I ja hoću pjesmu

books, reading, colors, art, vintage, pencils, shavings, colours

Hoćete pjesmu, stihove, kitice, rečenice? Evo vam. Evo vam opet. Evo vam pisanja koliko god hoćete. Dat ću vam još kad ste željni. Jedite ove riječi. Pune su pameti, pune. Evo ih opet. I dolaze i prolaze i ostaju i nestaju. I ja hoću pjesmu. I ja hoću rečenice. Da se nižu, da teku, da se prelijevaju jedna u drugu. Da iscure po tvom mobitelu, ekranu, po onome odakle čitaš. Evo, pij i jedi i dobro prožvači. Pamet u glavu, šćap u ruku. U drugu mobitel. Vozdra.

Oni bi pjesmu.

Z. 8.8. Metković


Oznake: pjesma

08.08.2015. u 22:05 · Ostavi komentar (7) · Isprintaj · #

annaboni · 09.08.2015. u 00:38

Hahaaaaaaaaaaaaaaa

evezmajevska · 03.11.2015. u 20:25

pa ima sad da je i šćap i mob u jednoj ruci. što onda s drugom?

tignarius · 30.11.2015. u 14:28

našem bivšem blogeru, don Kaćunku je umrla mater
jedan dobar dio ove blogosfere (Geo, Blogi, Bartimej, Defton... su bili njegova publika) pa ovo objavljujem, da mu možemo izraziti sućut

Pokoj vječni daruj joj Gospodine
I svjetlost vječna svjetlila njoj!

Neverin · 28.01.2017. u 15:22

prijatelju što si mi to ljut :)

tignarius · 16.04.2017. u 14:11

Sretan ti Uskrs!

tignarius · 10.02.2021. u 23:21

živ si!
odlično
samo smo Barti, Blogi i Geo i ja ..ostali..::)))

stari · 15.03.2022. u 21:14

i ja anoniman

Žena Zmaj



Eno je. Opet. Opet piše iznova. Stihove. Stihove koje samo ona razumije, a ostali se prave da razumiju. I niže ih. Kratke. Duge. Drske, besmislene, smislene. Metafore i usporedbe koje imaju smisla samo u njenoj glavi, samo u njenom svijetu. A bila je stidljiva. Tako mi se činila barem. Nikada nije htjela razgovarati sa mnom. A bio sam joj trebao. Za intervju o prebjezima, o izljevenom mozgu, o napuštanju djedovine. I eno je, vidim je sada. Na ekranima u pokretu. Njene knjige se listaju na ekranima. Stihovi se čitaju, jednako besmisleni i smisleni. Voli djecu. Siromašnu djecu. Bogatu djecu. Svakakvu djecu. I daleke zemlje. I prljavu djecu iz dalekih zemalja. I ona je prljava, ali ne i njena duša. Duša je ranjena. Vidjet ćete je na ekranima i nećete je prepoznati. Jer njeno lice samo znaju oni koji ga otkriju u njenim stihovima.

Z. 31. 7. 2015, Split


Oznake: Eve Zmajevska

31.07.2015. u 09:33 · Ostavi komentar (6) · Isprintaj · #

mercies spill · 31.07.2015. u 12:31

Ne razumijem ni ja. Pokušavam cijeniti po komentarima uvaženog blogera (komentirao i kod tebe)...

orion68 · 31.07.2015. u 16:18

Sve cu vas reci Bogu! I kisu i snjijeg, pa i Sunce. Sto to uradiste od zivota bogu dragoga!?

evezmajevska · 01.08.2015. u 07:58

....

nadripjesnik · 04.08.2015. u 12:58

Volio bih ju upoznati iza tih stihova.

orion68 · 04.08.2015. u 23:30

nadri upoznaj je stihovima

nadripjesnik · 05.08.2015. u 12:20

Jesam, nejasna je, zaključana, zagonetna i rječita. I to njezine misli ne brine puno. I to je zakon.

