O malim ljudima

Umijeće i rad

U dokolici je mudrost
zakonoznanca,
i tko je od poslova slobodan
postaje mudar.
Kako će omudriti onaj tko upravlja
plugom
i komu je sva slava u šiljku ostana,
tko tjera volove i bavi se radom
oko njih
i koji govori samo o teladi:
um je njegov obuzet brazdama
koje slijedi,
a bdijenja mu prolaze u tovu
junadi.

Image Hosted by ImageShack.us

Tako i svi radnici i rukotvorci
koji rade i dan i noć:
oni koji rezbare pečatnjake
i trude se neprestano oko novih
šara
svesrdno teže za što većom sličnošću
uzoru
i bde noću da usavrše svoje djelo.

Image Hosted by ImageShack.us


Tako i kovač koji sjedi pokraj
nakovnja
i promatra sirovo željezo:
dah ognja peče mu kožu,
a on se oko vrela ognjišta napreže;
zvuk čekića zaglušuje uho njegovo,
oči upire u uzorak pred sobom;
srcem misli na svršetak posla svog
i noću bdi da ga usavrši.

Image Hosted by ImageShack.us


Tako i lončar koji sjedi kod posla
svog
i okreće točak nogama:
uvijek je u brizi za djelo svoje
i sve su mu kretnje odbrojane.
Rukom daje oblik glini,
a nogama je gnječi;
srcem misli na laštenja
i bdi noću da peć očisti.

Image Hosted by ImageShack.us

Svi se oni u ruke uzdaju,
i svaki je vičan svome poslu.
Bez njih se nijedan grad ne može
sagraditi,
a nema ni naselja ni putovanja.
Ali njih ne pitaju u vijeću narodnom
i ne ističu se u općini.
Ne sjede na stolici sudačkoj
i ne shvaćaju Zakona zavjetnoga.
Ne ističu se naobrazbom ni zdravom
rasudbom
i nema ih među tvorcima mudrih
izreka.
Ali oni održavaju stvoreni svijet
i molitva im je na djelo usmjerena
.


Činilo mi se jako prikladno, objaviti ovaj tekst iz Knjiige Sirahove u vrijeme ovih smiješnih plakata sa parolama bez imalo dosjetljivosti i američkim osmjesima i ovu fasru obećanja koju zapravo ni jedan od karikatura ne može ispuniti jer zapravo nemaju nikakve ovlasti doli da poziraju i putuju na račun svojih građana. Tekst koji govori jednu veliku istinu da mali ljudi zapravo drže sve u svojim rukama. A ništa ih se ne pita i što je najgore kod sviju vlada ista pasivna narav, koja zapravo ni nema nade u bolje sutra niti vjeru da se može išta promijeniti, a može.

Jači tlači - tako je moj cimer nazvao kapitalizam. I svu ovu radnu snagu koja je prije bila jako zastupljena zamijenili su roboti i sve je manje radnih mjesta. Prije je poljoprivreda bila glavni izvor prihoda, danas nam je sve umjetno, a što je ovdje u RH tragedija uvoze se prošlodišnje voće iz Španjolske dok ovogodišnje nertvansko propadaja. Kupujmo hrvatsko? Sami sebi jamu kopamo. I sada nam neki obećavaju ispraznosti. Ma bježite mi s očiju.

Čisto zdrava pretpostavka, što bi se desilo da smetlari štrajkaju? Ajme situacija, no i taj problem će biti uskoro riješen robotizacijom, što je tragedija, ja ću najvjerojatnije na tome raditi.

30.11.2009. u 11:27 · Ostavi komentar (8) · Isprintaj · #

nadripjesnik · 30.11.2009. u 13:26

Jači tlači...
Baš sam danas razmišljao o tome da bismo mogli opet neku pjesmu pisati. Neku u koju bi bilo uključeno nekoliko blogera. Kao kad je napisana tvoja Pjesma nad pjesmama. Moramo samo smisliti temu. Mislim da bi bilo dobro da je religiozna, a da još stavimo neku podtemu. Recimo, mali čovjek kao u ovom postu. I pišemo ju na tvom blogu. Samo treba odrediti tko sve i redoslijed, da se zna tko je na redu poslije koga i u krug da svi idu. Tako da nema zabune niti nespojivih strofa. I bilo bi dobro da je bez rime, tako da što više sliči duhovnom stilu našeg vremena. Što misliš?
P. S. Možda da odredimo i broj stihova u svakoj strofi. Recimo 7. Broj punine u Bibliji.

dražeN:) · 30.11.2009. u 23:05

Volim u rukama imati opipljiv proizvod, baš kao i u duši osjećaj vrijedan pažnje, ako već ne Boga, barem čovjeka. Ljubav i mir :)

milord55 · 01.12.2009. u 08:08

pravi izbor! svako dobro!

Neverin · 02.12.2009. u 19:38

problem je u tome što smo razdvojeni, studenti se bore za svoje radnici peveca za svoje a jasno ti je da bi se jedini pomak ostvario kad bi svi zajedno i zdušno krenuli ka izvoru svih korupcija, tajkuna, privatizacije i ostalih genjalnosti koje su izrodile u ovih katastrofalnim godinama vođenja države. Dok svi ne shvate da smo svi povezani svi smo mi dio problema jer mnogo koji su tlačeni branit će vlastitim životom ovaj truo sistem, nije li ti paradoksalno i tužno?

Đus · 05.12.2009. u 11:21

potpuno se slažem s neverinom.
Knjiga Sirahova sadrži tisućljetnu mudrost, no čini mi se da Hrvatima ni 14 stoljeća nije dovoljno da shvate neke stvari...
ponajprije, da u svojim rukama drže svoju budućnost.
ne u rukama glupavo nasmijanih faca s plakata.

E.selo · 05.12.2009. u 12:33

Svijet se mijenja promjenom vlastitoga srca:) Koga sam usrećio danas, koga nasmijao...
Prestanimo sanjati nemoguće i počet ćemo mijenjati moguće-mali čovjek kopa, sadi, bere plodove a prije svega prekriži se i pomoli. Obićan čovjek djeluje lokalno misli globalno i svima je na radost-želim ti blagoslov i ostani običan mali ČOVIK:))

EuM · 08.12.2009. u 21:34

Ako mi kao djeca Božja možemo Njemu reći "da",
nikada nećemo biti ranjeni. Bog nikada u našem živou ne čini
nešto što bi nas ranilo. On je Bog ljubavi. Mi u biti ranjavamo
sami sebe svojim otporom, svojim bježanjem i izgovaranjem
svojega "ne".

tignarius · 11.12.2009. u 15:23

ne znam hoće li mi ovi "administratori" dopustiti komentiranje, jer su mi ga iz nekog razloga zabranili
predmnijevam na sugestije potomaka SUBNORA SRH I SFRJ
ora et labora
moram ti reći, da u tvojim godinama, mi nijedna od ovih dviju mogućnosti nije previše padala napamet, sad nešto malo pokšavam nadoknaditi----
nije lako....non facile

Laži, laži, laži me...

