Alo, probudi se!


Salvador Dali - Spavanje

Probudi se, uspavani čovječe!
Što svoje dane tratiš uzalud?
Bacaš ih u vjetar kao prazni papir
umjesto da recikliraš i činiš nešto novo

Probudi se, nije cijeli život jedan zimski san,
a kol'ko vidim nit si ti medvjed nit je zima,
ili možda bi volio da jesi,
onda ne bi morao ustajati jesti
i po koji put isprazniti crijeva?
Čini mi se da si pobrko stvari

Probudi se, brže, jerbo dolaze dani, kada ćeš se pitati;
„Što sam učinio od ovo malo života
i zašto se nisam koji put iz tog ukletog kreveta
digao barem da promijenim posteljinu?“

Alo, probudi se!

13.05.2010., Z.Ć., Split

Homilija Sv. Josemaríe Escrive de Balaguera
RAD BOŽJI

''Svi – počnu; samo neki – dovrše. Želimo pripadati ovoj nekolicini, mi koji se trudimo da se ponašamo kao djeca Božja. Ne zaboravite da samo djelo koje je s ljubavlju dovršeno i dobro izvedeno do kraja, zaslužuje pohvalu Gospodina u Svetom Pismu: Bolji je svršetak stvari nego njezin početak (usp. Prop 7,8).

…Gospodinu ne smijemo ništa ponuditi što ne bi u toj mjeri bilo savršeno, besprijekorno i do u najmanju sitnicu savršeno unutar naše ljudske nedostatnosti. Bog ne prihvaća loše obavljen posao. U Svetom pismu stoji: ''Nikakvo s manom na njemu nemojte prinositi, jer vam to neće biti primljeno'' (Lev 22,20). Zato posao, koji ispunja naš dan i zaokuplja našu snagu, treba biti jedan žrtveni prinos, koji je dostojan Stvoritelja, operatio Dei, posao od Boga i za Boga: jednom riječju, savršeno i besprijekorno djelo.

Ljudi koji su promatrali Isusov život, mnogim su hvalospjevima govorili o Njemu; postoji jedan koji u izvjesnom smislu povezuje sve ostale. Mislim na onaj spontani uzvik, koji je prepun divljenja i oduševljenja mnoštva koje je iznenađeno pred njegovim čudima: bene omnia fecit, sve je dobro učinio (Mk 7,37). Sve: velika čuda kao i sitne stvari svakodnevice, koje su bez sjaja, ali Krist im je dao savršenost onoga koji je perfectus Deus, perfectus homo, savršeni Bog i savršeni čovjek.

....Zato nam mora biti jasno da je rad veličanstvena stvarnost, a istovremeno i neizostavan zakon, kojemu se na ovaj ili onaj način podvrgavaju svi ljudi, iako se neki ne osjećaju time pogođeni. Zapamtite ovo: obveza da se radi nije niti posljedica istočnoga grijeha niti otkriće modernih vremena. Rad je jedno potrebno sredstvo, koje nam Bog povjerava ovdje na zemlji. On nam daje dane i omogućuje nam da sudjelujemo na njegovoj stvoriteljskoj moći, tako da zaradimo što nam je potrebno za život, a da istovremeno skupljamo rod za život vječni(usp. Iv 4,36): čovjek rađa muku i nevolju kao što let orlov teži u visinu (Job 5,7).

Možda ćete reći da je u međuvremenu prošlo mnogo stoljeća i da danas vrlo malo ljudi tako misli; da ih većina radi iz drugih razloga: neki zbog novca, drugi da uzdržavaju obitelj, opet neki da poboljšaju svoj socijalni status, da unaprijede svoje sposobnosti, da zadovolje svoje nesređene strasti ili da dadu svoj doprinos za socijalni napredak. I općenito gledano: vi se oni sučeljavaju s svojim poslom i brigama kao s jednom nevoljom koja se ne da izbjeći.

Nasuprot ovakvom plitkom, egoističnom i kukavnom gledanju na rad, moramo sebe, a i naše bližnje podsjetiti da smo djeca Božja i da naš Otac od nas isto ono zahtijeva što je u poredbi zahtijevao onaj gospodar imanja: Sinko, hajde i radi danas u Vinogradu (Mt 21,28).Garantiram Vam: kad bismo se svakog dana trudili da naše osobne obaveze shvaćamo kao božansku molbu, onda bismo naučili da zadatke završavamo što je moguće većom ljudskom i nadnaravnom savršenošću. Možda se mi ponekad branimo kao najstariji sin koji je rekao: Neću (Mt 21,30) – ali odmah se javlja kajanje i mi se još usrdnije laćamo svojih dužnosti.

…Moramo izbjegavati pogrešno mišljenje da se apostolat ograničava na svjedočenje nekih pobožnih vježbi. Ti i ja, mi smo kršćani, ali istovremeno i nerazdvojivo povezani i kao državljani i radni ljudi sa sasvim određenim dužnostima; ako se zaista želimo posvetiti, moramo ih uzorno ispunjavati. Sam Isus Krist nam daje nalog: Vi ste svjetlo svijetu. Nije moguće sakriti grad koji leži na gori. Ne žeže se svijeća da se stavi pod varićak, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca nebeskog (Mt 5,14-16).

…Borite se protiv tog pretjeranog sažaljevanja samog sebe: zahtijevajte od sebe više! Ponekad mislimo previše na zdravlje; na odmor, koji je sigurno potreban, jer mi se svakako želimo na posao vratiti sa svježim snagama, ali – tako sam pisao već prije mnogo godina: Odmor ne znači nerad: to je samo opuštanje manje napornim radom.

Ponekad obrazlažemo našu pretjeranu udobnost krivim izgovorima i zaboravljamo na blagoslovljenu odgovornost, koju snosimo; zadovoljni smo s tim da kako tako svladamo teškoće, prepuštamo se nerasuđenom umovanju i ostajemo skrštenih ruku dok Sotone i njegovi saveznici nikada sebi ne priušte odmor. Pažljivo poslušaj i pripazi što piše Sveti Pavao kršćanima koji su bili robovi: Svoga Gospodina treba da slušate ne samo dok ste na oku kao da se ljudima želite svidjeti, već kao robovi Kristovi koji od svega srca vrše volju Božju. Služite dragovoljno kao da služite Gospodinu, a ne ljudima! (Ef 6,6-7)

Kako dobar savjet koji ti i ja trebamo slijediti…''


I onda mi Dejmon veli da se ne bavim svakodnevnim stvarima...pif ;)

Defton!
BVB!


25.06.2010. u 22:34 · Ostavi komentar (16) · Isprintaj · #

nadripjesnik · 26.06.2010. u 11:17

Možda si ipak malo pretjerao. Odmor bez rada je ipak potreban. U Bibliji se misli na to da i kada se odmaramo, moramo biti pripravni, tj. odmor ne znači odmor od vjere, ne treba odmor uključivati zaboravljanje čija smo djeca. Da pojednostavim, kada se odmaramo, i dalje moramo imati na umu da ne griješimo. Jer odmor koji znači lijenost vodi u grijeh.
Osim toga, rad je i zdrava navika. Fizička aktivnost jača tijelo, a time i duh. Zato mislim da općenito, radno mjesto koje znači sjedeći način života inače nije zdravo. Valja malo i fizikalije, bilo kakve, i kretanja.

evezmajevska · 26.06.2010. u 13:45

izdvajam:…Borite se protiv tog pretjeranog sažaljevanja samog sebe: zahtijevajte od sebe više!

Neverin · 26.06.2010. u 15:42

ja sam jučer pokleknuo a danas se oporavljam.. ona tvoja pjesma mogao bi ju asocirati na poziv svome umu koji je izgubio kompas i nadomjestilo ga srce koje osjeća previše i zato je podložno vanjskim podražajima. Samo da mi se um danas vrati uf uf

Defton · 26.06.2010. u 18:12

@nadripjesnik..

Ja ovu homiliju nisam napisao, tako da i nisam pretjerao, a i ne mislim da je sv.Josemaria Escriva pretjerao jer ipak je on ovdje govori što on živi, a o tome svjedoče ogromni plodovi njegova rada kao npr. Opus Dei.

Uostalam, ja mislil da je on mislio na to što si ti ovdje napisao. I slažem sa svime što si napisao. Meni osobno je odmor molitva i spavanje, a mozak valja uvijek nečim okupirati da nas ne saljeću zle misli i da ne dopuštamo da nas Nečastivi uhvati u klopku sa svojim predlaganjima.

