Pregled posta

Analiza crkvenih klupa

Onaj tko ide češće preko tjedna na sv. Misu ili možda svaki dan primjetit će mnogo zanimljivosti u crkvama, koje se ne mogu primjetiti na nedjeljnoj Misi, mada je nedjeljna Misa najsvetija (zanimljivo je to što je u prvim stoljećima kršćanstva Uskrs se slavio svaki Nedjelju). Zašto? Jer Misu nedjeljom većina ljudina pohađa radi obveze i tradicije i ne može se doživjeti istinski Duh pobožnosti jer tradicionalisti su tada većina, a oni iskreni vjernci uglavnom zbog svoje ugroženosti i pritiska lako se prilagođavaju većini, da ne bi izazvali sablazni i naveli druge na grijeh zbog svoje pretjerane pobožnosti u očima drugih, no svejedno te pobožne osobe u dubina svoga srca i duše istinski proživljavaju sv. Misu kao najveću molitvu i dar koji nam se kršćanima može dati. Većina ljudi nedjeljom ne ide na sv. Pričest, što je isto jako tužno, jer zapravo nema velikog i smisla otići na Misu, a ne pričestiti se jer tada ne primamo Božansku hranu i sam Gospodin ne može osloboditi naše srce i napuniti ga Duhom svetim.




No, na sv. Misama preko tjedna, ekipa koja ih pohađa jeste uvelike drugačija, tu se mogu uočiti iskreni vjernici, oni koje bore sa svojom svakodnevnicom i noše svoje križeve istinski i sa dubokom vjerom u Gospodina. Pogled ima je uvelike uprt u oltar tijekom cijelog slavlja, pobožno prate obrad, slušaju čitanja bez vele komešanja i gotovo svi idu na svetu Pričest jer su upoznati duboko s tim što ona predstavlja.

Ljudi su tu uglavnom stariji, bakice i ponešto djedova, ovisno u kojoj se crkvi nalazimo, krunica im je glavna oprema i jako korisna, često se čuju uzdasi:" O moj Isuse; o Isuse; O Gospe moja", no sve je to lijepo, mislim da ih Gospodin rado čuje. Krunica se uvijek preko tjedna moli prije Mise, daje lijepu sabranost i pripremu za doživjeti to Otajstvo na dublji način. Ali neke se bakice razlikuju od drugih, to su one koje sve svoje pouzdanje stavljaju u Gospodina, to se vidi i osjeti, njihova lica bijela su i sjaje neobično svjetlošću poslije Mise, topli su i blage i svoje križeve su izniljeli uspješno, sada im je vjerovatno u mislim briga za svoje unuke i djecu, mole Gospodina da ih blagoslovi i da im čuva od zala ovoga svijeta. Doista, svetih ljudi ima oko nas, a toga nismo ni svjesni.

U posljednje vrijeme se mogu i vidjeti i obitelji s djecom, što jako lijep prizor, cijela obitelj sklopljenih ruku, moli za blagoslov i Božju pomoć. Rijetki ali uistinu dragocijenji momenti.

Mladi su za ove starije jako lijepa pojava, jer ovi stariji viđaju da je kriza i da su većina u crkvama i uvijek im je drago kada ima mlađe ekipe. Ja isto spadam i u skupinu, naravno, uvijek mi je drago čut oduševljenja stariji zbog nas. To su oni koji traže i oni željni Istine, iscrpljeni svjetovnim brigama i opterećeni ispraznostima, često vape za nečim što će ih dovesti do ispunjenja. Šarolika je to ekipa, alternativa dominira, umjetnici, šminkeri, obični i neznatni, oni koji rijetko tko primjećuje. Iz moga iskustva, većinom su to oni koji su u svojim životom opterećeni bili nekim grijehom, neki problemima, depresijima,drogama, dirnuli su dno dno. pa su tražili Boga u svim područjima, neki su se bavili okultiznom, neki su se tražili po istočnim religijama, no sve što su trebali to je bio pravi osjećaj Božje Ljubavi i oproštenja i ovdje u klečeći u crkvi su je našli. Često je to bila samo ispovijed, neki seminar i duhovna obnova, put u Međugorje ili neko drugo svetište, neka knjiga, koji je uputila na pravi trag. To su iskutstva mojih prijatelja, no sigurno ima onih koji su još gore prolazili, imali veće križeve i patnje u životu i našli su svoju sigurnost u zagrljaju Krista. Mnogi su od njih u raznim zajednicama npr.Frama, Krvi Kristove, Neokatekumenima, raznim karizmatskim zajednicama itd.., no ima tu i lutalica koji ne žele biti u zajednicama nego žele djelovati slobodno u svim područjima, volonterski rad, traže pravu duhovnost koja im odgovora, žele integrirati Krista u svaku sferu svoga života ( moja ekipa :) ). Mislim, ovolika obraćenja mladih su plod Ivana Pavla II., njegove molitve za nas i djelovanje Duha Svetoga koji želi i dalje Crkvu obnavljati i posvećivati. I svim mi mladi se uglavnom međusobno poznajemo jer Gospodin nas ovdje u Splitu povezuje na sve čudnije načine, po istim crkvama se vrtimo, uglavnom smo u kapelici Gospe Ranjenje na Gripama... Neki su uznapredovali mnogo i mnogo se predaju Ljubavi Kristovoj i teže za sve većim savrštenstvom. Imamo podršku svećenika i to nas hrabri.

I tako je to, to bi vam bila analiza crkvenih klupa, ima tu i puno toga više za reći, no bilo bi previše...