Image Hosted by ImageShack.us


Psalam 12

U pomoć, GOSPODE! Nema više vjernika;
sva čestitost nestala je između ljudi;
između sebe oni govore o zlu,
laskavim usnama, dvoličnim srcem.
Nek' GOSPOD odsiječe sve laskave usne
i nadmeni jezik
onima koji kažu: ” Svojim jezikom mi ćemo pobijediti;
naše su usne s nama; tko će biti naš gospodarđ“
- ” Pred tlačenjem poniznih i žalbom sirotih,
ja se sada dižem, reče GOSPOD,
ja stavljam na sigurno mjesto onoga na koga se pljuje3.“
Riječi GOSPODOVE su jasne riječi,
od srebra profinjenog u jednoj talionici od zemlje4,
i sedam puta pročišćenog.
Ti, GOSPODE, ti držiš riječ.
Ti ćeš nas uvijek štititi od te bagre tamo.
Posvuda se skiću bezbožnici,
i porok pobjeđuje među ljudima.

Otvorih jučer stranicu Jutarnjeg lista, kao i obično, kad nu, anticrkveni članak, kao i uvijek na naslovnoj stranici. Majko drago, lik se želi izopćit iz Crkve i veli da mu ne daju.. Brajo moj, ne znam jesi li znao, ali grijehom se sam udaljavaš od Boga,ako ti se ne da biti katolikom, nemoj, nitko ti ne smeta...

Image Hosted by ImageShack.us

Druga vijest, blagopokojni Papa se bičevao. I? I tisuće svetaca prije njega... ništa novo, trapio se i pružao zadovoljštinu za svoje grijehe. A to je prikazano kao ajme, uuuu, jel on normalan itd.. i tako se stvara kriva slika o Papi Ivanu Pavlu drugom.

Ovo će mi poslužiti kao lijep uvod u ono što su iluministi (prosvjetitelji) encilopedisti tzv. grupa naprednih mislilaca na čelu s Roussaeum, Volaiteirom i ekipom učinili sa svojom enciklopedijom.

Enciklopedistima nazivamo grupu naprednih mislilaca, francuskih prosvetitelja 18. stoljeća, koji su radili na Encyclopédie ou Dictionaire raisonné des sciences, des arts et des métiers što su je u Francuskoj u periodu od 1751. - 1780. izdavali Denis Diderot i D'Alembert. (WIKIPEDIA)

Nedavno sam naišao na podatak o stvarnoj smrti Galilea Galileia. Naši gore prosvjetitelji pošto su osnovali prvu enciklopediju mogli su lijepo uštimavati povijest kako su htjeli i malo manipulirati podacima što je nužno potrebno kada trebaš dovesti na čelo svoje stavove i nova načela morala. Dramatična smrt Galilea na lomači gdje govori:"Ipak se kreće!" u inat njegovih inkvizitora koji ga su zbog svoje zatupljenosti osudili jer se usudio drugačije razmišljati koju su oni opisali je stvarno simpatična, ali nažalost nije istinita.

Image Hosted by ImageShack.us

Pročitajte što kaže svjetski poznati hrvatski znanestvenik akademik Vladimir Paar:

Akademik Paar: U Crkvi je u to doba bilo mnogo teologa i astronoma koji su smatrali da se Zemlja kreće, kao što ih jednako puno bilo koji su smatrali suprotno, da se ne kreće. Iznad svih njih je bio kardinal Robert Bellarmine, koji je poznat po tome što je vodio prvi proces protiv Galileija, ali koji je u raspravama tražio znanstvene dokaze. Prema tome, potpuno je kriva predodžba o njemu kao nekakvome zatucanom fanatiku jer je i sam bio astronom a, što je manje poznato, studirao je astronomiju na istome fakultetu kao i Galileo Galilei. On je, prema dostupnim dokumentima o cijelome slučaju koje sam proučio, Galileiju rekao da će Crkva prihvatiti tumačenje da se Zemlja okreće, ali pod uvjetom da za tu tvrdnju predoči znanstveni dokaz. Galileo nije imao znanstvenog dokaza, i u tome je cijela priča, nego je pribjegao teološkim dokazima, jer, mora se reći da je bio i vrlo jak teolog. Tu se, naravno, upleo u različite teološke svađe, u međuvremenu umiješali su se i protestanti koji su napadali crkveno učiteljstvo zbog revizionizma, i razni drugi čimbenici koji sa znanošću nisu imali puno veze. Osim toga, malo je poznato da je Galileo bio osobni prijatelj ondašnjega pape Pavla V, kojemu je često dolazio, s kojim je cijela poslijepodneva šetao u vrtu i dugo raspravljao s njime, jer su papu također jako zanimala znanstvena pitanja. Prema tome, sve što je o »slučaju Galilei« u svijesti prosječnih ljudi, što se godinama o tome pisalo po knjigama i učilo iz udžbenika, to je povijesni falsifikat. Galilei je djelovao isključivo kao čovjek Crkve, ali je htio da Crkva promijeni teološke stavove, što je bit cijeloga »slučaja«. U tom je duhu i pokojni papa Ivan Pavao II. nastupio g. 1992. rehabilitirajući Galileija, istaknuvši kako je krivnja Crkve što je išla primjenjivati sudsku vlast, ali je činjenica da je bila u pravu o nepostojanju Galelileijeva znanstvenog dokaza. Isto tako Crkva danas priznaje da je Galilei bio u pravu što se nije držao doslovne teološke interpretacije. Dakle, bio je to jedan od najegzotičnijih sukoba dvaju mislilaca u povijesti, Galileija i Bellarmina, i danas se gotovo sve novije znanstvene studije u svijetu slažu da je Bellarmine bio u pravu što se tiče znanstvenog argumenta, koji Galileo nije imao, a da je Galileo bio u pravu što se tiče teološke interpretacije.

Ovdje vam je link na cijeli intervju... http://www.glas-koncila.hr/rubrike_i...8264060b377ee8

Galileo je imao i kćerku redovnicu. No, koga to zanima, bitno da je on gorio. Laži, laži, puste laži. Inače Galileo je umro prirodnom smrću, pokopan u crkvi gdje mu je na grobu dignut spomenik.

Znate li možda da je naš najpoznatiji znanstvenik iza Tesle, Ruđer Bošković bio svećenik, isusovac? Ili da je Gregor Mendel, poznati genetičar, bio redovnik augustinac? Isaac Newton teolog? Mnogi su bili vjernici, predani Bogu i svome radu - Maxwell, Einstein (dobio potvrdu o Bogu u svojoj teoriji relativnosti), čak je i Darwin bio teolog, a toliko ga stavljaju protiv Crkve. A zašto se to ne spominje?

Image Hosted by ImageShack.us

Bog nam je preko ovih ljudi polako otkrivao svoj način stvaranja ovoga svijeta i dao nam uvid u mnoge stvari koji bi nam trebale biti od koristi, ali sve smo okrenuli naopako, svako dobro djelo oskrvnuli i iskoristili za svoje pohlepne ciljeve. Sotona svoj posao dobro radi i Božje dijelo i naum pada u drugi plan.