@evezmajevska...

Dobro si to izdvojila. Cmizdrenje ne vodi nigdje osim u još više cmizdrenje. :)

@neverin..

Bila bi ovo dobra reggae pjesma, ha?
A što se tiče osjećaja i podlaganju njima, o tome smo već razglabali, mislim da je razum treba nadzirati osjećaje. Zato mi se sviđa duhovnost sv.Ignacija.

Ibeee · 26.06.2010. u 20:38

Je li ovo dobrodošlica Dalijevoj izložbi?
P.s. Ja sam još uspavana, uostalom kao i reggae pjesme :)

Defton · 26.06.2010. u 20:59

@Ibe

Recimo. Bio sam inspiriran jedni kolegom sa faxa dok mi je s oduševljenjem pričao o izložbi koju je posjeti u Barceloni, pa mi je pokazao i par slika Dalijevih. Našao sam ovoga spavača...
ali to nije tema ovoga posta. :)

promatram, razmišljam · 27.06.2010. u 15:14

... kad bismo se svakog dana trudili da naše osobne obaveze shvaćamo kao božansku molbu, onda bismo naučili da zadatke završavamo što je moguće većom ljudskom i nadnaravnom savršenošću. ...

Kad bi nam ove misli bile češće na umu.

Ugodno ti želim ovo tiho nedjeljno popodne.

Sunčicaa · 27.06.2010. u 21:15

Odmor je za mene odmor moga duha.. osobito nedjeljom i blagdanima :))
Nedjelja < 3

Ugodnu večer ti želim ! BTB !

dejmon · 28.06.2010. u 18:53

He, he... nije tebi Dejmon ništa predbacio. Ali ponukan tvojim napisom napisao sam priču za tebe koja glasi : " Bošljabuk je otišao na more".

Moje pjesme i stihovi · 29.06.2010. u 01:26

Nakon malo pauze zbog obaveza, eto i mene da malo pročitam nešto novo za osvježenje, premda u ove kasne sate! Kako si inače? Ima što novoga? Pozdrav od mene :)

Tamo gdje je srce · 29.06.2010. u 08:48

Sviđa mi se ovaj post!
Malo me podsjeća na jednu moju izreku kad kažem sebi i đačićima da sve što radimo, treba biti napravljeno sa zrno ljubavi.
Samosažaljenje je jedno od najgorih stanja koje može obuzeti čovjeka. Tada je jasno da je oslonjen samo na sebe i da uopće ne računa s Bogom.
Baš sam i ja uživala na blogodruženju : )
Ajde poviri kod našeg dragog Tignariusa jer čovjek ima novi prikladan dizajn. Ni ja ne bih bolji složila : )))))))))
Srdačan ti pozdrav i BTB!

kraljevna ka · 29.06.2010. u 10:58

hvala ti što nas budiš . držiš, kako kaže šimić, uspravnim i svečanim :)

Julijana · 29.06.2010. u 18:03

Slažem se. Imaš i na prethodom postu kom.

don branko · 30.06.2010. u 05:50

pozdrav

Defton · 30.06.2010. u 11:49

@promatram...
ima jedna pjesma What if his people prayed?
E, kad bi bili djelovali, a manje filozofirali... :)

@Sunčica...
ja se često odmaram od samoga sebe..

@dejmon..
Počašćen sam.. :)

@Moje pjesme..
Drago mi je da si opet s nama.. :)

@Srce
Jel tako kada Boga uneseš u svoj posao dosta toga ima smisla? ;)

@kraljevna..
Hvala tebi i hvala Bogu!

@Julijana..
Trebamo ostati vjerni Crkvi. :)

@kapisreće
pozdrav!

domoa · 30.06.2010. u 12:52

Eh, baš to, trebamo se češće trznuti kako bi se probudili, a ne da nam dani prolaze uzalud. Danas premalo vodimo brige o sebi. Lijepa pjesma i dobar poticaj svima da se trgnemo da nam ovaj zemaljski život ne prođe a da nismo ništa učinili.

Lijepo što si se javio i nadam se da ti dobro ide na faksu, a valjda se doći bolje vrijeme da se nađe onda i posao :))

O modernizaciji Crkve


Andrej Rublev, Sveto Trojstvo (Anđeli kod Mamre), oko 1420., moskovska škola.

Svi kršćani imaju samo jednu vjeru, klanjanju se samo jednom Bogu, nadaju se istom blaženstvu u Nebu. Svi priznaju samo jednog Posrednika, Isusa Krista. Svi moraju nasljedovati ovaj božanski primjer i zato trebaju razmatrati otajstva njegova života, njegove kreposti, i njegovu slavu.
Pogrešno je vjerovati da je razmišljanje o istinama vjere i o otajstvima Isusovog života samo za svećenike, redovnike i one koji su se povukli iz ovoga svijeta.
Ako redovnici i svećenicu imaju obvezu razmatranja o velikim istinama naše svete vjere da bi dostojno odgovorili na svoj poziv, laici su isto toliko dužni to činiti barem zbog opasnosti u kojima se nalaze svaki dan da se izgube.
Trebaju se zato naoružati ustrajnim prisjećanjem na život, kreposti i muku Spasitelja, koje predstavlja petnaest otajstava svete krunice. (Sv. Ljudevit Montforski)

Potaknut člankom o modernizmu i progresivizmu u katoličkoj Crkvi sa web stranice katolik.hr
Obilježja i posljedice teološkog modernizma / liberalizma / progresivizma došlo mi je da napišem nešto o prilagođavanju Crkve svijetu.

Svijet ovakav kakav je danas ne trpi udaranje na savjest, niti želi da mu se govori kako se neke stvari ne smiju raditi i da su u svojoj biti grešne, krive i zle. Stoga se želi uvesti neka nova prava i zakoni koja se kriju pod okriljem čovjekoljublja, ali zapravo vode ka destrukciji onog što čovjek zapravo jest, a čovjek je Dijete Božje, stvoren na sliku Trojedinog Boga, nosi njegov pečat i svu ljubav s kojom je stvoren. Ti novi zakoni i prava nam žele upriličiti neke jednakosti između čovjeka i biljke, čovjeka i životinje, čovjeka i zemlje, bez onoga što ga čini višim od svega, a to jest duša. Politika je takva da nas se nanovo uči da smo mi samo društveno uvjetovani i zapravo da je moja muškost uvjetovanja društvenim vrijednosti, jer ja sam mogao biti i žensko s muškim spolnim organom (to je nova GENDER IDEOLOGIJA)

Nadam se da ste me shvatili što želim reći. No, sada se očekuje i od Crkve da se prilagodi novim zakonima i da poklekne ovome svijetu, da bi taj svijet mogao nesmetano činiti što ga je volja bez ikakvog parazita koji će udarati na savjest. Što je žalosno, većina katolika to i podržava i očekuje od Crkve da se prilagodi svijetu jer nova su vremena. Može nas stid i sram biti. To je svojevrsno izdavanje Isusa i Evanđelja. To se prilagođavanje odnosi na svim razinama u Crkvi i svim vrijednostima, čak i u Liturgiji.

Recimo jedan primjer: kršćanik katolik zna često reći da su sve religije iste i svi su to putovi do Boga i nema razlike, ali eto on se rodio u Crkvi kao katolik, pa će to obdržavati. Krivo! Takvi očekuju isto od Crkve na svim razinama.

A što Crkva uči? Jedan je Spasitelj svijeta i nema drugog imena po kojemu se možemo spasiti, osim imena Isusa. Dakle, sve ostale religije imaju svoje vrijednosti, ali su za nas krive i mi možemo i moramo poštivati to što drugi vjeruju, ali su oni praktički za nas „pogani“ koji nisu čuli Riječ Kristovu. Tvrda izjava, ali istinita. Ne možemo se sada izjednačavati s drugima, to učinimo li , Isusa degradiramo na razinu nekog običnog proroka ili učitelja, mudraca koji je eto živio i umro tragičnom smrću, odbacujemo Uskrsnuće i Duha Svetoga i Njegovo Otkupljenje za naše Grijehe. I onda kakva na je to konfesija koja sebe smatra kao i ostale jednim od puteve? Isus je rekao:“Ja sam Put, Istina i Život!“ nema drugog, sve je ostalo laž.
Time zadiremo u panteizam, kao isusovac Antony de Mello pobrkao je lončiće s hinduizmon i zašao u New Age, njegove knjige se kose s Učenjima Crkve, a tu su još i mnogi drugi. Molimo za njihova obraćenja.
Ako izjednačimo kršćanstvo s drugim religijama, u opasnosti smo da dopustimo ulazak tuđih obreda, praksi i načina molitve i meditacije, čime iskrvljivamo sve kršćansko. Isto izjednačimo li katolicizam s drugim kršćanskim vjeroispovjestima isto ćemo izgubiti svoju tradiciju i duh katoličanstva, a danas imamo mnoge uplive protestantizma osobito Pentekostalaca, Adventista i Evangelista. Da li je to uredu?

