Budan sanjati



Ubio se Robin Williams, čovjek koji je obilježio moje djetinstvo sa svojim filmovima. Taticu u suknji nikada neću zaboraviti, Jumanji ili Ja ću budan sanjati. I masu drugih filmova čiji se imena ne mogu sjetiti. No, negdje u svome odrastanju sam zaboravio na Robina. Vidio bih ga tu i tamo na TV u bezbrojnim reprizama gore nabrojenih filmova na našim domaćim televizijama, ali nisam ga doživljavao. Ipak, imao sam dojam da je taj čovjek neizmjerno nesretan. Ne znam zbog čega, ali iza svoje glume kao da nije mogao sakriti tugu koji je nosio očito godinama. Čini se da su svi likovi koje je glumio bili nesretni na svoj specifičan način. I normalno da je čovjeku žao kada netko tako poznat umre, jer ta osoba je bila dio naših života na neki čudan način. Neka počiva u miru.

12.08.2014. u 10:32 · Ostavi komentar (6) · Isprintaj · #

Niđe veze



Pišem rijetko, još rjeđe pišem nešto svoje. Pišem iz dosade, a pišem i kada pročitam neki tekst od one koja me je ponukala da pišem prvi puta, a nije mi žena, nije mi ništa, samo smo iz istog mjesta. Ali priznajem, imam potrebu pisati, imam potrebu reći ono što mi je na pameti i ono što me muči, svrbi, što mi se vrti danima, mjesecima, a i godinama. A svašta me nebitnoga muči, stoga se toga ne bih spominjao. Zašto glupostima pridavati bilo kakvu važnost? Zašto davati osvrte nečemu što traje kratko i odlazi u zaborav, poput prašine koja se obriše s ekrana laptopa? Rekli bi neki koji znam: "Niđe veze". Nepovezanost s onim istinskim i bitnim stvarima ostavlja nas na razini čitatelja 24sata i onoga tko računa kojeg će mu horoskopskog znaka biti dijete. Ali bitne stvari nisu interesantne, nisu privlačne, teške su za provariti, prihvatiti, bacaju se iz ruku kao vruć krumpir i gadljive su kao neka kuhana zelen što nas podsjeća na djetinjstvo kada su nas silili da jedemo zdravo. I kako zainteresirati, ne običnog čovjek, nego sebe samog, za ono doista vrijedno divljenja, one stvari koji su u biti besplatne, a neprocjenjive. Opet ta patetika, ali ta patetika je istinita. Vesele nas besplatne stvari, one koje se ne mogu kupit, nego se moraju zaslužiti. Zaslužit ćeš uživati u izlasku sunca, ako se rano digneš. E da, fali mi riječi, nisam odavno čitao, vokabular hrvatskoj jezika mi se smanjio. Slabo sam čitao. A na televiziji zvižde.

05.08.2014. u 15:48 · Ostavi komentar (8) · Isprintaj · #