Provlačenjem lažnih tvrdnji žele se opravdati zakoni koji nisu uskladu s Božjim. Jednu koju sam čuo je ta je Michelangelo bio gay, no onaj koga zanima Michelangelo i poznaje njegov rad i poeziju, vidjet će da je taj momak bio predan vjernik, kršćanin i imao je intezivan duhovan život, što se može iščitati iz njegovih pjesama i iz kipova i slika. To što li imao naga tijela u svojim djelima, to ga ne čini gayosobom, tada je još nago tijelo bilo izraz nježnosti.

Image Hosted by ImageShack.us


Nismo ni svjesni koliko nam jedna misao koja se promovira (npr. Just do it od Nike) utječe na naša razmišljanja, kao reklame nas potiču na svašta i kako inače reagiramo na razno razne poticaje okoliša i što je najčudnije najviše reagiramo na negativne i one nebitne i nevažne, tako da nam se one iskrene i temeljne ljudske vrijednosti miču pred očima. Stvorila se kriva slika o ljubavi, istini, dobroti i danas je sve kapital...

Image Hosted by ImageShack.us


E, moji dragi blogeri, pazite što čitate i slušate, jer nije sve istina... :)

Off the record.. da se ne bi slučajno netko osjetio diskriminiran pa se pozvao na Zakon o diskriminaciji, ove konstantacije o Michelangelu nisu izljevi mržnje protiv populacije ine seksualne orijentacije, nego pravedni gnjev na laži s kojima se koristi dotična populacija da bi opravdala svoje opredjeljenje i istakla ga kao pozitivnije nego ostala. Ako jesi onda jesi nema tu cimbuli minbuli..

24.11.2009. u 16:43 · Ostavi komentar (16) · Isprintaj · #

dražeN:) · 25.11.2009. u 15:50

Potpuno se slažem da je jedan od najboljih načina za dobro razumijevanje bilo čega nužno prvo skupiti što vjerodostojnije informacije. O Galileu postoje mnoge informacije koje se uklapaju u ovu tvoju priču, a neke je nadopunjuju i s tim nadopunama daju nekim dijelovima malo drugačiji smisao. U svakom slučaju, dobro je skupiti informacije iz različitih izvora. To ipak daje veću šansu da se iskristaliziraju upravo one za koje možemo pretpostaviti da su bliže istini. Sljedeći korak je obrada tih podataka tj. promišljanje, eventualna argumentirana rasprava i slično. Tek na kraju može slijediti neki relevantan zaključak. Jedan od najprisutnijih problema u našim medijima je taj što se prvo donese zaključak (po želji već nekog naručioca), a tek onda traže i uklapaju argumenti i informacije koje će ga potkrijepiti i prikazati smislenim, a time i istinitim. I da, u pravu si, često to što se želi nametnuti kao istina uopće ne počiva na činjenicama. Lijep pozdrav i svako dobro :)

Defton · 25.11.2009. u 17:07

@dražen... lijepo rečeno! :) neka se i mi slažemo u potpunosti. Mir i dobro

pametni zub · 25.11.2009. u 17:43

ne vidim razlog izjednačavati vjeru s Crkvom, iako je to baš ono što se od kršćana traži.
inače, priča o Galileju ne navodi kako je čuvene riječi rekao na lomači, nego se pred inkvizicijom odrekao astronomskog učenja, da bi nakon toga promrljao "Ipak se kreće".
ali cijela stvar, koliko znam jest predramatizirana. ipak, ne može se poreći da je postojala Inkvizicija koja je pod prijetnjom smrti određivala ljudima što da misle i govore

Defton · 26.11.2009. u 11:22

@pametnizub... kad je netko kršćanin onda pod Vjerom smatra svoju vjeru, tako i musliman, hindus itd... od sviju se to traži,

Inkvizicija se ne može poreći,ali može se reći i dokazati da je više bila u funckiji države nego u službi Vjere.

Ps. Zašto sam te zvao na blog, jest zbog prethodnog posta... :)

milord55 · 26.11.2009. u 11:47

već nakon rođendana postao si ozbiljan i jako za uvažiti. tu su i stav i argumenti i suptilnost. svako dobro!

dejmon · 26.11.2009. u 18:07

A o čemu je riječ? Vladimir Paar može reći što želi, i ako je netko bio peder to nije ništa čudno, ali ne razumijem svrhu napisa. Nije crkva kao institucija palila bez razloga nekog, a ako i je - onda je to bilo zato jer se šibica slučajno zapalila. Mislim da su danas sve te rasprave o inkviziciji, Galileu, Brunu, Kopreniku itd. besmislene, jer da ih tada nisu zapalili još bi i danas svi mislili da je zemlja ravna ploča i da se svemir okreće oko zemlje. A u Bibliji sve lijepo piše.

Prostor Duha · 26.11.2009. u 21:41

Znala sam to za Belarmina, al za neke od faca nisam znala da su predani vjernici.. bit će mi to motivacija za studeranje :-D dobro si ovo napiso, i itekako je potrebno svakodnevno se podsjećat na to kako nam koješta plasiraju. Istina oslobađa! zato fala!pozz

Semiramida · 27.11.2009. u 01:25

Oprostit ćeš mi, ali riječi akademika Paara uzimam sa velikom rezervom, bez obzira o čemu on priča, jer o njemu se svašta priča. Tako da, s obzirom na saznanja koja imam, nije mi baš vjerodostojan...

A što se ostatka tiče, znala sam za sve ove znanstvenike da su bili poprilično vezani uz Crkvu, ali to niti ne čudi toliko s obzirom da je prije jedina mogućnost za obrazovanje bila kroz svećenstvo.

I zašto se toliko čudiš za krivo prikazivanje povijesti? Pa otkada je ljudskog roda, povijest se piše onako kako nekome u datom trenutku odgovara. A i oni koji su se trudili biti objektivni, nisu uvijek u tome uspjevali (sigurna sam da bi Neverin imao što za reći o ovoj temi:).

Iako se Crkva u ovom slučaju prikazuje kao glavni krivac, i i postoji mogućnost da nije bilo tako kako većina ljudi misli, to ne mijenja činjenicu da Crkva ima puno puno mrlja u svojoj povijesti...

I za kraj, bez brige, svaka osoba koja razmišlja svojom glavom pokušat će biti objektivna i nikada neće stvari gledati samo kroz jedan izvor, jer da bi se moglo stvoriti neko razumno mišljenje, potrebno je čuti sve strane :))

Defton · 28.11.2009. u 10:38

@milord... znaš onu Balaševiću:

Jedni ga hvale, drugi zale, treci kazu, e moj brale
Taj je bio kvaran kao supalj zub...

