Treća osoba

Image Hosted by ImageShack.us


S racijepnom boli,
Srce broji dane, koji su kao godine
I što je bliži tvoj dolazak, s tim je dalji,
I bol je dublja, a srce vapi,
vapi
Za glasom tvojim ili samo uzdisajem tvojih pluća
Da zna da još postojiš i da si stvarna
Da nisi samo iluzija u nekom mrtvom sjećanju
o radosti što je prožimala svaki naš dan
I susretima neizmjerene ljubavi što je nadilazila
Nepojmljive visine nedokučive ljudskom umu
I nesvojstvene ljudskom tijelu..

O, da znam da si stvarna, stvarna
I tu si, uvijek si tu..
I Ljubav je tu,stvarna, istobitna s nama
živa kao treća osoba

Da, Treća Osoba, Ljubav naša je..
I zato nisam sam,
Zato nisi sama...

Z.Ć. Split, 2009.

Da se vratimo poeziji malo... :)

28.09.2009. u 13:58 · Ostavi komentar (11) · Isprintaj · #

Analiza crkvenih klupa

Onaj tko ide češće preko tjedna na sv. Misu ili možda svaki dan primjetit će mnogo zanimljivosti u crkvama, koje se ne mogu primjetiti na nedjeljnoj Misi, mada je nedjeljna Misa najsvetija (zanimljivo je to što je u prvim stoljećima kršćanstva Uskrs se slavio svaki Nedjelju). Zašto? Jer Misu nedjeljom većina ljudina pohađa radi obveze i tradicije i ne može se doživjeti istinski Duh pobožnosti jer tradicionalisti su tada većina, a oni iskreni vjernci uglavnom zbog svoje ugroženosti i pritiska lako se prilagođavaju većini, da ne bi izazvali sablazni i naveli druge na grijeh zbog svoje pretjerane pobožnosti u očima drugih, no svejedno te pobožne osobe u dubina svoga srca i duše istinski proživljavaju sv. Misu kao najveću molitvu i dar koji nam se kršćanima može dati. Većina ljudi nedjeljom ne ide na sv. Pričest, što je isto jako tužno, jer zapravo nema velikog i smisla otići na Misu, a ne pričestiti se jer tada ne primamo Božansku hranu i sam Gospodin ne može osloboditi naše srce i napuniti ga Duhom svetim.

Image Hosted by ImageShack.us


No, na sv. Misama preko tjedna, ekipa koja ih pohađa jeste uvelike drugačija, tu se mogu uočiti iskreni vjernici, oni koje bore sa svojom svakodnevnicom i noše svoje križeve istinski i sa dubokom vjerom u Gospodina. Pogled ima je uvelike uprt u oltar tijekom cijelog slavlja, pobožno prate obrad, slušaju čitanja bez vele komešanja i gotovo svi idu na svetu Pričest jer su upoznati duboko s tim što ona predstavlja.

Ljudi su tu uglavnom stariji, bakice i ponešto djedova, ovisno u kojoj se crkvi nalazimo, krunica im je glavna oprema i jako korisna, često se čuju uzdasi:" O moj Isuse; o Isuse; O Gospe moja", no sve je to lijepo, mislim da ih Gospodin rado čuje. Krunica se uvijek preko tjedna moli prije Mise, daje lijepu sabranost i pripremu za doživjeti to Otajstvo na dublji način. Ali neke se bakice razlikuju od drugih, to su one koje sve svoje pouzdanje stavljaju u Gospodina, to se vidi i osjeti, njihova lica bijela su i sjaje neobično svjetlošću poslije Mise, topli su i blage i svoje križeve su izniljeli uspješno, sada im je vjerovatno u mislim briga za svoje unuke i djecu, mole Gospodina da ih blagoslovi i da im čuva od zala ovoga svijeta. Doista, svetih ljudi ima oko nas, a toga nismo ni svjesni.

U posljednje vrijeme se mogu i vidjeti i obitelji s djecom, što jako lijep prizor, cijela obitelj sklopljenih ruku, moli za blagoslov i Božju pomoć. Rijetki ali uistinu dragocijenji momenti.