Vječni pokušavač


computer, macbook, laptop, technology, business, mouse, office, desk

Tako u kasnim večernjim satima ponovno sjedam za laptop u nadi da će mi nešto inspirativno pasti na pamet, no uzalud. Moram napomenuti da sam prije nego sjedoh tipkati, vrtio gore dolje po aplikacijama na pametnjakoviću tražeći opet nešto što bi mi zadržalo misli na par minuta ili mi usmjerilo tok misli prema nečemu konstruktivnom. Ali džaba. Isuši me ta pusta tehnologija i ostajem prazan poput napola očišćene pepeljare - puni te pepelom i kad te očisti i isprazni opet ostaješ prljav. No, hajde, možda je i do mene, do mojih vlastitih slabosti i manjka samokontrole. Vjerojatno je i do navika koje nisu baš dobre i teško se daju ispraviti. Fakat, više sam uz računalo nego uz samoga sebe - računalo u bilo kojem obliku. I ne mogu spojiti dva smislena osjećaja s radnjama u glavi jer su mi misli tamo negdje ostale na nekom lajku od jutros ili nekom glupom komentaru na izbrisanom postu koji je imao doticaja s NDH. I zaključio sam, ja sam vječni pokušavač - iznova uvijek donosim stare odluke da bih postigao neku ravnotežu i samokontrolu. Ali, to je dobro, bilo bi loše da sam se pomirio sa stanjem.



Z.

Oznake: pokušaj

10.04.2015. u 23:16 · Ostavi komentar (10) · Isprintaj · #

Anima · 11.04.2015. u 00:13

Zar to ne znači biti čovjek? Padati, ali uvijek iznova pokušavati. I makar se čini da smo uvijek u istoj jami, svakim pokušajem idemo uvijek barem malo naprijed. Keep on trying 😉

dnevnikJR · 11.04.2015. u 06:44

Pokusaj-promasaj..pokusaj-promasaj i tako jos nekoliko puta i BINGO je tu...Samo hrabri i uporni idu tim putem...jer to je jedini put ka uspjehu...Ponekad nas sreca pomazi pa uspijemo od prve, ali to nam cesto daje laznu sliku stvari...Za "prave" stvari treba uloziti truda i malo vise sebe:-) Btw..post ti je na kraju cist o.k. poruka snazna:-)

geomir · 11.04.2015. u 09:52

Ma, možeš ti, možeš!! :-)))

. · 11.04.2015. u 10:25

Ovo je ipak jedan dobar post jer si dao ono sto je unutar tebe. Iskreno i ne mireci se iako svjestan da se tesko otresti losih navika. Znam kako ti je.
A pisanje...pocesto mislim da vise nikad necu napisat ni slova.

Neverin · 11.04.2015. u 13:05

Nemir cini to da se ne predajes :

Voyager-nova generacija · 11.04.2015. u 21:25

Gore dole to je život, to smo mi, samo je bitno znati da smo mi samo došljaci i putnici na putu ka vječnosti, te da su nam padovi potrebni da se ne umislimo da sami možemo ;) Bez Njega smo ništa ;)

LP i BB

evezmajevska · 14.04.2015. u 20:29

bila sam. i bit' ću.

Tragovima Istine · 26.04.2015. u 22:08

Nažalost i meni je jako poznat taj osjećaj.

Anette · 28.04.2015. u 15:11

Ako je vjerovati Čerčilu "Uspjeh je ići od neuspjeha do neuspjeha bez gubljenja entuzijazma." Eeeh ... :)
Istina, s godinama je sve manje iluzija u nama pa je sve teže odžati entuzijazam, a zapravo, taj neprekidan trud (kontinuitet pokušaja bez emocija tipa bravo ili jao) je tajna šifra za otvaranje širokog polja naših mogućnosti, jer uspjesi se, ipak, mjere malim koracima. Svaki pokušaj daje neki rezultat...
PS
Sviđaju mi se ovi tvoji tekstovi, tim više što znam da su mediji u cjelini prepuni na ovaj ili onaj način friziranih tekstova, a život generalno obiluje bezličnostima koje prije nego progovore dohvataju masku broj taj i taj ... ;)

Riba Luca · 17.06.2015. u 20:22

Napokon te pronađoh Pozdrav

Tišina Velike subote

Teško je čovjeku koji krši zavjete svoje,
koji ne ostaje vjeran pozivu svome,
koji na križu umre bez nade
biva zarobljen i zaboravljen
u grobnoj tišini Velike subotom.