@dejmon... pa i ti pričaš što želiš, nitko ne brani, ali mislim da u slučaju Paara, da on govori istinu, ali opet kako se uzme, svakome na volju.
Osobno vjerujem da ta priča o inkvizicija je puno blaža, ne zato što želim braniti grijehe Crkve nego to što inače ljudi vole dramatizirati. Htio sam inače ovdje naglasiti (možda sam trebo malo bolje) da taj jaz između vjere i znanosti nije toliki i da Crkva ne gleda toliko kritički na sve znastveno dokazane činjenice, naprotiv, puno su otvoreni. Ne volim kada se katolike predstavlja kao šupljoglavce. :)

@prostor duha... malo nas podcjenjuju... :) Pozdrav! Hvala i tebi :)

@semi... Razlog zašto se priča o njemu jest baš taj jer povezan s Crkvom..

Da, obrazovanje jest bila ključna stvar, ali opet to ne isključuje da navedi gore su bili predani Bogu.
Ne čudim se iskrivljenoj povijesti, čudim se tome kako se to olako prihvaća.
Crkva je glavni krivac i danas i bit će uvijek, tako je to, svi smo grešni, nema pravednog ni jednog.
Ovo za kraj, potpisujem :)

tignarius · 28.11.2009. u 12:32

def@
nijedan svećenik Katoličke Crkve, ako nije tipa don Ive Grubišića, ne može dospjeti u javnost s "pozitivnim konotacijama"
nijedan monoteistički vjernik, također
ako nisi pročitao "Stoljeće rata" W.Engdahla, pročitaj...
a dotle pogledaj malo o "bilderberzima"
možeš i u večernjaku na blogu kreše miška
http://blog.vecernji.hr/misak/2009/11/25/druzba-bilderberg-u-europsko m-domu-gdje-drugdje/
ne znam ti to "prenijeti" onako s crvenim slovima, srce@moje tamo gdje je,dalmatinsko, me naučilo stavljati glazbene spotove, ti bi moga ovu "složenu operaciju" da mi se @blogomoljac ne smije..

pokušaj pronaći knjigu m.restrepa "iz tame u svijetlost"
sjajna je

i ne boj se..i mene je strah!

tignarius · 28.11.2009. u 15:50

evo ti još nekoliko imena iz hrvatske povijesti koji su bili katolički svećenici--
ANDRIJA KAĆIČ MIOŠIĆ
GRGA MARTIĆ
JULIJE KLOVIĆ
PETAR BERISLAVIĆ
FAUST VRANČIĆ
BARTOL KAŠIĆ
MATIJA KATANČIĆ
MARIN DRŽIĆ ...

nadripjesnik · 28.11.2009. u 16:29

Jučer sam pročitao ovaj post. Slažem se apsolutno. Netko je napisao "Ne vidim razloga vjeru izjednačavati s Crkvom". Ja baš vidim. Crkva, Bog, vjernici - vjernici u Zajednici. Što ima veće za vjernika od toga?

nadripjesnik · 28.11.2009. u 16:30

P. S. Crkva nisu samo "popovi". Crkva je zajednica vjernika. I baš super što Jest.

nesigurnim-korakom · 29.11.2009. u 00:50

Da su povijest pisali bez laži danas bismo brojali mnogo manje sukoba i ratova. Također, vjerujem da bi bilo mnogo manje nepravde na svijetu da je povijest pisana pošteno. Ali, na žalost, sve češće se uvjerim da je istinita ona "povijest pišu pobjednici", tj. oni koji su trenutačno na vlasti i pišu je onako kako njima odgovara. To je samo još jedno lažno lice licemjernog svijeta....

Đus · 29.11.2009. u 13:35

cijeli svijet igra monopoly, što su nekada grubo činili totalitarni sustavi, danas suptilno čine mediji - ukalupljuju mase, kloniraju mozgove.
malo tko danas zna razmišljati sâm za sebe, puno je jednostavnije progutati što nam se servira na pladnju. bez obzira na kvalitetu i okus. i svi činimo te greške...
Crkva već dugo nema jasnu definiciju, svatko ima neku "svoju verziju". i Crkve, i Boga, ljubavi, života... svega.
očito je sada potrebno diskreditirati Ivana Pavla II., iako ljudi uglavnom pojma nemaju o flagelantima. a da imamo malo soli u glavi, bilo bi nam dovoljno baciti pogled na život tog čovjeka da si potvrdimo da JEST BIO LUD!
podari nam Bože takve ludosti, da volimo cijeli svijet i svako biće u njemu, da opraštamo svojim "atentatorima"...

Neverin · 02.12.2009. u 19:51

dragi Deftone, nije bit u tome dali je Galileo imao znastveni dokaz ili ne i nije bitno što je htio dokazati već je najvažnija stvar što je oko toga pokrenut proces od onih koji nemaju pravo na sudbenu a niti zemaljsku vlast i tu je sav point ... da je htio dokazati da magarci mogu letjeti zašto Crkva mora provoditi proces protiv njega? Istina je nije završio na lomači ali je mogao. Kako bi tebi bilo da si kao on završio u kućnom pritvoru i da su dolazili razni inkvizitori raspitivati se o tovm radu o kojem se nemaju pravo mješati. Mislim da si skrenuo povećalo sa toga što je Crkva radila raznim misliocima na to kako su se oni branili i jesu li bili u krivu ili ne što nema veze sa time dali Crkva ima pravo ikoga ispitivat, zatvrat, mučit ili ubijat.

tada su znanstvenici bili teolozi jer je Crkva u svojim njedrima držala znanje, pa nisu bezveze monasi i svećenici non stop prepisivali ono što se dalo spasiti iz Antike i to je zato odgovor kakod a su svi ti znalci bili i svećenici ili teolozi. Ideš onome koji ima knjige i znanje ako ju civilna vlast još nema.

Kao i svijet tako i Crkvu treba gledati ne kao kompaktnu monolitnu masu već na svemir gdje ima pametnih i glupih kao na blogu, u tramvaju, na faksu itd..

na kraju krajeva moj zaključad da je vjera bez promišljanja najopasnija stvar koja može postojat jer postaješ prostor za manipulaciju onih koji samo načelno vole Boga a sljede svoje interese. Ti ljudi mislim da su uvijek u prvim klupama na glavnim svećanostima gdje ih puk može vidjeti tako bogobojazne.

Galileo je na kraju moraju do kraja života živjeti u izolaciji od 1633 do smrti 1642.. znaš li što to znači za jednog znanstvenika?

@nesigurnim korakom, postoji objektivna povijest ali ona uključuje priznanje da smo svi krivi i prljavi a to je nekima iz raznih razloga teško za shvatiti jer vide sebe kao žrtve i nikad kao agresore..

2. Blogorođendan!

Sretan rođendan defton.blog.hr!

Image Hosted by ImageShack.us


Na današnji dan nastade ovo malo čudo što čitate, prije dvije godine, kao protuteža malograđanštvini i ocrnjivanju svega živoga iz moje sredine. No, vidjeviši kako to ne ide, okrenuo sam se starom hobiju pisanju pjesmica, crni i neboluznih, inspiriran Charles Baudelairom, Kamovom i sličnom ekipicom, s dozom Dostojevskog i njegovog realizma.

U nadi da napišem nešto kvalitetno, proizašlo je svakakvi pjesmica, razmišljanja i gluposti, bio je tu i veliki projekt Pjesme nad pjesmama koja je čak bila na naslovnici, cijela je blogosfera pisala jednu pjesmu sedam dana, imate link. Iskreno, nisam je pročitao, preduga je, nemam toliko vremena. To je jedini put kada sam uspio završiti na naslovnici, no ne patim za tim. Imam svoje standarno čitateljstvo, koje se s vremenom filtrira, u početka su tu bili sa mnom Poezija duše, Pametni zub, NF, dražeN :) i svi drugi sada aktivni blogere, bio sam čak i jednom žrtva blog-ljubavne afere, zbog koje su mi neki blogeri zabranili pristup, jer sam hvalio jednog blogera, a nisam smio, pa su se ovi naljutili i počeli psovat i blabla...zijev

No, u međuvremenu kako sam ja doživio obraćenje, okrenuo se katoličanstvu i duhovnosti,životu bez pustih ispraznosti, tako je i ovaj blog se počeo mijenjati, profiltriralo se i čitateljstvo, više nisam pasao sa duhovno-moralnim tezama i temama, a pogotovo što su ta nadahuća bila iz Crkve (a da je bilo bilo šta drugo ostao bi im zanimljiv rolleyes). Malo po malo, rodio se to veliki broj pjesama, koje imate sa strane. Neke su dosegnule veliki broj komentara i kritika čak sam bio od NF svrstan u nadobudne pjesnike (ovo je bilo prije obraćenja sretan), što mi je laskalo.cerek

Uz pjesme sam imao svoje propovijedi koje mi je u početku zbog štura riječnika pomagao napisati jedan prijatelj, no kasnije sam se odvažio i počeo sam sam dirati u dublje stvarčice. naughty

Uvijek sam opisivao stanja duša, pogotovo svoje. Nije bilo po volji svima, kako god, uvijek se za nekog ponešto i nađe. njami

Sada me prate Neverin, Semiramida i dalje dražeN :), Nadripjesnik, Dejmon, Ema i još par duhovnjaka po blogsferi, sasvim dovoljno! Mogu s njima diskutirati, raspravljat, svađati, inspiriraju me svi, a ima još tu i onih koji ne ostavljaju komentare, moji jarani iz Crkve i ostala ekipa, koju ovom prilikom pozdravljam. mah

Blog je postao dio mene, neke vrst dnevnika, skladišta i ispušnog ventila. Drago mi je da mogu nekoga inspirirati i sam.

Ime sam preuzeo od benda Deftons (nikad ih nisam slušao), lijepo ime za pjesnika, gluhi ton, što god značilo, i tako je ostalo, htio sam mjenati ime, ali ne. namcor

Uzdravlje svima! party

Ovo je prvi put da koristim ove smajliće fino

Božji blagoslov svima! :)

22.11.2009. u 08:00 · Ostavi komentar (10) · Isprintaj · #

Ema · 22.11.2009. u 15:16

E pa čestitam!
I dobro je imati arhivu bloga, posebno kad ti se u međuvremenu dogodilo obraćenje, pa ćeš se i kroz život vraćati na neke stvari, koje bi izblijedile da nije bilo zapisivanja stanja duše ovdje na blogu. Počela sam ovdje upravo pisati što je meni blog, ali neću, ovo je tvoj dan i tvoj prostor a i ne mora nužno u svemu što pišem biti ja, pa ja.:)

dražeN:) · 22.11.2009. u 15:31

Prilika da se svađaš sa mnom je iza nas. Vremenom sam evoluirao i više ne postoji mogućnost da trošim vrijeme na nešto toliko evidentno krivo kao što je dokazivanje bilo kome da nije u pravu. Uostalom, dobrim dijelom upravo zato što to i ne stoji. U mnogim situacijama, ti si itekako bio u pravu, samo moja taština nije dozvoljavala da priznam tvoje argumente i rječnik koji iste pojmove opisuje na tek malo drugačiji način nego ja. Vjerujem da će nam biti dano da uočimo, spoznamo, osjetimo i doživimo sve ono što nas istinski spaja. U želji da smjelo kročiš na putu do ljubavi u svom srcu, iskreno, svako ti dobro i neka je blagoslovljen svaki tvoj korak, što onaj sasvim stvaran, što ovaj virtualni, i zapravo, ništa manje stvaran. Ljubav i mir :)

milicza · 23.11.2009. u 13:10

sretna ti godišnjica, čitam ponekad potajice tvoje postove. moja važna osoba u životu je doživjela obraćenje, shvaćam to kao veliku privilegiju i milost. još jednom -sretno!!

Semiramida · 23.11.2009. u 13:30

Za početak čestitam. Najvažnije je da si ti sretan i da pišeš ono što te veseli. Sve ostalo dođe samo, pa tako i čitatelji. Ja se ni ne sjećam kako sam te počela čitati (vjerojatno preko Neverina hehe), ali stvarno mi je drago da jesam :))

poezija duše · 23.11.2009. u 16:17

neka ti je sretna godišnjica, dragi moj Zdravkiša. ja još uvijek rado dođem ovdje, ali nažalost, se sam rjeđe prisutna na blogu, slabo pišem a još slabije objavljujem, i samo zbog neke čudne sentimentalnosti još nisam ugasila svoju stranicu. čini mi se kao da bi to značilo potpuno kidanje niti koje me vežu s mnogim dragim ljudima ovdje, a ti si, svakako jedan od njih. kao što si i sam rekao od samog početka...
veliki majčinski poljubac u čelo utiskujem...

Neverin · 23.11.2009. u 16:30

A šta drugo da kažem nego čestitam druže i želim ti još plodonosnih dana na ovom nam blogu:)

duhovna BLOG misao · 23.11.2009. u 19:18

Ne stavljam često svoje pjesme na blog, no ovaj put ću učiniti još jednu iznimku. Ovo je pjesma koju sam napisao nakon popijenih pol litra konjaka, u hotelu 'Kasino' na Terazijama u Beogradu 1982. Uskoro nakon nje su se počele odvijati neke stvari, meni tada neslućene, a koje su iz temelja promijenile moj život. Kad sam je izecitirao tada nepoznatom čovjeku u kaffeu, a danas mom vjenčanom kumu, on je počeo moliti i postiti za mene. U to vrijeme sam hodao 'mračnom stranom ulice' :), a svojih sjena nisam primjećivao. samo sam ih nesvjesno u dubini duše osjećao. Danas hodam 'sunčanom stranom ulice, a sjene mojih slabosti su tako vidljive, .. do bola. No, kad Mu dopustim da me privuče k sebi, one nestaju. Tada vidim svu ljepotu i osjećam radost što mogu biti 'ništa', a On sve moje. Ondje gdje obilova grijeh, nadmoćno nadvlada milost Božja :)

Oprostite
Oprostite mi ako vas zamara ova pjesma
Pisana drhtavom rukom u sumraku
Još jednog bolom ispunjenog dana
Kad i sunce osjeća umor
I traži spas u smiraju sna
I srce bježi od problema
Spotiče se
Pada
Diže ... i bježi
O Bože, što te nema

Oprostite,
Oprostite mi ako vas zamara ova pjesma
Pisana krvlju ovom i ovim suzama
Osjećajima nikad kraja

Dižem glavu
Gledam gore
Glava teška, izobličena
Lice prošarano tužnim uspomenama ...
Suze
Suze u mojim očima
Suze po licu
Suze u mojim grudima

I ruke počinju jače da se tresu
Grče
Hvataju za kosu
A krik se prolama put neba
Bože, što te nema


Happy Blogday :))

dejmon · 24.11.2009. u 18:12

Pa iskreno da ti kažem- ja volim pročitati tvoje napise. Ali moja su filozofska promišljanja svijeta i života dijametralno suprotna od tvojih. I sada u mojoj župi imamo svećenika koji je studirao dvije godine na umjetničkoj akademiji u Zagrebu i onda se sjetio da postane svećenik, pa je to i postao. Očekivao sam kreativne propovjedi, ali on je jednostavno jednoličan, besmislen i nerazumljiv. To me začudilo. Biti pristupačan i kreativan jest umjetnost dolaska do duša ljudi. Srce i duša doktora znanosti na svetoj misi prostodušna je i otvorena kao i ona stare neobrazovane bakice. Zašto to neki ljudi i svećenici ne shvaćaju. Slično je nešto i kod bloga. Lijepi pozdrav.

E.selo · 25.11.2009. u 19:56

Sretan jubilej:)) znaš da navratim al nisam baš za komentare. CMOK!

noname · 25.11.2009. u 21:58

Pa Sretan Rođendan i obilje Božjeg Blagoslova i Nadahnuća Duha Svetoga nek' te prate u daljnjem tipkanju...

Samoća

Image Hosted by ImageShack.us


Prazna soba,
Osjeća se samoća, prijateljica,
ta stara poznanica iz davnina tužnog
života obilježenog patnjom,
opet se prišuljala, u tvoj sada novi život

Tiho pod svijetlom stolne svjetiljke
Koja nasumično mijenja snagu svijetla
Oči su ti se umorile od knjige koja ti je probudila
Stare osjećaje i prepoznao si se u svakom liku,
prestaješ čitati jer treba stati kad je najbolje

No, tvoj pogled pada u kut sobe,
Slabo osvjetljen jer vidiš svjetiljka je opet popustila
Vidiš samo samoću, opet progovara, ali ovaj put
nepoznatim jezikom, jezikom koji si zaboravio,
Samo znaš da je to jezik mnogih danas, osjećaš ga i
prepoznaješ, jer i ti si nekad njime pričao..

Samoća često želi zauzeti prazninu u tvom srcu,
Prije je to činila bez ikakovoga otpora, sada samo vreba,
Čeka nećeš li popustiti i napustiti ono što sada živiš,
Na tren zaboraviti da postoji Netko tko je uvijek tu..

O, samoćo, prijateljice stara, dobro došla mi opet,
Dopusti da te počastim i upoznam s ...


Budi u prisutnosti Božjoj i imat ćeš vrhunaravan život.
Jose Maria Escriva

17.11.2009. u 12:22 · Ostavi komentar (7) · Isprintaj · #

Neverin · 17.11.2009. u 12:47

tipični studentski osjećaj sa dodatkom tvoje duhovnosti :)

Prostor Duha · 17.11.2009. u 16:57

susret starog i novog čovjeka u samo jednoj riječi... baš poznato..

nadripjesnik · 19.11.2009. u 08:22

Samoća je vrijeme za druženje s Gospodinom.

Ema · 19.11.2009. u 09:07

Kad samoća želi zahvatiti dušu, treba svojoj duši reći; Ti nisi sama, tu je tvoj Bog, koji čeka. Kad me neki osjećaji obuzimaju, zna biti teško uopće se sjetiti moltve, razgovora s Bogom, zna se desiti da se prepustim tim osjećajima, i kasnije sebi kažem, ma zašto sam pustila da me povuku i zašto sam tako blokirana za pravo djelovanje u tim trenucima. Mislim da je to posljedica života koji nije oduvijek s Bogom, valja se naučiti.

Međugorski glas · 19.11.2009. u 19:49

Samoćom u sebi, pridružujemo se samoći oko sebe. Kad se blaga sjeta duše pomiješa s melankolijom srca, postajemo svjesni sebe samih, osjećamo dah prolaznosti i neispunjenosti, ali ujedno još jače proživljavamo smisao života koji će s uskoga i kratkog puta prijeći u kraljevstvo radosti.

milord55 · 20.11.2009. u 11:27

puno dobroga nastaje u tišini

dražeN:) · 21.11.2009. u 13:20

Obožavam Ljubav nalaziti u ljudima i svemu što me okružuje, u onome što sam uopće u stanju vidjeti, osjetiti, spoznati, ili bar naslutiti. Zahvalan sam od srca što baš nikada u životu nisam bio sam, dapače. Volim podijeliti tu radost čarolije postojanja. Ljubav i mir :)

Razmišljanja

Evo za promijenu malo spontanog razmišljanja. Mislim, čitajući novine današnje i jučerašnje, ne znam što bih radio, plako il se smijao.Povraća mi se kada čitam besramne novinare kako uzdižu debilizama i zaglupljivanje naroda, pretjerano i neopravdano pljuvanje po svima i svemu, ali za nefaliti u zadnjih nekoliko dana glavna tema je Crkva i sve što ima veze s kršćanastvom jer je velebni predsjednik RH došao kod Svetog Oca. Pitam se, što li taj čovjek tamo traži? Novine prenose da se žalio na križeve, ajme. Pa ništa novo, s obzirom na čovjeka koji nema duhovni život. Možda čak i ne poznaje povijest svoga naroda, no sve u svemu, mogao je zatražiti barem blagoslov za sebe i za svoju zemlju, nadam se da jest.

Svinjska gripa hara, broj žrtava raste, a evo čini mi se da ću je i sam fasovat, i moram nekoga okriviti. Ovaj put će to biti medicinska i farmaceutska mafija, koji zbog novca i trgovine morala plasirati novu bolest za koju još nema lijeka ni cijepiva, jer kako popraviti monetarno stanje, nego time što ćemo uzrokavati katastrofu, par žrtava gore-dolje, nikome ne smeta.
I na to bih se nadovezao na HIV virus. Kao da nisu otkrili cijepivo u ovih 30 godina i više AIDS-a, da nakon te silne tehnologije i metoda izdvajanja najsitnije dijela čestice. Uglavnom, netko drži svoju sjekiru u medu već duže vremena.

A što neki svećenici govore o mikročipu, možda su u pravu jer se ne vidi ljudskim okom. Ali ipak to je pretjerano, moram priznati, ipak razum je isto ključan u cijeloj duhovnosti.

Izbori za predsjednika. Država je navodno u krizi, nema se i kuka se, a kampanje troše milijarde kuna. Ok, tko je sad tu lud? I sada te izjave, SDP voli Hrvate iz BIH, Primorac i Bandić vjernici katolici, Alka Vuica, Vesna Pusić znaju što treba za RH. Aha, definitivno. I opet će 20 posto građana izaći na izbore u RH.. A gdje ta silni novac ode i odakle ga uopće?

I dalje, akcija prodajmo Hrvatsku! O tome neću govoriti, jer je to sramotno. Sudjelujte u incijativi More je kopno!

Europa će vas pojest i mene skupa s vama, braćo Hrvati, jer već vas je pola kupila, neće joj trebat puno da vas kupi cijele. Uništit će hrvatski narod, asimilirati i za nekoliko desetljeća od Hrvatske će kao i od Bugarske i Rumunjske, ostati samo sjećanje, još ako netko bude sačuvao kartu iz ovog doba, može se čuditi kako je to sve izgledalo. Europa jede na sve što naiđe. No neće dugo, sve što ruši svoje temelje, propast će...

No, ionako na nam je kraj 21.12.2012. pa koga briga.

Pjesma za kraj



jer svi ćemo pojest budjav lebac... :)

Božji blagoslov svima vama! :)

13.11.2009. u 12:50 · Ostavi komentar (7) · Isprintaj · #

Neverin · 13.11.2009. u 17:01

pošto je Papa poglavar jedne države možd je samo dobio posjet jednog drugog poglavara druge države i to je diplomatski sasvim u redu i nema ničeg za čuditi se ako je išao u svojstvu Predsjednika.

Ulazimo u Europu totalno nepripremljeni a mogli smo biti sami svoji jer sa resursama koje imamo to je moguće ali eto idemo težim načinom, tko zna šta će biti od nas. Ostae nada u bolje

duhovna BLOG misao · 14.11.2009. u 12:05

Neće Hrvatska u EZ. Nju čeka 'glavosjek' :)
A fra Miro je jedan od svećenika koji ima jako izbalansiranu vjeru i razum. Jedan je od priznatijih među braćom. nije bez veze rekao ono o čipovima. A uskoro će se i Vatikan očitovati po ovom pitanju. Mislim da se fra Miro nije tek onako oglasio po ovom tabu pitanju po kojem si automatski pobornik 'reorije zavjere' bez obzira ima li u tome istine ili nema. Koliko ja znam neki ljudi su već pod istragom glede ovog eksperimenta. Ono što se sigurno zna jeste da je kod mnogih koji su već vakcinisani prisutna 'histerija', neurološko stanje koje upućuje na djelovanje emotivnog raspoloženja putem čipa u organizmu, a ne kako se želi prikazati kao nus-pojava koja prati određeni lijek.
Pravi problem će izbiti na površinu kad se ukine gotovinski način plaćanja (nakon vješački izazvanog pada burzi), a ostane samo kartični koji će biti zamjenjen 'ugradnjom čipova'. Neki koji se malo bolje razumiju u tu problematiku kažu kako je to zapravo 'žig zvijeri' o kome govori Otkrivenje. No, do tog ima još koja godina. A dotle ... budni budimo i molimo

Đus · 14.11.2009. u 15:05

moje mišljenje o svemu tome znaš.
ili bar možeš naslutiti.
21.12.2012., ha? živi bili pa vidjeli! :)

Semiramida · 14.11.2009. u 16:45

HIV je presavršen virus da bi nastao tek tako, tamo u Africi među majmunima kako tvrde. A ne, on je sintetiziran u nekom laboratoriju i onda je "slučajno" pobjegao van... Na žalost farmaceutska industrija je jedna od najgorih koja ne bira ni načine ni sredstva. Svinjska gripa je samo još jedna u nizu njihovih gluposti u želji za što većim profitom...

Defton · 14.11.2009. u 18:39

@neverin

zaboravio sam da je Vatikan država!

Da, bogati smo zaista, lijepo smješteni, ali naivni... uvozimo, a naše propada!

@duhovna blog misao

slažem se. Svaka masovna bolest jest manipulacija ljudima!
A za Žig Zvijeri je malo prerano... :)

@đus

a mislim da da... :)

@semiramida..

neke stvari su preočite zar ne?

dejmon · 16.11.2009. u 10:01

Po mom mišljenju drevne Maje su pogriješile u datumu kraja svijeta. On nije 21.12.2012. , jer taj broj nema ritma, kraj svijeta dolazi 21.12.2112. Naime, nula je pogrešno ubačena.

m · 17.11.2009. u 16:06

Čemu tako depresivan stav?
Ako je On pobijedio i smrt i đavla, čega da se bojimo?

Bolesničko hodočašće u Lurd

Nakon dugo nećkanja, premišljanja i malo molitve na nakanu da mi Bog providi ovo putovanje odnosno molitve za Njegovu Volju, uspio sam i ja ukrcati u avion u Lurd. Kada me je M. pozvala, bio sam iznenađen i bilo me je „zrno“ strah jer takvo iskustvo sam priželjkivao ali kada je došlo, malo sam čudno reagirao. Sve u svemu, Bog je htio da budem dio toga i na tome sam mu veoma zahvalan.



Kako je ovo bilo bolesničko hodočašće, ja sam pozvan kao mlađi volonter. Nisam znao što me čeka, iako su nas organizatori uveli riječima u bit svega toga, nista nije bilo ni približno kako sam zamišljao, a ono u čemu su bili sto posto u pravu jest da ćemo mi puno više primiti nego što ćemo dati. I da, puno sam gori primio.








Vidjevši sve te mlade i odrasle ljude na aerodromu, koji su na neki način drugačiji od mene, ali ipak puno posebniji, u srcu mi se javila neobična radost koja će me pratiti ostatak cijelog hodočašća. Znao sam da moram biti ovdje.
Starija ekipa volontera nam je odmah udijelila poslove i tako je bilo cijelo vrijeme. Mi mlađi bili smo pod ophodnjom tri Marije, G.A.S., koje su svoj posao uredno obavile. Nakon podijele majica,marama i akreditacija i čekiranja, krenuli smo u avion, koji je kasnio, pa nam je to u Lurd uzrokovalo sitne probleme, no Bogu hvala. U Lurd nas je dočekalo kišovito i oblačno vrijeme i pratilo nas je do kraja, no imali smo i sunčanih trenutaka u kojima smo mogli vidjeti svetište u punim bojama i ljepoti. I nakon što smo se smjetili odmah smo se spustili (jer mi smo bili smješteni u Citeu, u brdu iznad svetišta) u svetište, ona radost s početka se uvećala i Majčina ljubav se mogla osjetiti u zraku, u plućima, u srcu. Dobio sam potvrdu, Ona jest ovdje, prisutna i brine se za sve nas tu na poseban način. Taj me osjećaj pratio cijelo vrijeme, davao mi je snagu i inspiraciju za svakojake ludorije, a pravi umor se osjećao sam na kraju dana.







Kada smo došli do prihvatilišta, ti divni ljudi su nas čekali dolje u trokolicama, koje smo vukli po cijelom svetištu. Zavolio sam ta kolica, pružila su mi neke nove spoznaje o samo sebi, a i o mladima i starima koje sam vozio u njima. Neki su se čak utrkivali s njima u čemu su vozači i njihovi suvozači uživali. Išli smo na sv.Misu u podzemnu crkvu sv. Josipa.
Isti dan smo posjetili Spilju. Tu je, kao da joj se približavama i hrlim u Njen zagrljaj i polako se čistim od svega, sve polako nestaje, ono nevažno, isprazno, a Ona to svojom majčinskom ljubavi nadopunjuje. Prošli smo tiho. Milost.











I tako je bilo kroz sva 4 dana, spuštali se iz Citea do prihvatilišta, vukli smo i gurali kolica, posluživanju ručkova i večera, družili se s tim predivnim ljudima, koji su me sa svojom vedrinom, razigranošću, nasmijanošću i ljepotom iznenadili. Oni su nama davali snagu i nama samima pomogli da bolje upoznamo sami sebe. Tu je bio radosni Ivan, jer kada je on bio radost svi smo mi osjećali njegovu radost, Ivan imoćanin, kraljica Marina koje je sve nas okupila oko sebe, plesačica Kata čiji je ples postao naš zaštitni znak, Stela liječnica, mala princeza Andrea koje tražila svoga princa, pjesnik Miroslav sa čvrstim stiskom, uvijek nasmijana Slavica, Mate, Josip, Denis, baka iz Janjeva koja je cijelim putem molila krunica, mali gitarist Lovre i svi ostali, svi su bili posebni. Bilo mi je zadovoljstvo i čast biti volonter tim ljudima. Bog nas je zaista preko njih naučio mnogo tome, a najviše jednostavnosti života.
























Mi Hrvati uvijek dolazimo do izražaja gdje god dođemo, tako smo u vrijeme procesije i klanjanja Presvetom Oltarskom Sakrametnu u ogromoj crkvi svetog Pia X. mi nosili baklje i ministrirali, a don Jozo je predvodio klanjanje. Iskustvo zbunjenosti koje je ispalo savršeno mislim da neki neće zaboraviti. Također smo uvijek bili prvi u procesijama, naši su molili krunicu i pjevali, ma predivno.













Ono što ja nikako neću zaboraviti jest kupanje bazenu. To je nešto najljepše što sam u svom životu iskusio, opisao bih to kao ponovno rađanje i prebivanja u plodnoj vodi u Majčinoj utrobi, po zaštitom njenog srca. Nešto što je teško dočarati, to se jednostavno treba doživjeti.

Bilo je tu još mnogo sadržaja, kao intenacionalna Misa, jubilarni hod (posjećivanje mjesta u Lurd značajnih u životu Bernardice), križni put, procesije... i naravno puno vode jer apsurd je Lurd biti žedan, ali sve to bih prepustio nekome drugom da u detalje opiše sva događanja.






Istina, bili smo crknuti, mrtvi umorni, ali radost koju smo zajednom podjelili u Lurdu je nezamjenjiva. Jedna prijateljica koja nas je dočekala na aerodromu u Splitu mi je rekla da se na našim licima vidjela ispunjenost, mir i radost bez obzira na iscrpljenost.

Image Hosted by ImageShack.us


Završio bih s rečenicom što mi je jedan od naših prijatelja poslije bazena rekao:“Daje snagu za naprijed!“.

Bogu hvala i Majci na svemu.

:)

Pročitajte iskustva ostalih volontera i pogledajte njihove slike:

Prostor Duha - Kramerica
Mariela - Očima vjere
Drina - hermana teacher

02.11.2009. u 10:20 · Ostavi komentar (16) · Isprintaj · #

saraja azra · 03.11.2009. u 13:41

vjerujem da je neprocjenjivo iskustvo i snaga u tom proteklom događaju
a još je mnogo divnih dana pred tobom
pozdrav s otoka

dejmon · 03.11.2009. u 16:45

Ovaj je post za svaku pohvalu. Lijepi pozdrav.

dražeN:) · 03.11.2009. u 19:36

Moj iskreni naklon. To je to, ljubav Boga u čovjeku :)

promatram, razmišljam · 03.11.2009. u 19:45

Suse su mi krenule ... od radosti.
Kao da sam bila tamo, u tom dragom mjestu kojeg je Gospa odabrala za svoje svetište.

Dva puta sam bila u Lourdu.
A kupanje jeste neopisiv doživljaj.

Lijepo te pozdravljam.

Drina · 03.11.2009. u 22:58

Ma predivno! Doista si prenio Lurd na blog! Kao što se Gospa ukazala u lurdskoj spilji, tako i ovdje - vidim Lurd u tvom blogu! Bogu hvala i veliki pozdrav!

Semiramida · 04.11.2009. u 16:14

Zaista prekrasno i nezaboravno putovanje, vidim da ste doista svi uživali :))

Prostor Duha · 04.11.2009. u 21:26

brate mili, mislim da te smijem tako zvati, hvala ti za ovo.. suza u oku i zbog riči, i zbog slika, svakodnevno ste mi svi u srcu i molitvi.. nadam se da ćemo opet imat priliku davati i primati zajedno sve blagoslove Majke koja ih izlijeva na one koji prilaze njenom izvoru... Bog s tobom!

Prostor Duha · 04.11.2009. u 21:33

e da, i G.A.S. , ha ha ha ha, odsada nam je to službeni nick... pozdravi Katarinu kad je vidiš..

Neverin · 05.11.2009. u 15:57

pari mi se kao predivno iskustvo, budi dobro prijatelju i veliki pozdrav od mene

Ema · 06.11.2009. u 18:33

Prekrasno iskustvo, duša ti je ispunjena, da se iščitati iz svake riječi i slike. Mnogo toga Lurd čovjeku pruža, a posebno (služeći drugima) malo dublji pogled u same sebe, malo dublji i ispravniji. Nakon takva pogleda u sebe pogled u drugoga sigurno je milosrdniji, a srce više spremno razdavanju. Zaista si donio i ovdje dio toga. Jednom sam bila gotovo na putu za Lurd, ali ispalo je drugačije, no moja djeca i muž su bili i vratili se obogaćeni. Najviše su spominjali to kupanje u Lurdskoj vodi, a sin mi je spominjao i Križni put, koji ga je duboko dotaknuo.

Đus · 07.11.2009. u 11:08

predivno, savršena nadopuna na moj prethodni post.
"God's love is unimaginable, but one thing we do know about God. It's that God is NOT hate" - Bono Vox.
love love love...

Sa dva prsta po tipkovnici · 10.11.2009. u 09:36

S velikim zadovoljstvom podijeliti ću s tobom osmjeh ovog jesenjeg jutra :-))))))

tignarius · 10.11.2009. u 19:26

bravo def@
vidiš kako možeš bit koristan!
a nisi mogao bez one -mi hrvati smo bili najprvi, najbolji, najlipši...?
šala..
lijep ti pozdrav elektro-poeta

vjeraufanjeiljubav · 10.11.2009. u 20:18

halo deftone, hvala na slikama i ugodjajima. Imas pravo treba opet otkriti jednostavnost zivota.

pozdrav iz tunisa

plodoviklečanja · 13.11.2009. u 08:55

eto to je kršćanska avantura, blagoslov ti i pozdrav iz V. :)))

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica