Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/defton

Marketing

Ili jesi ili nisi katolik, nema između.

Potaknut jednom raspravom na facebooku, gdje sam sa svojim komentarom koji je glasio kao naslov ovoga posta, pokrenuo lavinu osuda protiv sebe, čisto jer sam to iskreno rekao. Sudionici rasprave nisu htjeli prihvatiti moje argumente za ovakvu izjavu, a sasvim je logična i istinita. Zašto? U ovome postu ću pokušati približiti to.



Zašto sam bio optužen je to, kako se usudim to reći i zašto govorim da se protestanti, pravoslavci i pripadnici ostalih konfesija i religija neće spasiti. Ne znam kako je osoba koja je sa mnom raspravljala uopće došla do toga zaključka da ja pod time mislim da se ostali neće spasiti, no više puta mi je to predbacivala i optuživala me glede toga. Što sam ja zapravo mislio? Mislio sam o dosljednosti, mislio sam o pravom katoličanstvu. Ili jesi katolik pa prihvaćaš sve što Katolička Crkva uči o Bogu, Isusu Kristu, moralu, dogmama i vjeri i to živiš ili nisi katolik i ne prihvaćaš ništa što Katolička Crkva uči i to ne živiš, a između nema jer nema logike uzimati od Crkve ono što ti paše i prilagođavati Učenje Crkve sebi. To vrijedi i za muslimana (ili jesi musliman ili nisi) i protestanta, pravoslavca, ateista i slično.

Od same deklaracije katolikom ništa nema sve dok se to ne živi. Isus je rekao za one mlake da će ih ispljunuti jer nisu ni hladni ni vrući, pa ih se nema šanse probuditi, to su oni između (usp. Otk 3,16). Uzimaju od vjere to što im paše (a vjera je dar i dar se u potpunosti prihvaća ili u potpunosti odbija, a vjeru smo dobili krštenjem), prilagođavaju nauk Crkve sebi, sami definiraju što je grijeh i što nije.
Ovo nema veze sa spasenjem ljudi drugih religija, naprotiv Crkva uči da oni koji nisu imali priliku upoznati Puninu Istine se mogu spasiti na temelju ono što im je dano, ako to žive u punini. Za one koji to svjesno odbijaju to je druga priča o kojoj mi se ne da raspravljati.

Papa Benedikt XVI. često govori o radikalnosti vjere, biti ili ne biti, pitanje je sad. I sasvim je upravu, kada bi svi nasljedovali katolički model kršćanstva u Punini, ovaj svijet bi bio bolje mjesto, no nažalost, takav model je bio u punini prva 4 st. i nadalje se nalazio u pojedinim svecima, dok je prije cijela zajednica bila sveta. Ali nauk Crkve i Isusov nauk je ostao nepromijenjen, o čemu prije svega govori Evanđelje, a zatim Crkveni oci.

Duhovno blago Crkve koje izniklo je neizmjerno u ovih 2000 godina i na sama svjedočanstva svetaca, znanih i još više neznanih nas potiču na življenje u radikalnosti Evanđelja. To znači, prije svega radost Spasenja i Uskrsnuća, prihvaćanje Križeva, molitva, suživot u zajednici, međusobna poštivanje, odgojanje, praštanje, Euharistija, Isusova Prisustnost u Crkvi, itd. Pavlove poslanice su pune tih uputa.

Znam da je danas teško prihvatiti nauk Crkve jer taj nauk izdaju i oni koji bi ga najviše trebali primjenjivati, ali to ne znači da je taj sveti nauk pogrešan ili kriv, nego ga treba prihvatiti, upoznati i onda on se sam dokaže kao istinit u našem životu. Sv. Jakov je u svojoj poslanici govorio, ako si prekršio (odbacio) jednu zapovijed iz Zakona, prekršio si cijeli zakon (usp. Jak 2,11). Tako je i s naukom, jer on je cijelina sastavljena od fragmenata, ili sve prihvaćaš ili sve odbacuješ.

Ovo isto ne znači da ne možemo učiniti Crkvu boljom i ono što nam smeta da popravimo. Kako? Pa opet, svojim življenjem i nastojanjem slijediti Isusa u potpunosti. Često znam iznijeti primjer sv. Franje Asiški i Martina Luthera kojeg mi je ispričao kolega @apologeta. Sv. Franjo je volio Majku Crkvu i vidio je Njezino loše stanje, pa i sam Isus mu je rekao da ide i popravi Crkvu, što je sv. Franjo i učinio. On je prepoznao gdje je Crkva ranjenja i gdje se gnoji, otišao je i zaliječio tu ranu na jednom udu. Dok je Martin Luther,misleći da čini dobro (ja vjerujem da je i on volio Crkvu), otkinuo jedan bolesni ud i napravio nepopravljivu štetu.

Biti katolik znači biti buntovnik, ne ići putem ovoga svijeta, biti dlaka koja strši i plivati protiv mainstreama koji se čak može naći u samoj Crkvi.

Puno puta ponavljam, Crkva je građena od ljudi, grešnih ljudi i Crkva nije samo papa, biskupi, kardinali, svećenici, redovnici i redovnice, nego ja, ti, one bake što su svaki dan na Misi, svi kršteni katolici i ako mi zakažemo onda će i oni zakazati jer se oni od Boga pozvani iz naroda za narod, jer ako je narod mlak i truo, što mislite kakvi će mu biti pastiri?





Post je objavljen 20.09.2011. u 12:13 sati.