Z, 4. 4. 15, Split


Neka vam je blagoslovljen i radostan Uskrs.


Oznake: Uskrs, križ

04.04.2015. u 20:48 · Ostavi komentar (3) · Isprintaj · #

tignarius · 05.04.2015. u 17:17

Sretan ti Uskrs, "povratniče"!

Anette · 05.04.2015. u 20:01

Sve je drugačije uz pomisao da je čovječanstvo jedna
velika obitelj oko svoga Oca. Zemlja je, ipak i uprkos svemu,
mjesto i čovjekoljubivosti.
Mi jesmo daleko, a u mislima blizu, okupljeni.
Dani korizme bili su dani tuge i žalosti, a dani pred nama
su dani radosti i nade.
Sretan Ti i blagoslovljen Uskrs!

Voyager-nova generacija · 05.04.2015. u 21:06

Smrt je pobijeđena, grijeh je pobijeđen, tebi i tvojoj obitelji želim sretan i blagoslovljen Uskrs!

LP i BB

Vratit ću se pisanju

notepad, paper, pen, office, desk, wood, writing

Bila je to neka polunovogodišnja odluka da ću se vratiti čitanju, pisanju, fotografiranju, molitvenom redu i stručnom usavršavanju. Ponajviše sam se htio vratiti molitvi te pisanju i, evo, u zadnje vrijeme intezivno razmišljam o tome da bih mogao nešto napisati na ovome blogu koji živi više sedam godina.

Da, sedam godina, kao da je u treptaju oka nestalo. Čini mi se da su mi sva sjećanja izbljedila o svim ovim godinama, no znate kako biva, sjetite se jedne stvari pa druge i onda s nekog drugog kraja mozga gdje paučina vlada, nadolaze sjećanja koja mogu biti ugodna i neugodna.

Čitajući te neke svoje stvari što sam pisao ovdje, nemali broj puta se pitam što mi je u tome trenutku bilo i čime sam se bavio. Pa pročitam još jednom i onda u meni oživi taj trenutak i riječi mi postanu jasne. Bilo je tu dobrih i loših tekstova, smislenih i besmislenih pjesama, čak i pravih remek djela koja mogu konkurirati na svjetskom tržistu poezije (bez lažne skromnosti, neke stihovi su jako dobri, što i mene samog čudi).
Pitam se takodjer, kako sam uopće bio sposoban napisati takve rečenice, stihove te odakle mi toliki vokabular, te duboke misli i razmišljanja i jesam li s vremenom postao tuplji, bezosjećajniji i zatvoreniji, te gdje je nestala ta moja mladenačka zanesenost? Je li me posao učinio samo još jednim nijemim prosmatračem stvarnosti bez mogućnosti da se osvrnem na stanje u kojem se nalazim? Ah, pitanja, pitanja...

I sada, gledajući sina kako puza po podu i suprugu dok ga prati brižno pogledom i polako na koljenima hoda za njim, iz dubine zahvaljujem Onome čiji putovi su čudesni. Pored mene u knjizi koju čitam nalazi se bookmark na kojem piše jedan stih iz psalma 8, a nastavak toga stiha je: Veličanstvom nebo natriljuješ. Veličanstven je On u mome životu.

