Marketing
Niđe veze
Pišem rijetko, još rjeđe pišem nešto svoje. Pišem iz dosade, a pišem i kada pročitam neki tekst od one koja me je ponukala da pišem prvi puta, a nije mi žena, nije mi ništa, samo smo iz istog mjesta. Ali priznajem, imam potrebu pisati, imam potrebu reći ono što mi je na pameti i ono što me muči, svrbi, što mi se vrti danima, mjesecima, a i godinama. A svašta me nebitnoga muči, stoga se toga ne bih spominjao. Zašto glupostima pridavati bilo kakvu važnost? Zašto davati osvrte nečemu što traje kratko i odlazi u zaborav, poput prašine koja se obriše s ekrana laptopa? Rekli bi neki koji znam: "Niđe veze". Nepovezanost s onim istinskim i bitnim stvarima ostavlja nas na razini čitatelja 24sata i onoga tko računa kojeg će mu horoskopskog znaka biti dijete. Ali bitne stvari nisu interesantne, nisu privlačne, teške su za provariti, prihvatiti, bacaju se iz ruku kao vruć krumpir i gadljive su kao neka kuhana zelen što nas podsjeća na djetinjstvo kada su nas silili da jedemo zdravo. I kako zainteresirati, ne običnog čovjek, nego sebe samog, za ono doista vrijedno divljenja, one stvari koji su u biti besplatne, a neprocjenjive. Opet ta patetika, ali ta patetika je istinita. Vesele nas besplatne stvari, one koje se ne mogu kupit, nego se moraju zaslužiti. Zaslužit ćeš uživati u izlasku sunca, ako se rano digneš. E da, fali mi riječi, nisam odavno čitao, vokabular hrvatskoj jezika mi se smanjio. Slabo sam čitao. A na televiziji zvižde.
Post je objavljen 05.08.2014. u 15:48 sati.