Možda će se nekome učiniti da je ovo diskriminacija, ali ne, ovo jednostavno vjera u ispravnost katoličke Crkve i ne mogu prihvaćati drugačije niti želim jer moj život mi je istinski dokaz prisutnosti Boga u Crkvi kojoj je Krsti Glava, Duh Božji snaga, Marija Mati, a mi smo tijelo skupa sa našim pastirima. Ne smijemo biti u opasnosti da odbacimo 2000 godina duhovnosti i duhovnog bogatstva koje su nam predali naši duhovni Oci, sveci i svetice.

Stoga, dragi blogeri katolici, razmislite o modernizacije Crkve, da li je se potrebno sada prilagođavati da bi se privukli ljudi u Crkvu? Da li nam je potrebna protestanska liturgija ili istočnjaki način meditacije (koji je grijeh) u našim crkvama kad imamo svoju? Da li su nam potrebni elementi svijeta na Misama recimo moderna glazba (električna gitara, bubnjevi, razglas)? Pa pravimo od naših Misa rock koncerte, izgubila se svetost i dostojanstvo Mise, onaj mir i tišina (na sreću neki još njeguju Tradiciju). Pomalo mičemo klecala jer ljudima teško kleknuti, mičemo Svetohraništa sa strane jer Bog odvraća pažnju i to vodi ka jednom istjerivanju Boga iz naših srca i više ga ne poštujemo, nije čudo što imamo toliko upliva jer samo tražimo zadovoljstvo, zadovoljavanje svoga ega i umirivanja savjesti.. Uz sve što nas ovaj svijet tlači još sebe sami potkopavamo.

No, uočavam jednu promjenu, sve je manje vjernika, ali sve je više vjernih!

Bogu hvala i slava na ovome našem Papi Benediktu, molimo za njega i za to da Gospodin učvrsti Crkvu u korijenima preko njega, da ne zaboravimo našu prošlost, jedinstvenost i istinitost. Amen. Hvaljen Isus i Marija! ;)

PS. Da budemo jasni, svatko ima svoju slobodu i izbor, ovo je moja sloboda, prihvatio sam Isusa Krista za svog Spasitelja. Ne mogu prihvaćati ništa drugo, stoga ako se netko nađe uvrijeđen, tko mu je kriv. Čudno je to, kada Crkva brani svoje interese i učenja, moralna i vjerska, to je diskriminacija, a kada svi ostale to čine to je demokracija.



19.06.2010. u 23:04 · Ostavi komentar (23) · Isprintaj · #

Dubinama sebe · 20.06.2010. u 11:47

lijep pozdrav

Sunčicaa · 20.06.2010. u 12:30

Meni je potrebna vjera ljudi u Crkvi, velika snaga i ljubavi.. Crkva je mjesto gdje slavim Boga, gdje se zajedno veselimo Isusovom rođenju, uskrsnuću u našim srcima..
Vjerujem i vjerovat ću, koliko god bila negativna mišljenja o Crkvi.
Mi činimo Crkvu 2000 godina, činit ćemo ju i dalje bez obzira na sve,

Sunčicaa · 20.06.2010. u 12:31

Imam i novo :))

Ema · 20.06.2010. u 12:49

Previše toga što bih mogla komentirati..Ne mogu....sad ne...samo molim.

T.B. · 20.06.2010. u 18:12

Pa, da, tako je i u pravu si.

I svako tko malo vise zivi svoju vjeru vidi da neke stvari ne stimaju.

Vjerojatno znas da su de Mellova djela osudjena od Kongregacije za nauk vjere. Ima ih puno poput njega koji bi po svome mijesali i uzimali sto im pase.

Ima i modernista koji su napravili i jos cine puno zla u Crkvi, jos ih je biskup Lang lijepo opisao. No, sto ces, uvijek je bilo i bit ce krivovjerja i otpadnistva. Covjek se moze samo nadati (i za to moliti) da ce zivjeti u vjeri po Bozjim zakonima i zapovjedima Crkve.

evezmajevska · 20.06.2010. u 19:10

"stoga ako se netko nađe uvrijeđen, tko mu je kriv"....
nema potrebe za takvom recenicom, u jednom ovakvom tekstu....

promatram, razmišljam · 21.06.2010. u 06:55

Svatko ima pravo na svoje mišljenje, svoj stav.
Vjerujem i nitko i ništa me ne može razuvjeriti.
Prije sam komentirala, raspravljala.
Došla da zaključka da ne vrijedi.
ONI su bučniji, tvrdoglaviji.
I neka im bude.
OZNAČILA sam svoj teritorij.
Pričaj, radi što hoćeš, ne diraj mi moju vjeru.
Crkva, to smo svi mi a to što postoji hijerarhija, pa što.
Valjda tako i mora biti.
Griješni.
Pa ljudi su, od krvi i mesa.
Molimo za njih.
Valjda oni mole za nas.
I tako, polako kročimo stazom života.
Jednostavno da ne može biti jednostavnije.
I ne IDEM dalje od toga.
Bisere ne vrijedi bacti pred svinje.

Jutros rano probudila me kiša, sijevanje.
Sjetih se patera mučenika.
Prije puno, puno vremena znala sam češće navraćati. Nekako sam zaboravila, izgubila iz vida.
Prošetaj kad budeš od volje, ostavi koju riječ, misao, molitvu ...
Lipo te pozdravljam i želim ti miran i lip tjedan.

dejmon · 21.06.2010. u 09:50

Ne dovodeći u pitanje temeljne postavke katoličke vjere iz Evanđelja moram ipak primjetiti da se Crkva dva puta "modernizirala" i to na prvom i drugom koncilu. Masovnost i podilaženje da bi se dobio veći broj vjernika za mene je pogrešan pristup, ali istovremeno smatram da se temeljne istine moraju ipak prezentirati na način da današnjem svijetu budu prihvatljive. Svaka sumnja u razvodnjavanje i globalizaciju naše rimokatoličke vjere do neprepoznatljivosti koju očitavam direktno u tvom tekstu je zapravo sumnja u tu istu vjeru. A u svezi sumnje ti ćeš kao i uvijek naći najbolji citat.

Defton · 21.06.2010. u 10:23

@sunčica.. lijepo i poticajno, duh kakav svima treba.. :)

@ema.. i meni se čini da bih trebao puno više moliti, a manje pametovati..

@T.B... ne znam jesam li u pravu, ali ono što vidim i osjećam mi jasno pokazuje da je Sotona već odavno našao metode kako da uništi čvrstoću Crkve a to je Euharistija, no neće dati Bog.. :)

@evazmajevska.. moj mladenački žar i neiskustvo, štaš..

@promatram, razmišljam... trebao bih to što si napisala usaditi u srce, ali moj karakter nije takav, na moju žalost.. BTB :)

@dejmon... čuješ, sumnja je uvijek prisutna, kao iskušenje... Da ne sumnjam, Bog bi me već davno uzeo k sebi. U svakom slučaju dobar komentar. :)

Zajednica sv. Ivana - Communaute St. Jean · 21.06.2010. u 11:49

Pozdrav! Evo, da odgovorim: boravak kod braće ili sestara sv. Ivana se ne naplaćuje. To je dio njihove monaške gostoljubivosti i dio njihovog apostolata: omogućiti ljudima današnjeg vremena trenutke tišine, molitve, susreta s Bogom.

Negdje skroz na zadnjoj stranici maloga fascikla s tekstovima dobrodošlice i raznih malih objašnjenja (to dočeka gosta na stolu gostinjske sobe) - tek tamo piše kako Zajednica živi od providnosti i da zahvaljuju na svakom daru. No, niti ja, niti ljudi koje poznajem nisu ništa ostavljali jer ni nemamo, a niti je itko od braće ili sestara što o tome pitao. Živio!