Veseli me što ljudi koje sam upoznao preko bloga danas izdaju knjige svojih objava, svoga truda, pisanja. To je jako lijepo, a u isto vrijeme jako čudi da postoje ljudi koji su svoje najintimnije misli i osjećaje spremni podijeliti s tolikim nepoznatim i poznatim ljudima u bespućima interneta. Takav sam i sam. No, osim možda pokojeg ružnog trenutka i neugode kada ti otkriju identitet, lijepo je to iskustvo...

Z.

PS. Ispričavam se na manjku kvacica iznad slova, racunalo mi nema hr tipkovnicu, pa nekada promasim slova :D

Oznake: pisanje

22.03.2015. u 20:28 · Ostavi komentar (16) · Isprintaj · #

lion queen · 22.03.2015. u 22:28

Svakako se vrati pisanju :)

geomir · 23.03.2015. u 08:07

I vrime je! :-))

Lastavica · 23.03.2015. u 11:51

Pamtim te od svojih početaka na blogu. Piši!

Decy · 23.03.2015. u 14:01

I ja sam napravila veliku pauzu, a onda me inspirirala jedna životna priča uz kavu i krenula sam opet nakom nekoliko godina.
Slažem se da ne treba skidati sa sebe sve do kože. Ljudi si daju za pravo pljuvati i biti najpametniji, što nije zgodno kad se razotkrije identitet.
Znam za jednu blogericu koja je, nakon izdavanja knjige, preko noći postala poznata, ali je onda slijedio razvod i pljuvanje kolega, jer radi na jako osjetljivom radnom mjestu / rad sdjecom/.

Moja Moda · 23.03.2015. u 14:03

"Slika" kako supruga puže sa sinom je najljepši detalj ovoga posta. Vidim te kako ih gledaš s blaženim pogledom i kako ti je malo koliko god udahneš, jer sreća razapinje sva čuvstva.
Uživaj !

izgubljeno sjećanje · 23.03.2015. u 14:40

ah pitanja, pitanja... Nekada kao da sami sebe ne poznajemo.... Šteta da nisam pročitala ni jedno od tvojih "stihova-remek djela" ... pozdrav ostavljam :)

Defton · 23.03.2015. u 15:55

Ha i tako zavrsim na naslovnici blog.hr, treci put u 7 godina :D

@lion queen
budem, jer to je izvrstan filtar

@geomir
hvala :)

@lastavica
o takvi su rijetki :D

@decy
cudni su ljudi i jos cudnjiji su ljudi blogeri...

@moja moda
hvala!

@izgubljeno sjecanje
imas tu sa strane poeziju :)

Neverin · 23.03.2015. u 19:54

možda je to svetogrđe za tvoje oči ali mislim da je pisanje korisno ko i ići na ispovijed, za dušu i unutarnji mir...

Defton · 23.03.2015. u 20:21

@neverin - moze se usporediti na jednoj metaforickoj razini, nije svetogrdje. No tko je iskusio milost ispovijedi...

tignarius · 23.03.2015. u 20:43

čeko sam te skoro 2 godine

šta još hoćeš, da ti panegirike slažem....ha..ha
privati se "posla"
i meni puže doma....al unuka..ha..ha

airsoft pokret Plaćenici · 23.03.2015. u 22:03

Kao u svemu u životu, tako i u pisanju treba naći svoj ritam. Uz pravi ritam može se plivati na duge staze i trajati godinama. Govorim iz osobnog iskustva... ;)

Razmišljanja jedne žene · 25.03.2015. u 18:58

kratko sam na blogu.
lijepo te pozdravljam i nadam se skorom čitanju.

nadripjesnik · 30.03.2015. u 22:22

Ma neozbiljan si!

Anette · 01.04.2015. u 14:26

Kako si odlučio, tako će i biti! ;)
Pozdrav Tebi. :))

tignarius · 04.04.2015. u 16:39

sretan ti Uskrs, prijatelju

Anette · 04.04.2015. u 19:29

Neka radost uskrsnuća vrati vjeru u život,
neka nam razum bude vodič,
ljubav oslonac,
a sreća vječni pratilac.
Sretan ti Uskrs.

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica