dao mogućnost da oni koji su katolici ili su bili katolici na blog.hr-u mogu osjetiti dašak nedjeljne mise tj. dijela čitanja Riječi Božje. Naravno, ja se ograđujem od svih teoloških spekulacije i ponizno se pokoravam učenjima Katoličke Crkve. Ovdje kao laik donosim razmatranje Evanđelje i koju ono poruku meni daje. Vi se tu možete pronaći i ne morate, volio bih da podijelite u komentarima vaše mišljenje o Evanđelju i o mojim promišljanjima, razmatranjima. Imate isto vrlo kvalitetnih propovijedi za svaku nedjelju na raznim katoličkim portalima koje pišu zato pozvani ljudi, svećenici i đakoni, ali evo kako nas Crkva poziva da djelujemo kao laici gdje god se nalazimo bilo u realnom ili virtualnom svijetu, na taj ću se poziv odazvati. Podrazumijeva se da će svi zlobni i neprimjereni komentari na račun Crkve i svega što se tiče kršćanstva i ostali komentari koji su uvrijedljivi biti uklonjeni. Ipak, ovo je demokracija, moj je blog i mogu čistiti u svome dvorištu. Nadam se da će ovaj moj projekt biti prepoznat od uredništva blog.hr.
23. Nedjelja kroz godinu, 4. rujna 2011.
Mt 18,15-20
Reče Isus: "Pogriješi li tvoj brat idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša reci Crkvi. Ako, pak, ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik. Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu. Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime tu sam i ja među njima."
Ovo Evanđelje se može podijeliti na tri cjeline. Prva cjelina bi bila o ukoru brata koji je pogriješio ili zastranio u nečemu. Postavlja se pitanje tko je moj brat. Pod pojmom brat ovdje možemo svrstati onu osobu koja je u zajedništvu Crkve, kršćanin katolik, pošto kasnije tekst spominje Crkvu. U idealnom katoličkom svijetu, osim krvne obitelji tu je i jedna duhovna obitelj, svaki kršćanin bi trebao zvati drugog kršćanina bratom. Kako se Crkva gleda kao jedna velika obitelj, logično je da se braća međusobno potpomažu i bodre kroz život kako materijalno, tako još više duhovno. Izraz ljubavi prema bratu jest također i to da ga upozorimo kad čini nešto što nije u redu, nešto što se ne uklapa u kršćanski način života. Danas je to problem reći, zapravo to se rijetko tko usudi učiniti, opomenuti nekoga da ide stranputicom, da smrtno griješi i tako, jer to ne ide u skladu s današnjim "čini što te volja" mentalitetom. Često nam se zna desiti da zbog toga izgubimo brata kršćanina, recimo ako mu kažemo da ne psuje Boga jer svakim tom psovkom se osuđuje na pakao, pošto se taj brat uvrijedi na to, a ne zna da mu želimo dobro. A danas jesu najveći psovači katolici.
Naglasak je i na ovome "nasamo", znači ne izlagati osobu sramoti i da to svi znaju, to nije izraz ljubavi. Ako sam ne možeš, traži pomoć drugog brata. Ako ne ide ni tako traži pomoć svećenika, biskupa, Pape, a ako tada isto neće, odnosi se prema njemu kao poganinu i cariniku. Ovo "poganin i carinik" jest zanimljivo. Zašto? Don Damir Stojić je jednom rekao o ovome da se treba odnositi prema poganima i carinicima kao što se Isus prema njima odnosio, a kako je to bilo? On jeo i pio s njima, njih je liječio, oproštao im grijehe, nije ih odbacio, nego još više se njima posvetio i na kraju i otišao na Križ zbog njih također. Sljedeći Njegov primjer to znači da se moramo još više truditi da tu osobu privedemo nazad u zajednicu, nazad k Bogu i pravovjerju. Čineći sve da ne ugrozimo njegovu slobodu, trpiti, postiti i moliti. Uspjeh nam je zagarantiran.
Isto tako, trebamo u poniznosti primiti savjet starije i iskusnije osobe, ukor i kritiku na naše ponašanje, ponizno je prihvatiti i nastaviti rasti u Duhu.
Druga cjelina je ta gdje Gospodin daje vlast Crkvi da veže i odriješuje. Ovdje se može prepoznati Crkveni nauk o grijesima i sakrament Ispovijedi.
Treće cjelina je važnost zajedničke molitve. Isus ovdje naglašava da gdje su dvojica skupljena u Njegovo ime, da je On među njima. Mi smo svaki dan u crkvama na misi skupljeni u Njegovo ime. Kada je papa Benedikt dolazio u Hrvatsku preko 400 000 ljudi je bilo tu u Njegovom ime. I sada na Svjetskom danu mladih u Isusovo ime se skupilo preko 2 000 000 mladih i jednodušno su bili molili i slavili Boga. Što mislite hoće li molitve izrečene na tim mjestima biti uslišane? Isus veli, ako dvojica jednodušno zaištu, a ovdje ištu 2 milijuna. Kao što rekoh, Crkva je jedna obitelj. Ali ja sam otišao dalje u razmišljanju.
Obitelj je Crkva u malom i brak je sakrament, a sakrament je vidljivi znak nevidljive Božje ljubavi, milosti, prisutnosti. Krist je po tome već prisutan u svakoj kršćanskoj obitelj. Ako cijela obitelj jednodušno moli, ište, traži u Isusovo ime, mislim da ta molitva najviše ima ploda. Ako muž i žena jednodušno mole za svoju djecu, bit će im sigurno. Stoga, u raznim kušnjama, nevoljama i trpljenju koje pojedina obitelj mora proći, važno je moliti kao jedno i zajedno isto tražiti u Isusovo ime. Isto tako, u radostima i kada je sve kako treba biti, zahvaljivati Gospodinu jednodušno.
Potrebno je moliti Gospodina da nam oživi taj osjećaj zajedništva, bratstva i jednodušja unutar Crkve, da shvatimo da smo kršteni u Njega, da smo dio Njegovog Tijela, Crkve i da zbog toga još više moramo ljubiti bližnje svoje i ostarimo puninu Zakona, a to je Ljubav, kako kaže sv. Pavao u današnjem drugom čitanju, a Ljubav je Bog.
Hvaljen Isus i Marija.
Defton.
Post je objavljen 04.09.2011. u 17:41 sati.