Mladi su za ove starije jako lijepa pojava, jer ovi stariji viđaju da je kriza i da su većina u crkvama i uvijek im je drago kada ima mlađe ekipe. Ja isto spadam i u skupinu, naravno, uvijek mi je drago čut oduševljenja stariji zbog nas. To su oni koji traže i oni željni Istine, iscrpljeni svjetovnim brigama i opterećeni ispraznostima, često vape za nečim što će ih dovesti do ispunjenja. Šarolika je to ekipa, alternativa dominira, umjetnici, šminkeri, obični i neznatni, oni koji rijetko tko primjećuje. Iz moga iskustva, većinom su to oni koji su u svojim životom opterećeni bili nekim grijehom, neki problemima, depresijima,drogama, dirnuli su dno dno. pa su tražili Boga u svim područjima, neki su se bavili okultiznom, neki su se tražili po istočnim religijama, no sve što su trebali to je bio pravi osjećaj Božje Ljubavi i oproštenja i ovdje u klečeći u crkvi su je našli. Često je to bila samo ispovijed, neki seminar i duhovna obnova, put u Međugorje ili neko drugo svetište, neka knjiga, koji je uputila na pravi trag. To su iskutstva mojih prijatelja, no sigurno ima onih koji su još gore prolazili, imali veće križeve i patnje u životu i našli su svoju sigurnost u zagrljaju Krista. Mnogi su od njih u raznim zajednicama npr.Frama, Krvi Kristove, Neokatekumenima, raznim karizmatskim zajednicama itd.., no ima tu i lutalica koji ne žele biti u zajednicama nego žele djelovati slobodno u svim područjima, volonterski rad, traže pravu duhovnost koja im odgovora, žele integrirati Krista u svaku sferu svoga života ( moja ekipa :) ). Mislim, ovolika obraćenja mladih su plod Ivana Pavla II., njegove molitve za nas i djelovanje Duha Svetoga koji želi i dalje Crkvu obnavljati i posvećivati. I svim mi mladi se uglavnom međusobno poznajemo jer Gospodin nas ovdje u Splitu povezuje na sve čudnije načine, po istim crkvama se vrtimo, uglavnom smo u kapelici Gospe Ranjenje na Gripama... Neki su uznapredovali mnogo i mnogo se predaju Ljubavi Kristovoj i teže za sve većim savrštenstvom. Imamo podršku svećenika i to nas hrabri.

I tako je to, to bi vam bila analiza crkvenih klupa, ima tu i puno toga više za reći, no bilo bi previše...

22.09.2009. u 11:43 · Ostavi komentar (12) · Isprintaj · #

102. post

Nakon skoro dvije godine bloganja i ja imam preko 100 postova, stoti nisam ni primjetio jer evo nekako mi to nije bilo bitno, pa evo par mojih blogoprijatelja je proglasilo jubilej, tako bih i ja želio to napraviti, za evo 102. post.

Image Hosted by ImageShack.us


Razmišljao sam o tome što bih napisao za ovaj jubilej i odlučio sam iskoristiti svoje stručno znanje da izrazim (ne)zadovoljstvo korištenje domene blog.hr. Bavim se web desingom (ovdje ne želim previše trošiti vremena oblikovanje i kićenja bloga glupostima koje većinu ničem ne koriste) i susrećem se s raznim editorima blogova i sučeljima. Normalni editori blogova u svojim dijelovima za uređivanja teksta imaju najosnovnije naredbe za kvalitetno izražavanje i postizanje željenog izgleda post. Kao što ste većina primjetili ovaj editor nema mogućnost da se tekst stavi na sredinu,poravna, podvuče, nema mogućnost promijene font teksta. Zapravo ima, no to se možemo samo ostvariti korištenje html jezika, no sumnjam da svaki bloger jest upoznat s njime. Nije moguće upravljanje pozicijom slike (recimo kada želimo staviti tekst uz sliku), upload je strava ograničen, dimenzije su užasne. Mislim, da bih nakon 700.000 korisnika trebalo unaprijediti malo software i dati nam više mogućnosti, zaista mogućnosti su male. Sučelje recimo domene bloger.hr jest odličan, daje puno više opcije i omogućava bogatstvo sadržaja.

No, tu su i tehnički problemi, server im je očito pretrpan i dolazi do zagušivanja kod komentiranja i katkada kod objave posta. Nadalje, možda se primjetili da su u rubrici freshpostovi samo spam blogovi koji nude viagru i pornografiju, a to bi trebalo ugasiti li barem kontrolirati jer promet se povećava i zagušava se server koji objavljivanjem svi tih gluposti onemogućuje kvalitetan rad oni pravih blogera.

I što me najviše smeta jest ono na dnu stranice komentiranja, pa strava, da su to vijesti, ok, ali ono unazaduje i vrijeđa ljudsku inteligenciju..

Njihovo rangiranje i podijela blogova na cool i almost cool blogeve mi se ne sviđa, mislim da bi se trebali blogovi rangirati po čitanosti i vrsti teme koja se objavljiva. Mnogi vrhunski blogeri koji imaju konstruktivne sadržaje nisu uopće istaknuti. Na naslovnici su većinom vulgarnosti jer kako je ova domena povezan s dnevnik.hr žutilo ipak najviše zanima blog.hr. A i ove dvije godine bloganja primijetio sam da gotovo svaki post od ovih poznatijih blogera koji je usmjeren protiv Vjere, Katoličke Crkve i pastira, Isusa općenito nekako dolazi do izražaja, to me boli, no i svaki govori mržnje su dosta istaknuti..
Nemoral mogu reći da predvladava ovdje.

No, hvala dragom Bogu ima oni koji svoju inteligenciju i sposobnost lijepo koriste i time obogaćuju vidike mnogih.

Mislio sam se seliti na bloger.hr (no ne volim index.hr gori su nego dnevnik.hr), ali ću ostati vjeran ovome,sviđa mi se ekipa, jer formirao sam lijepo blog, održao se unatoč svim otporima i nadam se da mnogima približio svoja razmišljanja kroz pjesme i razmatranja.

Želio bih svima vama zahvaliti i morate znati da ste svi u mojim molitvama, želio bih da svi upoznate Isusa i da svi zajedno promijenimo svijet naš i naših bližnjih.

Ovu molitvu imate sa strane, pa još jednom bih vam je istakao..


Molitva za blogere


Image Hosted by ImageShack.us


Vječni, predragi i milostivi Oče! Pogledaj na izranjeno i izmučeno Srce Svoga Preljubljenoga Sina, našega Gospodina Isusa Krista. U Njegovu presvetu Ranu stavljam sve čitatelje ovoga bloga i čitatelje njihovih blogova i cijelu blogosferu, za vjernike i nevjernike, neka se u Njoj obogate njihove duše i srce njihovo neka se okrijepi. Usadi im želju da potraže Tebe, pravu Istinu i čuvaj ih od zamkih zloga! Ti, Oče, koji si jedini dobar, milostiv budi nama svima po Ranjenom Srcu Majke naše Marije koja uvijek zagovara za nas, svoju dječicu! Amen!

17.09.2009. u 10:38 · Ostavi komentar (16) · Isprintaj · #

Ljubav prema neprijateljima

Hvaljen Isus i Marija, dragi blogosvijete, nadam se da ste mi svi dobro. Kao i svaki dan pročitam dnevna čitanja, ali ovo današnje je stvarno najzahtjevnije.

Image Hosted by ImageShack.us


Današnje Evanđelje glasi:

Lk 6,27-38:

Ljubav prema neprijateljima
(Mt 5,38-48; 7,12)

27"Nego, velim vama koji slušate:
Ljubite svoje neprijatelje,
dobro činite svojim mrziteljima,
28blagoslivljajte one koji vas proklinju,
molite za one koji vas zlostavljaju."
29"Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. 30Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj."
31"I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima."
32"Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. 33Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. 34Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati."
35"Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima."
36"Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan."


Milosrđe i dobrohotnost
(Mt 7,1-5; 15,14; 10,24-25)

37"Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. 38Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti."


Ovo jest jedno od najzahtjevnijih dijelova Evanđelja. Ljubiti svoje neprijatelje, one koji su ti zlo načinili, one koji su ti nepravdu učinili, zbog koji patiš, koji su ti ubili najbliže i one koje ne mogu te smisliti? Tko to može? Tko?
Nekad mi se čini da je to nemoguće, no, ako je Isus mogao i mnogi sveci, što nama nedostaje i da mi to postignemo?
Koliku ljubav treba, Gospodine, imati Tvoj sluga da to postigne? Često se to pitam i često zapadnem u vrtoglavice i srdžbu zbog ti svojih grijeha koji su zbog nedostatka ljubavi uvijek prisutni.
No, sve to ovisi ipak o našoj predanosti prema Gospodinu i našoj želji da Njemu sve više sličimo. Mnogi sveci su svoje mučitelje dočikali s radosti i s radosti su primali njihove udarce i zbog te ljubavi prema Gospodinu su postigli ljubav prema neprijateljima i tom ljubav su mnoge obraćali. Imamo primjer svete Rita koje je uspijeli pomiriti dvije zavađene talijaske obitelji svojom neizmjernom ljubavi prema Gospodinu, otišla je u neprijateljske tabore i njegovala bolesnike njihove, iskazivala im ljubav i milosrđe i postigla neviđeni mir. Zbog toga svetu Ritu često nazivaju sveticom nemogućeg. Ali Bogu je sve moguće.

Isus je sam molio za svoje neprijatelje kada je molio Oca:"Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!"

Koliku ljubav mora imati netko tko je silovan da bi oprosti svom silovatelju? O, Isuse, sve se to čini nemoguće. Kako blagosloviti nekoga tko je ubio roditelju najmilije, kako zagrliti nekoga takvoga? Da, to može biti samo ljubav prema Tebi i želja da Ti budemo sve sličniji i molimo Oca da im oprosti, jer ne znaju što čine.


I velika je istina u ovim riječima - "I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.". Ljubimo druge i biti ćemo ljubljeni, činimo dobro i dobro će nam se činiti, ne nužno od istih ljudi, ali će nas Gospodin blagosloviti.

Jer živjeti sveto znači ljubiti bezuvjetno i grešnike i pravednike, bogate i siromašne, odbačene i prihvaćene, istomišljenike i neistomišljenike. Ljubav nije tolerancija, ljubav puno više, tolerirati nekoga ne znači ljubiti ga, nego samo iz pristojnosti ga podnostiti, ljubiti nekoga znači prihvatiti ga bezuvjetno sa svim njegovim pozitivnostima i negativnostima i pokušati dati toj osobi dio sebe, dio svoje ljubavi i tada će ta osoba se mijenjati i prihvatit će i ona vas. Često je to problem sa našim bližnjima, pogotovo roditelji i s onima koji živimo, ispada često da smo prema njima najlošiji i da su nam oni najveći neprijatelji, čisto zbog njihovih zahtjeva i naših protivština. To je tužno. Ali molitvom i ljubavi Kristovom to se mijenja.

I kada mi činimo dobra djela u našim protivštinama, to se Bogu mili, jer pobjeđujemo sebe i svoj ponos, poniznosti Bog ljubi najviše, a tako i mi postajemo milosrdni polako ispunjujući Isusovu rečenicu: "Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan." Jer samo s poniznosti možemo biti iskreno milosrdni, ne tražeći ni zašto zasluge niti pohvale ljudi, u neznatnosti pohoditi potrebite, starce i bolesne, obići prosjake i one neznatne, a ti prosjaci i neznatni često su u našoj okolici, oni su prosjaci ljubavi, ne novaca, oni žele možda samo malo pažnje i dodira, stisak ruke i koju dobru riječ.
Kad bi se u našoj Crkvi više milosrđe propovijedalo i više milosrđe činilo.

Image Hosted by ImageShack.us


Mi ćemo biti mostovi Tvoga milosrđa Gospodine. Samo nam to dopusti, Gospodine, jer želimo prebivati u stanovima tvojim.


I ne suditi. Kako je to teško. Misli moje nekada su samo bile osude drugih, to je strašno. I vidio sam kako sudim, tako propadam, jer dok sudim tu sam pasivan i griješim, osuđeijem tuđi nemar, a ne potičem ga na rad, i sam činim nemar.

Image Hosted by ImageShack.us


Praštajte veli Isus. Opraštati ne znači samo nekome oprostiti, nego tražiti oprosti i zaboraviti što se desilo*. Neki kažu da treba oprostiti, a ne zaboraviti nikad. To nije uredu. Želimo li ljubiti iskreno, zaborav je nužan i potpuni oprost to uključuje. Često trebamo oprostiti i sami sebi i Bogu i ljudima i tako treba tražiti oprost od sebe - svoje duše i srca - od Boga i od ljudi. Ljudi koji iskreno oproste ozdravljaju psihički i fizički, tražiti oprost Boga u sakramentu Ispovijedi donosi ozdravljanje duše i tijela i uma, jer Bog u Ispovijedaonici liječi, to je Njegova klinika.

Image Hosted by ImageShack.us


Ah, Isuse dragi, kada ne bi bili toliko ponosni, pa da bi česće tražili od tebe oprost. Pomozi nam...

Ljubimo i uvijek mrzimo grijeh.

Image Hosted by ImageShack.us


*Dodatak:

Koliko je Bog velik i koliko sam ja mali i neznatan, nesavršen i ohol, opet mi je pokazao kroz vas blogere i vaše komentare, ponizio me i natjerao na pokajanje i novo učenje. Najprije bih vas sve zamolio za oprost zbog neznanja i oholosti koje sam prosipao ovdje i zbog nesvjesnih riječi i nepromišljenih izjava. Uistinu, ovo mi je velika pouka, jer za neke stvari nisam komepntentan.
Ova stvar s oprostom i zaboravom me toliko izmučila i ove moje izjave o Franji, Aliji i Slobe, su me tolike proganjale jučer i danas, da se sam se morao posavjetovati s prijateljima i sa svećenikom, koji su mi dali lijepa objašnjena i potvrde da sam lijepo pogriješio.
Svećenik mi je otprilike ovako: zaborav nije nužan, čak i nije poželjen i nije moguć u neki situacijama, dobro je se neka sjećati nečijih postupaka, jer iako smo oprostili, valja biti oprezan pri sljedećem putu kada netko zgriješi prema nama i možemo djelovati unaprijed i spriječiti situaciju,ako je to moguće. Ako nije moguće, onda se treba nositi s posljedicama i tražiti pomoć Gospodina u svim teškim siutacijama. Naše nastojanje da tog neprijatelja ljubimo je izvan naših mogućnosti, ali naše htijenje Bog vidi i blagosljiva i omogućava nam da ipak uzljubimo i budemo sličniji Njemu. Ovo se slaže s Evanđeljem, ali ono nas opet poziva na opraštanja. Isus kaže do 77 puta 7 oprostiti, ali ne i zaboravati.

Što se tiče, Domovinskom rata i moga stajališta prema njemu i zašto sam svrstao Franju, Aliju i Slobu u istu kategoriju, to bilo naglo i to je zbog moje mržnje prema ratu, bilo kojem, zvao se on sveti, domovinski....

Nisam nigdje rekao da smo mi Hrvati vodili agresorski rat, neka me snađe zlo ako jesam, mi smo se branili i krvlju obranili naše domove. Ja sam iz Tomislavgrada, Šuica je bila prva crta obrane. Cijenim sve borce za domovinu, sve one koje su stali u ime naroda i čuvali domove, žene i djecu, starce i one koje su se pošteno borili i koji su dali svoje živote i duše za nas da bi sada imali ovo malo zemlje za koju možemo reći da je naša. Iako sam ja iz BIH osjećam se materinski vezan za RH.

Ali uvijek se pitam zašto? Zašto se to moralo desiti? Ovčara, Vukovar, Knin, Srebrenica, svi ti silni zatvori i logori, svi ti zločini nad civilima sa svih strana? A sve su to bili obični ljudi, seljaci, građani, ljudi koji nisu bili veliki u očima svijeta... Zašto nisu političari uzimali puške i bili uz te silne borce, zašto neki koji su bili 90 protiv RH, sada se bore za vlast u istoj državi? Zašto je domobran ustaša? Zašto je HDZ zaradio na račun rata? Zašto su toliko promijenili etikete? Zašto međunarodna zajednica nije reagirala odmah? Zašto se Vukovar desio? Zašto mnogi imaju toliko materijalne koristi na račun onih koji su poginuli u ratu, zašto je netko zaradio na nepošten način na njihovim životima? I da li je netkome ovaj rat bio u interesu? Tko je želio da se kod nas ratuje? Gdje je prava Istina?

Zašto su toliki nestali?

I danas se pitam, zašto su se ovi silni ljudi borili, zašto se to ne cijeie, zašto Crveni blate DOMOLJUBLJE i izdaju Domovinu koja je na ovim prostorima od stoljeća 7., zašto se danas odričemo onoga što smo već 14 stoljeća, zašto Plavi prodaju državu sotoni, uništavajući moral i djecu mnogi obitelji pustim zakonima? Zašto ova država želi izgubiti svoj identitet ulaskom u zajednicu naroda koja kupuje svaki dio njenog zemljišta? Zašto se želi prodati svaki dio Jadrana? Mislim da naši pokojni branitelji puno pate na Nebesima zbog ovoga što se događa danas...

Volim Hrvate, Hrvatsku,Herceg-bosnu ali Oče oprosti nam je ne znamo što činimo!

A mi smo narod izabrani...

Nemojmo zaboraviti tko smo...

10.09.2009. u 12:05 · Ostavi komentar (33) · Isprintaj · #