Vratit ću se pisanju

notepad, paper, pen, office, desk, wood, writing

Bila je to neka polunovogodišnja odluka da ću se vratiti čitanju, pisanju, fotografiranju, molitvenom redu i stručnom usavršavanju. Ponajviše sam se htio vratiti molitvi te pisanju i, evo, u zadnje vrijeme intezivno razmišljam o tome da bih mogao nešto napisati na ovome blogu koji živi više sedam godina.

Da, sedam godina, kao da je u treptaju oka nestalo. Čini mi se da su mi sva sjećanja izbljedila o svim ovim godinama, no znate kako biva, sjetite se jedne stvari pa druge i onda s nekog drugog kraja mozga gdje paučina vlada, nadolaze sjećanja koja mogu biti ugodna i neugodna.

Čitajući te neke svoje stvari što sam pisao ovdje, nemali broj puta se pitam što mi je u tome trenutku bilo i čime sam se bavio. Pa pročitam još jednom i onda u meni oživi taj trenutak i riječi mi postanu jasne. Bilo je tu dobrih i loših tekstova, smislenih i besmislenih pjesama, čak i pravih remek djela koja mogu konkurirati na svjetskom tržistu poezije (bez lažne skromnosti, neke stihovi su jako dobri, što i mene samog čudi).
Pitam se takodjer, kako sam uopće bio sposoban napisati takve rečenice, stihove te odakle mi toliki vokabular, te duboke misli i razmišljanja i jesam li s vremenom postao tuplji, bezosjećajniji i zatvoreniji, te gdje je nestala ta moja mladenačka zanesenost? Je li me posao učinio samo još jednim nijemim prosmatračem stvarnosti bez mogućnosti da se osvrnem na stanje u kojem se nalazim? Ah, pitanja, pitanja...

I sada, gledajući sina kako puza po podu i suprugu dok ga prati brižno pogledom i polako na koljenima hoda za njim, iz dubine zahvaljujem Onome čiji putovi su čudesni. Pored mene u knjizi koju čitam nalazi se bookmark na kojem piše jedan stih iz psalma 8, a nastavak toga stiha je: Veličanstvom nebo natriljuješ. Veličanstven je On u mome životu.

Veseli me što ljudi koje sam upoznao preko bloga danas izdaju knjige svojih objava, svoga truda, pisanja. To je jako lijepo, a u isto vrijeme jako čudi da postoje ljudi koji su svoje najintimnije misli i osjećaje spremni podijeliti s tolikim nepoznatim i poznatim ljudima u bespućima interneta. Takav sam i sam. No, osim možda pokojeg ružnog trenutka i neugode kada ti otkriju identitet, lijepo je to iskustvo...

Z.

PS. Ispričavam se na manjku kvacica iznad slova, racunalo mi nema hr tipkovnicu, pa nekada promasim slova :D

Oznake: pisanje

22.03.2015. u 20:28 · Ostavi komentar (16) · Isprintaj · #