Neverin · 21.06.2010. u 16:24

1. Kažeš da Svijet ne želi biti kritiziran ali ni Crkva se ne pokazuje odraslo kad ju se kritizira i ukazuje na propuste. Kako kriviti Svijet ako se Crkva isto ponaša?

2. Valjda si svjestan da si ti jednom hindusu ili muslimanu "poganin" te da on isto misli o tebi i tvojoj vjeri ono što ti misliš o njemu i njegovoj vjeri. I zato su mi tvoje apsolutne tvrdnje zapravo relativne kada se mogu zamisliti u tuđoj koži.

3. Sjećaš se naše oklade? Jel misliš da je Papa nepogrešiv? baš bi me zanimlo u tom slućaju što bi mislio o njemu i Crkvi da ju odluči modernizirati . Dali bi i dalje mislio ovo što misliš ili bi shodno njegovoj nepogrešivosti prihvatio promjenu.

Znam znam pun sam pitanja a šta ću...

monfort_blog · 21.06.2010. u 19:10

"Molimo i kršćanski se nadamo da ponovno oživi i očvrsne vjera u žrtvenu vrijednost svete Mise na razini sveopće Crkve. Što se pak nas tiče, vjerno se držimo uz Kristovu žrtvu koja se na vidljivi način ponazočuje na oltaru te, primajući od nje milost, sjedinjujmo žrtvu svoga života s Kristovom žrtvom, prikazujući na taj način same sebe »za žrtvu živu, svetu, Bogu milu« (Rim 12, 1). Ako budemo ovako iskreno katolički živjeli, postat ćemo, ako Gospodin želi, razvidnim znakom izlaska iz trenutačne teške krize." - Dr .Tin Šipoš (Kartuzija Marien)

http://josko.jimdo.com/duhovnost/sveta-misa/

Defton · 22.06.2010. u 09:52

@zajednica.. hvala.. ako ne odem na odmor kod Kartuzijanaca onda ću kod vas ;)

@neverin.,

:) tvoje mišljenje je uvijek interesantno.

@il pensiero..

Molimo i nadajmo se.. :)

vjeraufanjeiljubav · 22.06.2010. u 09:54

alo Deftone, lijepo je citati textove nekoga ko je jos duboko u Milosti Bozjoj. Nekad davno sam i ja moga tako nesto napisati, i bio okrivljavan za fanatizam ali sam i imao sigurnost u sebi da je istina sve sto pisem imao sam tu sigurnost. Sad ne mogu vise tako a tebi zelim da ostanes cvrst na svom putu neka te dragi Bog odrzi. Pozdrav

gospa moja · 22.06.2010. u 10:26

Lijep pozdrav, dobar post.

Defton · 22.06.2010. u 10:31

@vjeraufanjeiljubav

ako si nekad imao, zar ne misliš da bio opet mogao? Bog je milostiv, on Uskrisiva... :)
Moli i radi :)

@Gospa moja..

Hvala, Bogu hvala... :)

mirjam · 23.06.2010. u 19:40

Dragi deftone pročitala sam čitav post i u većini stvari se slažem sa tobom iako bi ovo zahtjevalo dugi razgovor i raščlanjivanje svakoga dijela - o svakome bi se temeljito imalo što reći i zaključiti zašto je tako i kako je do svega toga došlo, gdje smo se to pogubili, u što smo se stopili, utopili ? I da li i mi sami više znamo tko smo i što smo ? A to je jako važno znati ! Čovjek koji pozna sebe i svoje je čovjek kojega cijene, kojemu se dive i koji može svojom uvjerljivošću, vjernošću i autentičnosti, životom potvrditi svoje nazore i samo tako može privući i druge. Ne da bi on to želio već da i oni požele da ih privuče, povuče ista sila koja nas nosi. Sve ostalo su kopije onoga što želimo i što bi trebali biti ...

Hvala ti na svemu ovome ...

BTB !!!

Lijep pozdrav ...

Tragovima Istine · 24.06.2010. u 11:48

Zanimljiv post, otvara mnoga pitanja i potiče na razmišljanje.
....
Gospodin ne gleda na naš izgled ni osobnu iskaznicu. Gospodin gleda u nutrinu našega srca koja je i nama samima sakrivena, ali kad mu dopustimo On nam ponovno otkriva Ljubav koju je posijao u naše srce.

Defton · 24.06.2010. u 13:35

@mirjam.. New age, zar to nije loša kopija organizirane religije, đumbus svega?

Sekularizacijom Crkve izgubit će se njen smisao i što onda imamo?

hvala tebi... :)
BTB

@tragovima istine..

Mislim da to nije bila tema ovog posta.

Tragovima Istine · 25.06.2010. u 09:36

@Defton.. mislim da je. Mislim da krivo misliš kada kažeš da Gospodin djeluje samo u katoličkoj crkvi. Mislim da Duh Gospodnji djeluje gdje on hoće i kada on hoće. Naravno, ne zastupam globalizaciju i ujedinjavanje crkava. Ako si katolik djeluj u svojoj crkvi, ako si protestant djeluj u svojoj crkvi. Ta "imena" koja sam nazvao u komentaru "osobna iskaznica" su vjeroisposvijesti koje nas ne bi trebale međusobno posvađati. Mislim da bi se trebali međusobno prepoznavati po Ljubavi koju je Gospodin posijao u našim srcima na samom početku.

A tko zna, možda ni ovo nije bila tema ovog posta. Uff.. :o)

Defton · 25.06.2010. u 10:57

@tragovima istine...

mislim da nisam shvatio tvoj prvi komentar.

Nisam rekao da Gospodin ne djeluje među ostalima, ali nama nije potrebno tuđe kada imamo puninu. Imamo svoje kršćanske dužnosti prema svima i prema svima se moramo odnositi kao Krist, ali Krist nije sada prihvaćao babilonske bogove jer mu Otac nije bio dovoljan...

Branko Stojković, Bjelova · 25.06.2010. u 13:05

NE TREBA ZABORAVITI DA SU I POLITIČARI SUDJELOVALI U KRIMINALNIM RADNJAMA SA BRAČNIM PAROM PEVEC



Iz mraka rata iznikli su bogataši i bande pljačkaške. Bjelovar je postao grad zlikovaca i sramote na svakom ćošku. Nitko ništa ne radi a svi žive. Čudno smo mi to neko društvo. Dana 3. lipnja 2010., bjelovarski novinari su okupirali Županijski sud i zatvor. Nema ništa gorega kada su ti isti novinari, šutjeli četiri godine, na ono sve što se dešavalo u lancu trgovačkih tvrtki „Pevec“. Tu netreba zaboraviti i određene korumpirane policajce, državne odvjetnike i suce,…, i političare… U Pevecovom kriminalu rabote cvale su kroz prizmu u tri dimenzije: korupcija, mito i prevara. Kada je Branko Stojković još prije četiri godine otkrio poslovanje Zdravka i Višnje Pevec, predsjednik Udruge „ŠTIT“ naišao je na zid šutnje. Dok isti novinari i danas našu organizaciju cenzuriraju.



Sve to govori da je Hrvatska već duže vremena tajila i prikrivala Pevecov prvorazredni skandal. Hrvati su (bili) žrtve sopstvenog kulta ličnosti i to HDZ-ove „kriminalne organizacije“. Tko je pokrao ovu zemlju i obogatio se, nego članovi i dužnosnici HDZ-a i SDP-a. Sinoć u 22,45 sati kada su dovedeni u Županijski sud u Bjelovaru Zdravko i Višnja Pevec i glavna računovotkinja Dragica Barišić, koja je zloupotrebila položaj i ovlasti i pomagala u kaznenom djelu, novinari su kao „Drakule“ bili žedni da se napiju Pevecove krvi. Očito je da su četiri godine žeđali. Zdravko i Višnja Pevec dobro su živjeli kao (nekadašnji) Nikolaj i Elena Čeušesku. Dok policija nije banula u rodnu kuću u Donjim Mostima samo petnaestak kilometara od Bjelovara, tamo su izvršili pretres, otvorili sef, tako isto i obavili pretragu na više lokacija. Trebala su čak tri automobila da prevezu dokumentaciju, i lažne papire o transakcijama u Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru.



U stečaju je otkriveno da su supružnici Zdravko i Višnja Pevec izdavali kao vlasnici virmane i mjenice Fini i bankama bez pokrića. Uhićenje bračnog para neće ostati samo na tome, po mojoj procjeni biti će tu i pedesetak drugih, koji su sudjelovali sa obitelji Pevec u organiziranom kriminalu. Što je drugo bilo i očekivati nakon svih tih proteklih godina u prevarnom poslovanju. Na milijune kuna državi nije plaćen porez i druge obveze. Javno se već govori da Pevec je dužan 5 milijardi kuna. Tu su dobavljači robe, itd. Ovih dana mediji prenose da: „Bjelovar je u šoku zbog uhićenja Zdravka i Višnje Pevec.“ Optužuje ih se da su za vrijeme stečaja izvlačili novac i robu…



Sad Hrvatski mediji bruje – kako su uhićeni Zdravko i Višnja Pevec. Kad je bjelovarska Udruga „ŠTIT“ upozoravala na sve kriminale, koji su se događali godinama u „Pevecu“, nitko se nije htio okretati na to. Onda je u veljači 2010., stečajni upravitelj Darko Šket objavio da je „Pevec“ svojim dobavljačima izdala mjenice bez pokrića u iznosu 143 milijuna kuna. Ukupni dug prema dobavljačima iznosi 272 milijuna kuna. Samo za nepokrivene mjenice Pevecima prijeti se kaznom do osam godina zatvora. Dugo godina se je šutjelo, tj. prikrivali su se kriminali u Pevecu. Mislim da bi sad trebalo pozvati na odgovornost sve one odgovorne političare, koji su se naslikavali sa Zdravkom i Višnjom Pevec.



U Bjelovaru, 04. 06. 2010.



HRVATSKI POKRET ŠTIT

(bitka za Hrvatsku)

Branko Stojković, predsjednik

brankostojkovic152@yahoo.com

095/814-82-90 , 091/797-65-56

http://istinazanarod.blog.hr

http://mesomeso.blog.hr

http://bjelovarskiklan.blog.hr

Julijana · 29.06.2010. u 18:02

Oprosti, nije me bilo neko vrijeme, bila sam malo na jugu, uz more, pod borovima...

Ne mislim da se treba drastično prilagođavati. Donekle pratiti duh vremena i koristiti se i medijima za marketing dobra, to može mnogima donijeti dobro.

Od protestanata možemo nešto naučiti, onda je to veselije slavljenje koje uistinu pokreće duh (to doživim na susretima karizmatskih zajednica - nisam član, ali uistinu uvijek doživim preokret u duši na takvim slavljenjima i klanjanjima - uđem često slomljena, umorna, prazna, a izađem duše pune radosti, snage i mira) - često mi je žao gledati mlako sudjelovanje vjernika na euharistiji - tek toliko da su tu.

Ne mislim da naša crkva treba dopustiti da se na mala vrata uvedu prakticiranja hinduizma, zena, islama i dr. Tuđe možemo poštivati, ali ne trebamo izgubiti svoje da bismo podilazili nekome. Crkva je zapravo jača kada je napadaju. A zna se tko je napada. Na nama svima je da molimo za snagu i djelovanje Duha nad svim pastirima posebno, kako bi i stado znali voditi putem spasenja.

Gledajući kako nas lijepo vuku za nos na pregovorima za ulazak u EU i konstantno nešto uvjetuju, a mi skačemo kao poslušni psići, dok oni stalno traže još nešto, mislim da se u svemu treba imati mjeru i čvrsti stav. Onda i vrijediš.

Ostati na Kristovom putu, Kristu vjerni, unatoč podmetanjima zla sa svih strana, pokušajima da se na mala vrata uvede zlo u crkvu. Neka Duh Sveti rasvjetli sve one koji vode crkvu na svim razinama! I neka ih Krist vodi uvijek.

Pozdrav!

Prostrt pred Gospodinom



Tražim Te u mislima
i razabirem Te u strujanju riječi
koje mi naviru dok promatram
Tvoje veličanstvo u jednostavnosti

Prostirem se pred Tobom kao rosa po travi,
da lagano prođeš mojom dušom,
predajem Tebi utvrde moje
sruši ih sve izgradi svoje

Jer zbog Tebe ja jesam...

07.05.2010.god., Lištani DV

Često imam potrebu da nešto napišem, ali zbog silnog umora sve to splahne, izgubim volju i jednostvano želim leći i spavati. Uostalom, koga bi zanimale ove moje misli i moja duhovna stanja, čak su i meni naporna. No, ne bih trebao biti toliko samokritičan, ipak je to put moj prema Vječnom Životu, put kojeg bih trebao puno više cijeniti, nažalost, to ne činim, čak ga i nisam ni svjestan. Dani kao da prolaze pokraj mene i vidim ih kako idu i mašem ih, stojim zamišljeno pitajući da li sam danas išta dobroga učinio ili sam samo i ovaj dan odradio rutinski, ispunio sve svoje svjetovne i kršćanske dužnosti. Što ako mi ovo pređe u jedan automatizam, hoće li, također se pitam često? Ipak, tko sam ja da to prosuđujem i promišljam? Vjera moja u Svemogućeg i Nedokučivog Boga bi trebala ovdje biti na djelu. On svaki dan čini pustolovinom i sve čini novim i zanimljivim i u onim stvarima gdje mi um nalaže da Bog tu ne bi smio biti, ali me On uvijek iznenadi svojom dosjetljivošću i pretekne me u svemu. I zašto me je strah, ne znam, ali kako sam počeo dublje ponirati u Riječ, dani poprimaju obilježja Njezina, a ja slabić jedan ih puštam da tako idu i prolaze. Koje dragocjenost gubim, koje prilike da se svidim svome Gospodinu, da proživljavam Njega.

Kriste, sve što mi daje smisao, prožmi moje dane ljubavi svojom da ih budem potpuno svjestan da ih ne bacam uzalud.




15.06.2010. u 10:08 · Ostavi komentar (17) · Isprintaj · #

Kapljice Ljubavi · 15.06.2010. u 14:11

Bog te blagoslovio mene zanima sve što pišeš.

Ema · 15.06.2010. u 15:43

Upoznavanje sebe je bolan proces, jer je svako buđenje takvo; bolno i iziskuje napor. Ljepše je i lakše spavati, no čovjek ne raste spavajući nego trudeći se i koračajući uskom stazom punom prepreka.. Buđenjem se razbijaju zablude snova o nama samima.. Tako je sa svima nama, svi prolazimo određene faze razvoja, a na ovom duhovnom putu caka je još u tome što nemaš pojma gdje si. Ali tako mora biti, kako bi spadale ljuske naše oholosti, i kako bi se polako, uz Božju pomoć, oblikovali u nadam se bolje i Bogu milije osobe.
Lijepi su ti ovi stihovi. I tvoja razmišljanja o sebi su iskrena, a to se prepozna i nije naporno.Iako ti sam sebi ponekad jesi, što je i normalno. :)
Sva su stanja naša promjenjiva. Takvo je kretanje.

poezija s mora · 15.06.2010. u 18:55

Defton, jako lijepo si ovo izrekao i, svaka ti čast...
Čitam tvoje zapise, pisanje, razmišljanja... već duže vrijeme i zaista ti se divim, iskreno...
Neka te Bog blagoslovi i Duh sveti neka te uvijek vodi na tvom putu...

mirjam · 15.06.2010. u 22:47

Dragi Deftone !
Dok slušam ovu prekrasnu glazbu iščitavam tvoj tekst i premišljam isto. U trci koja me je u zadnje vrijeme obuzela i silini posla koji me lomi i i po dolasku u dom umornu sruši u krevet na odmor nedajući mi ni malo snage da zastanem, da se zbrojim, sredim i dobro preispitam, a još manje da nešto zapišem i ovdje sa svima vama u radosti podijelim upravo sam se sada zapitala koliko je to dobro i kuda me sve to vodi, ne bili bolje bilo da budna ponekad ostanem i da se s Gospodinom dublje porazgovorim i više vremena Njemu, a onda i sebi posvetim ... I tako naiđoh na tvoje misli koje nastaviše ili dopuniše moje ... Daje mi misliti i nekako ipak se nadam i vjerujem da će ovaj kratki susret i plodom uroditi. Hvala Ti !

BTB !!!

Lijep pozdrav ...

Isus je Kralj kraljeva! · 16.06.2010. u 08:03

Samo onaj tko uistinu ima srce prepuno ljubavi za bližnjega, za Gospodina, za sebe - zapitat će se - usprkos svemu učinjenom toga dana - Gospodine jesam li uistinu nešto dobro danas uradio - jer srce Bogu predan - dok čini za Gospodina i za bližnjega ni ne vidi što je učinilo - i uvijek se pita - ZAR NISAM MOGAO JOŠ, ZAR NISAM MOGAO BOLJE?
Bog te blagoslovio na putu svetosti!
Majušni pozdrav i VELIKI BOŽJI BLAGOSLOV ti ostavljam!

tignarius · 16.06.2010. u 09:15

jesi li prošao pripreme za susret, visinske i dubinske....
pita bi nešto!??

lijep ti pozdrav defe@da bili defe

mina · 16.06.2010. u 12:20

znaš Deftone ovo ti je zaista lijep post :)
svi mi ponekad sumnjamo u sebe i u tome i je naša vrijednost.. da preispitamo sebe u nastojanju da činimo bolje

Antifona · 16.06.2010. u 15:13

Lijepo pišeš, samo tako nastavi...BB!

Sunčicaa · 16.06.2010. u 22:05

Prisutan je u tvome srcu, zračiš toplinom i u tvojim riječima pronalazim mir, to je tvoje dobro djelo uz sva ostala.
Neka te blagoslov prati !! :))

evezmajevska · 17.06.2010. u 00:36

.....

Defton · 17.06.2010. u 12:15

@svijetlo svijet..

sviram gitaru ali neuglazljujem svoje pjesme jer nisu baš glazbene... :)

MiB · 18.06.2010. u 15:47

Ciao prijatelju! Evo saljem ti jedan veliki i kisni pozdrav iz splita, gdje uzivam u suncu - kad ga ima, u moru koje je pretoplo, i zraku....... Nisam bas ovih dana na netu pa eto....... BTB!

dejmon · 18.06.2010. u 16:22

Uvijek volim svratiti na blogove koji se bave duhovnim temama. I stalno čitam isto - osjećaj krivnje, strah od grijeha, preispitivanje, umor, traženje snage, a onda odjednom euforija i pronalaženje utjehe, sreće, molitva,izlazak, smirenje. I vrlo je teško na tim blogovima naći neku temu o Zakonu o radu, dnevnim primanjima, spajanju kraja s krajem na kraju mjeseca, nešto dnevno i životno. Može biti da su životna dnevno egzistencijalna pitanja sporedna i nevažna jer samo smo prolaznici na ovom planetu.

Tamo gdje je srce · 19.06.2010. u 17:40

U potpunosti se slažem s rečenicom kako je svaki dan proživljen s Bogom prava pustolovina.
Zato sam u opisu mog bloga navela radni naziv životnog putovanja - "Isus tour" ; )
Srdačan pozdrav i BTB!

Branko Stojković, Bjelova · 25.06.2010. u 13:06

NE TREBA ZABORAVITI DA SU I POLITIČARI SUDJELOVALI U KRIMINALNIM RADNJAMA SA BRAČNIM PAROM PEVEC



Iz mraka rata iznikli su bogataši i bande pljačkaške. Bjelovar je postao grad zlikovaca i sramote na svakom ćošku. Nitko ništa ne radi a svi žive. Čudno smo mi to neko društvo. Dana 3. lipnja 2010., bjelovarski novinari su okupirali Županijski sud i zatvor. Nema ništa gorega kada su ti isti novinari, šutjeli četiri godine, na ono sve što se dešavalo u lancu trgovačkih tvrtki „Pevec“. Tu netreba zaboraviti i određene korumpirane policajce, državne odvjetnike i suce,…, i političare… U Pevecovom kriminalu rabote cvale su kroz prizmu u tri dimenzije: korupcija, mito i prevara. Kada je Branko Stojković još prije četiri godine otkrio poslovanje Zdravka i Višnje Pevec, predsjednik Udruge „ŠTIT“ naišao je na zid šutnje. Dok isti novinari i danas našu organizaciju cenzuriraju.



Sve to govori da je Hrvatska već duže vremena tajila i prikrivala Pevecov prvorazredni skandal. Hrvati su (bili) žrtve sopstvenog kulta ličnosti i to HDZ-ove „kriminalne organizacije“. Tko je pokrao ovu zemlju i obogatio se, nego članovi i dužnosnici HDZ-a i SDP-a. Sinoć u 22,45 sati kada su dovedeni u Županijski sud u Bjelovaru Zdravko i Višnja Pevec i glavna računovotkinja Dragica Barišić, koja je zloupotrebila položaj i ovlasti i pomagala u kaznenom djelu, novinari su kao „Drakule“ bili žedni da se napiju Pevecove krvi. Očito je da su četiri godine žeđali. Zdravko i Višnja Pevec dobro su živjeli kao (nekadašnji) Nikolaj i Elena Čeušesku. Dok policija nije banula u rodnu kuću u Donjim Mostima samo petnaestak kilometara od Bjelovara, tamo su izvršili pretres, otvorili sef, tako isto i obavili pretragu na više lokacija. Trebala su čak tri automobila da prevezu dokumentaciju, i lažne papire o transakcijama u Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru.



U stečaju je otkriveno da su supružnici Zdravko i Višnja Pevec izdavali kao vlasnici virmane i mjenice Fini i bankama bez pokrića. Uhićenje bračnog para neće ostati samo na tome, po mojoj procjeni biti će tu i pedesetak drugih, koji su sudjelovali sa obitelji Pevec u organiziranom kriminalu. Što je drugo bilo i očekivati nakon svih tih proteklih godina u prevarnom poslovanju. Na milijune kuna državi nije plaćen porez i druge obveze. Javno se već govori da Pevec je dužan 5 milijardi kuna. Tu su dobavljači robe, itd. Ovih dana mediji prenose da: „Bjelovar je u šoku zbog uhićenja Zdravka i Višnje Pevec.“ Optužuje ih se da su za vrijeme stečaja izvlačili novac i robu…



Sad Hrvatski mediji bruje – kako su uhićeni Zdravko i Višnja Pevec. Kad je bjelovarska Udruga „ŠTIT“ upozoravala na sve kriminale, koji su se događali godinama u „Pevecu“, nitko se nije htio okretati na to. Onda je u veljači 2010., stečajni upravitelj Darko Šket objavio da je „Pevec“ svojim dobavljačima izdala mjenice bez pokrića u iznosu 143 milijuna kuna. Ukupni dug prema dobavljačima iznosi 272 milijuna kuna. Samo za nepokrivene mjenice Pevecima prijeti se kaznom do osam godina zatvora. Dugo godina se je šutjelo, tj. prikrivali su se kriminali u Pevecu. Mislim da bi sad trebalo pozvati na odgovornost sve one odgovorne političare, koji su se naslikavali sa Zdravkom i Višnjom Pevec.



U Bjelovaru, 04. 06. 2010.



HRVATSKI POKRET ŠTIT

(bitka za Hrvatsku)

Branko Stojković, predsjednik

brankostojkovic152@yahoo.com

095/814-82-90 , 091/797-65-56

http://istinazanarod.blog.hr

http://mesomeso.blog.hr

http://bjelovarskiklan.blog.hr

Utvrde oko srca



Podigao sam visoke utvrde oko srca
sazidao ih teškom mukom
da zaštitim ono malo što je ostalo skriveno
od svijeta i ljudi, neprijatelja svega što jesam

Ne smiju doprijeti do njega,
Uzet će mi ono najsvetije,
poznam te zvijeri,
oskrvnuti će mi najmilije

zato ih podigoh, te ogromne zidine,
tu jesam ovo što jesam.

07.05.2010.god., Lištani DV

Blagdan je Srca Isusova. Posebno sam vezan uz Srce Isusovo, iz Njega crpim snagu i volju za naprijed, pobožnost prema Rani Srca Isusova me oduševljava uvijek iznova, tu dubinu milosrđa jednostavno razum ne može shvatiti, duša tu igra glavnu ulogu.

Osjećam se nekad toliko usamljeno u ovom svijetu promatrajući kako mi život polako postaje svakodnevno proživljavanje Evanđelja, za čim se žudio ovih posljednih mjeseci. Zašto usamljeno? Pa tužno je vidjeti sve te ljude koji ne žele upoznati ljepotu Krista i Njegova Srca, Oca i Duha Svetoga, koji nas prožima u svim sferama našega života. Čudno je to, ali zapitao se zašto se katolike kada javno izjašnjavaju svoju vjeru na ulicama gleda s prezirom i s gađenjem, dok za ostale religije prisutne u ovoj zemlji je to sasvim normalno (recimo hare krišna kada kontaju svoju mantru na dnu Marmotove ulice u Splitu, unitko se ne buni, a mi ne smijemo imati procesiju po gradu za Tijelovo)? Katolike osuđuju katolici, zanimljivo. A ja se nedjeljom osjećam među silnim svijetom usamljen sa Isusom koji nas sve jednako ljubi. Katolici, tko vam je utvrde porušio?

Ne, ja svoje utvrde ne dam, ne dam zidine ogrome, naoružao sam se i obukao sam kacigu, odjelo, spremio mač, borba je već odavno počela, borba za Istinu, koja je jedna - Isus Krist jest Gospodin.

11.06.2010. u 15:51 · Ostavi komentar (13) · Isprintaj · #

Ema · 11.06.2010. u 17:11

Ja vjerujem da Isus neprestalno kuca na vrata naših srdaca. Sjeti se gdje smo mi bili nedavno a gdje smo sad. I sama sam bila katolkinja koja ne razumije svoju vjeru, jer mi srce nije bilo dotaknuto, probuđeno. Sad imam druge borbe, čuvam utvrde, jer mi je dano tako mnogo! Trudim se, molim se da ne posustanem, da me ne privuče lažni sjaj, da se ne umorim, da ne odustanem. Poznam mnogo svojih slabosti, i molim stoga Isusa da me ne pusti od sebe. Vjerujem i molim se da Isus dotakne svaki dan poneko srce koje će ga čuti i dopustiti mu da se nastani. Isus nas ne poziva radi sebe, nego radi nas samih, toliko nas ljubi....
Katolici mlaki (kakva sam i sama bila,ne daj Bože nikad više) neće prezreti druge religije, ni sekte. Čak im ni sotonisti ne smetaju. Smeta im praktična vjera jer im srce zna da je to ono što bi oni trebali živjeti a ne žive. To je otpor duše koja je u tami; ona se neće oduprijeti tami , tama joj ne smeta, tama ne razbuđuje, nego svjetlu, a svjetlo je Isus i kršćanstvo. Nemojmo se umoriti nikada moliti Isusa za sve ljude. Za svih je krvario, pomozimo da se duše spase. Molimo i za svoje duše, jer pozvani jesmo, i odazvali smo se, a hoćemo li ustrajati do kraja tek će se vidjeti.
I sama se, poput tebe sklanjam u srce Isusovo i ovo je moj poseban blagdan. Isus je htio da se ovaj blagdan slavi i da se dade zadovoljština za sve one koji ga ne časte, ne slave, koji su ravnodušni. Kad mislim o tome, padne mi na pamet, tko zna čija molitva je doprla do tog ranjenog Srca za mene....Mislim da su to bile moja mama i sestra, a tko zna koliko nepoznatih ljudi vapilo je pred Isusovim srcem za obraćenje grešnika, pa je ta milost dotakla i moje srce.

Drina · 11.06.2010. u 17:14

Defton - u sridu, kao i uvijek! A za tako nešto ne treba puno riječi...Dostaju Djela.

T.B. · 11.06.2010. u 22:40

Predlažem ti čin zadovoljštine Presvetom Srcu Isusovu koji se prije molio po odluci pape Pija IX. na današnju svetkovinu.

Julijana · 12.06.2010. u 15:20

Nekad davno, kada sam bila tvojih godina, jako su me boljele nepravde i slike koje sam oko sebe i u svijetu vidjela. Jedna knjiga Tomislava Ivančića-Za bolji svijet, pomogla je da drugačije vidim: to što vidim i žalosti me, stavljeno je preda me da molim blagoslov za te ljude, da nastojim ono što mogu promjeniti nabolje, da kažem, posvjedočim (i ne sramim se, pa što ako netko to u prvi čas osudi i otpili, vjeruj da su mnogi od tih kasnije našli svjetlo Krista i promjenili se- na nama je da za njih molimo, prikažemo što nam je teško za njihov spas). Nekima ne možeš reći, ali uvijek možeš moliti - naći će se već netko drugi koga će poslušati i po milosti Božjoj promjeniti smjer. I meni je Srce Isusovo snaga za život, a raduje me i što je moj stariji sin (otprilike tvojih godina) jučer učinio posvetu Srcu Isusovu i sam (ja sam djecu još davno predala u ruke Kristu, da ih on čuva i vodi, jer jedini ih On i može očuvati od svega).

Neka Srce Isusovo bude utočište svima koji su opterećeni, umorni, izgubljeni... Neka bude snaga i radost svima nama!

Isus je Kralj kraljeva · 12.06.2010. u 22:10

Đez ba - ša ima!
Samo da uzvratim pozdrav -po bosanski!
Majušni pozdrav - i VELIKI BOŽJI BLAGOSLOV ti ostavljam!

Helena iz središta srca · 13.06.2010. u 17:37

Blagoslovljeno Antunovo :-)

Iz Presvetog Srca Isusovog
po Bezgrješnom Srcu Marijinom
dolazi svaka obnova života...

Srdačan pozdrav

evezmajevska · 14.06.2010. u 14:21

ovo si, vidi se, pisao cist....

dejmon · 14.06.2010. u 19:02

Samo se neke Katolike gleda poprijeko. Pozdrav.

kraljevna ka · 15.06.2010. u 09:50

vrijeme teže još stiže..usjaji oštricu :)

svratim · 16.06.2010. u 12:25

Kako ti znaš da ti brojni baš ne žele upoznati tu velebnu ljepotu? Tko ne bi želio imati ljepotu. Nego njima možda ta ljepota nije dana. Jedno pitanje za tebe - što bi trebao činiti netko da bi upoznao tu ljepotu, ili bar da bi ti rekao da je taj netko zbilja želi upoznati, pa da onda nemaš objašnjenja zašto je i dalje ne pozna?

Tamo gdje je srce · 19.06.2010. u 17:38

Baš me nađe s ovim utvrdama oko srca ; )
BTB!

Hostiji



U zagrljaju zidova crkve,
Gdje u njenom središtu
Prebivaš Ti,
Obuzima me divljenje
prema toj Veličanstvenoj Hostiji

Tvoja Ljubav iz nje sija,
I radosna duša moja biva,
Tijelo moje tamjanom pokrito,
U Tvojem miru počiva

Srce se moje s Tobom miri,
Ushićeno kao novorođenče Tebi se divi
I sve što želi Gospodine
U Hostiji s Tobom da se sjedini...

13.3.2010, Split



04.06.2010. u 13:46 · Ostavi komentar (20) · Isprintaj · #

tignarius · 04.06.2010. u 15:34

Mistično Tijelo Kristovo!

pozdrav ti laviću naš!

evezmajevska · 04.06.2010. u 18:53

ponosno...

poezija s mora · 04.06.2010. u 20:49

Tijelo Gospodina našega Isusa Krista... divota nebeska...

betanija · 04.06.2010. u 22:58

Hvala ti za poruku i pomoć... Čitamo se...

vjeraufanjeiljubav · 04.06.2010. u 23:20

halo deftone, kako zivot, jeli igras picigin. Pozdrav, pomoli se i za mene i za nekog ko je mene zamolio da se pomolim za nju...

MiB · 04.06.2010. u 23:41

nije me bilo neko vrijeme, a jos malo pa mene nece biti duze vremena...... pisem na brzinu, pisem kratko, pisem u zurbi i uz puno obaveza koje me cekaju jos veceras i koje moram dovrsit do sutra........ vidim da si ti dosta aktivan i imas novih stvari..... Bravo! Uzivaj u zivotu i Zivotu!
BTB! Povezani u duhu........
Hodaj nebo strpljive voli........

Julijana · 04.06.2010. u 23:57

Klanjanje pred Presvetim je uistinu uvijek pravi izvor života! Sjećam se jednoga kada sam uistinu osjetila prisutnost živoga Krista u našoj crkvi, kako Isus s nama slavi i raduje se tolikim srcima koja su ga tada uistinu pronašla, s njme oživjela! A to baš nije čest doživljaj u mnogim našim crkvama, nažalost. Kad nađemo pravu vjeru (ne onu površnu), tada je zaista svaka misa snaga za dalje, a Isus uistinu živi Prijatelj. Daj Bože da ga mnogi oko nas pronađu i u Njemu uvijek nalaze snagu, radost, mir i smisao. Bez Njega smo zaista samo prolaznici pustinjama života. S Njime i tamni dani imaju smisla, a radost se sve češće vraća u srca. Blagoslov tebi i svima!

duhovna BLOG misao · 05.06.2010. u 00:56

Odlična pjesma @Defton-e. Hvala ti na njoj. Neka te Gospodin nastavi blagoslivljati. Velika su djela pred tobom.

Sunčicaa · 05.06.2010. u 13:37

"Kruh naš svagdašnji, daj nam danas... :)"
:D

Imam i ja novo :D

gospa moja · 05.06.2010. u 19:52

Prekrasno, pozdrav ostavljam.

Kapljice Ljubavi · 05.06.2010. u 21:08

Isuse hvala ti što si s nama Slava Bogu.

Helena iz središta srca · 05.06.2010. u 23:12

"Sve mogu u Onome koji mi snagu daje." :-)

hvala ti @Defton
BTB i srdačan pozdrav!

Tamo gdje je srce · 06.06.2010. u 06:19

U teškim situacijama klanjanje pred Presvetim je bilo ljekovito i osnažujuće tako da zaista mogu potvrditi da radosna duša moja biva .
BTB!

don branko · 06.06.2010. u 14:04

pozdrav

želim živjeti · 07.06.2010. u 12:56

Tijelo Kristovo, nešto Božanstveno.....pozdrav prijatelju.

Tragovima Istine · 07.06.2010. u 13:21

Prihvaćam tvoju kritiku. Moram priznati da je i meni nakon što sam objavio izgledalo pomalo dugačko :)))

Bog s tobom.

MiB · 07.06.2010. u 14:43

Novi post...... tema: godisnji odmor? I dio! Krajem tjedna prije nego i sam zaplovim prema odredistu za "godisnji odmor" biti ce II dio posta ! do tada uzivaj....... BTB!

Ema · 09.06.2010. u 10:03

Ne znam kako je to moguće...kao dijete išla sam u crkvu, pjevala u crkvenom zboru, dakle bila i na Misama i vjerojatno klanjanju, a pojma nisam imala da je Isus prisutan u Hostiji. Nikad nisam čula za Presveti Oltarski Sakramenat, niti mu se klanjala...Eto kako možemo gledati a ne vidjeti....
Sviđa mi se izraz Svetootajstveni Krist.

Ljepota i smisao ili ljepota smisla



Kroz maglu misli naziru se riječi mudrosti
što mi ih tok svijesti upravlja,
ipak u svemu mogu naći neki smisao i ljepotu

Ljepota je prolazna, samo je smisao vječan,
smisao se ne može mijenjati,
kao što žensko ne može biti muško,
ili ptica pas

Ljepota smisla, dakle, vječna je,
dok sama ljepota stvari je uništiva,
Čovjek će ostariti, promijeniti i poružnit će,
smisao njegov ostaje dovijeka

Da, to je ta ljepota smisla,
I ljepota je u tome što smisao čovjeku nije dao čovjek,
ipak muškarac po ženi ostvariva taj smisao,
ljubav iz koje niče novi život

Smisao je dan Odozgo, od Boga, od Istine,
Čovjek koji živi po Istini, vidi istinski smisao života,
i u svemu što ga okružuje..

19.5.2010. god., Split


Sv. Augustin o strahu i ljubavi

Strah je lijek, a ljubav zdravlje

«Savršena ljubav potiskuje strah» (1 Iv 4, 18). Dakle, na početku je strah! Jer «početak mudrosti strah je Gospodnji». Strah pripravlja mjesto ljubavi. Ali, ako je u tebi počela boraviti ljubav, tada ona istjeruje strah, koji joj je pripremio mjesto. U onoj mjeri u kojoj ljubav raste smanjuje se i strah; također u istoj mjeri u kojoj ljubav ispunja nutrinu, ona protjeruje i strah. Veća ljubav, manji strah; manja ljubav, veći strah. Ali, gdje nema nikakvoga straha, tamo ljubav ne pronalazi ništa na što bi se nadovezala. Kada je ljubav postigla neustrašivost, koju radost nam onda pruža život u ovome ili u budućemu svijetu! Ako posjedujemo ljubav u punini, tko će nam samo moći naškoditi u ovome svijetu? Čujte apostolov klicaj o ljubavi: «Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Pogibao? Glad? Golotinja? Progonstvo? Mač?» (Rim 8, 35). Petar veli: 1 Pt 3, 13. 1 Iv 4, 18.

Svijest o grješnosti tako dugo muči srce, dok se još nije dogodilo opravdanje. U svijesti je još nešto što uznemiruje, što izgara. Stoga, što kaže psalmist o savršenoj pravednosti? Ps 29, 12. Što to znači? Ne treba biti ništa što uznemiruje moju savjest, a strah upravo uznemiruje. Ipak ne boj se! Neka se pojavi ljubav koja zacjeljuje ono što strah ozlijedi. Strah Gospodnji ozljeđuje poput liječnikova noža: nož odstranjuje bolesno tkivo i čini se da time još više povećava ranu. Dok je divlje meso bilo na tijelu, rana je bila manja, ali opasna. Nad njom je sada nož. Prije je rana boljela manje, nego sada gdje se reže. Zacijeljena rana boli više od nezacijeljene. Ali, ona je bolnija upravo zbog djelovanja lijeka, kako ne bi više boljela nakon uspješnoga ozdravljenja.

Dakle, neka strah zahvati tvoje srce i time uvede ljubav. Jer, ako si bez straha, ne možeš biti opravdan. Ta je riječ uzeta iz Svetoga pisma: Prop 1, 28. Dakle, prvo mora nastupiti strah, kako bi došla ljubav. STRAH JE LIJEK, A LJUBAV ZDRAVLJE... Ima ljudi koji se boje Boga, jer ih on može baciti u pakao da gore zajedno s đavlom u vječnoj vatri. To je onaj strah koji uvodi ljubav, ali strah koji se tako pojavljuje da opet nestane. Dokle god se bojiš Boga zbog kazne, još ne ljubiš onoga koga se bojiš. Ne želiš dobro, nego se čuvaš zla. Ali, upravo zato što se čuvaš zla, poboljšavaš se. Započinješ li čeznuti za dobrim, tada će u tebi biti «neokaljani» strah. Što je neokaljani strah? To je strah da ne izgubiš dobro. Dobro zapamtite! Jedno je bojati se Boga zato što te može baciti u pakao zajedno s đavlom, a drugo je bojati se Boga, jer se on može odvojiti od tebe. Onaj strah, da te Bog može baciti u pakao zajedno s đavlom, nije još neokaljan, jer on ne proizlazi iz ljubavi prema Bogu, nego zbog straha od kazne. Ali, bojiš li se da će te Božja prisutnost napustiti, tada obuhvaćaš Boga, žudiš ga uživati i gledati.

Sv. Augustin (prev. Ivica Raguž) preuzeto sa www.uki.hr

Vaš Defton!
BVB

01.06.2010. u 14:48 · Ostavi komentar (5) · Isprintaj · #

mirjam · 01.06.2010. u 19:40

Hvala deftone !

... Dakle, neka strah zahvati tvoje srce i time uvede ljubav.
Jer, ako si bez straha, ne možeš biti opravdan.
/Ta je riječ uzeta iz Svetoga pisma: Prop 1, 28./ ...
... Ali, bojiš li se da će te Božja prisutnost napustiti,
tada obuhvaćaš Boga,
žudiš ga uživati i gledati ...

BTB !!!

Lijep pozdrav ...

duhovna BLOG misao · 02.06.2010. u 00:01

Strah Božji je početak mudrosti, a strah od ljudi početak ludosti!

tignarius · 02.06.2010. u 22:33

def@
izazivaš ljubomoru!!!!
prernaglo si mi odrastao!!!

EuM · 03.06.2010. u 12:17

Poj u zrcalu

Samo jedan pogled,
svijeta sliku otvara,
a Brod polako plovi,
i vale s vjetrom stvara

Okolo malene barke.
prate ga, na kisi, buri,
a more nježno zbori
šapuće, suze roni

tajne ribarske cuva
dok noć polako pada,
zvjezdama osuto nebo,
nasa je molitva, nada.

Eum

- smisao je bit ljubavi...p

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraže blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica