Analiza crkvenih klupa

Onaj tko ide češće preko tjedna na sv. Misu ili možda svaki dan primjetit će mnogo zanimljivosti u crkvama, koje se ne mogu primjetiti na nedjeljnoj Misi, mada je nedjeljna Misa najsvetija (zanimljivo je to što je u prvim stoljećima kršćanstva Uskrs se slavio svaki Nedjelju). Zašto? Jer Misu nedjeljom većina ljudina pohađa radi obveze i tradicije i ne može se doživjeti istinski Duh pobožnosti jer tradicionalisti su tada većina, a oni iskreni vjernci uglavnom zbog svoje ugroženosti i pritiska lako se prilagođavaju većini, da ne bi izazvali sablazni i naveli druge na grijeh zbog svoje pretjerane pobožnosti u očima drugih, no svejedno te pobožne osobe u dubina svoga srca i duše istinski proživljavaju sv. Misu kao najveću molitvu i dar koji nam se kršćanima može dati. Većina ljudi nedjeljom ne ide na sv. Pričest, što je isto jako tužno, jer zapravo nema velikog i smisla otići na Misu, a ne pričestiti se jer tada ne primamo Božansku hranu i sam Gospodin ne može osloboditi naše srce i napuniti ga Duhom svetim.

Image Hosted by ImageShack.us


No, na sv. Misama preko tjedna, ekipa koja ih pohađa jeste uvelike drugačija, tu se mogu uočiti iskreni vjernici, oni koje bore sa svojom svakodnevnicom i noše svoje križeve istinski i sa dubokom vjerom u Gospodina. Pogled ima je uvelike uprt u oltar tijekom cijelog slavlja, pobožno prate obrad, slušaju čitanja bez vele komešanja i gotovo svi idu na svetu Pričest jer su upoznati duboko s tim što ona predstavlja.

Ljudi su tu uglavnom stariji, bakice i ponešto djedova, ovisno u kojoj se crkvi nalazimo, krunica im je glavna oprema i jako korisna, često se čuju uzdasi:" O moj Isuse; o Isuse; O Gospe moja", no sve je to lijepo, mislim da ih Gospodin rado čuje. Krunica se uvijek preko tjedna moli prije Mise, daje lijepu sabranost i pripremu za doživjeti to Otajstvo na dublji način. Ali neke se bakice razlikuju od drugih, to su one koje sve svoje pouzdanje stavljaju u Gospodina, to se vidi i osjeti, njihova lica bijela su i sjaje neobično svjetlošću poslije Mise, topli su i blage i svoje križeve su izniljeli uspješno, sada im je vjerovatno u mislim briga za svoje unuke i djecu, mole Gospodina da ih blagoslovi i da im čuva od zala ovoga svijeta. Doista, svetih ljudi ima oko nas, a toga nismo ni svjesni.

U posljednje vrijeme se mogu i vidjeti i obitelji s djecom, što jako lijep prizor, cijela obitelj sklopljenih ruku, moli za blagoslov i Božju pomoć. Rijetki ali uistinu dragocijenji momenti.

Mladi su za ove starije jako lijepa pojava, jer ovi stariji viđaju da je kriza i da su većina u crkvama i uvijek im je drago kada ima mlađe ekipe. Ja isto spadam i u skupinu, naravno, uvijek mi je drago čut oduševljenja stariji zbog nas. To su oni koji traže i oni željni Istine, iscrpljeni svjetovnim brigama i opterećeni ispraznostima, često vape za nečim što će ih dovesti do ispunjenja. Šarolika je to ekipa, alternativa dominira, umjetnici, šminkeri, obični i neznatni, oni koji rijetko tko primjećuje. Iz moga iskustva, većinom su to oni koji su u svojim životom opterećeni bili nekim grijehom, neki problemima, depresijima,drogama, dirnuli su dno dno. pa su tražili Boga u svim područjima, neki su se bavili okultiznom, neki su se tražili po istočnim religijama, no sve što su trebali to je bio pravi osjećaj Božje Ljubavi i oproštenja i ovdje u klečeći u crkvi su je našli. Često je to bila samo ispovijed, neki seminar i duhovna obnova, put u Međugorje ili neko drugo svetište, neka knjiga, koji je uputila na pravi trag. To su iskutstva mojih prijatelja, no sigurno ima onih koji su još gore prolazili, imali veće križeve i patnje u životu i našli su svoju sigurnost u zagrljaju Krista. Mnogi su od njih u raznim zajednicama npr.Frama, Krvi Kristove, Neokatekumenima, raznim karizmatskim zajednicama itd.., no ima tu i lutalica koji ne žele biti u zajednicama nego žele djelovati slobodno u svim područjima, volonterski rad, traže pravu duhovnost koja im odgovora, žele integrirati Krista u svaku sferu svoga života ( moja ekipa :) ). Mislim, ovolika obraćenja mladih su plod Ivana Pavla II., njegove molitve za nas i djelovanje Duha Svetoga koji želi i dalje Crkvu obnavljati i posvećivati. I svim mi mladi se uglavnom međusobno poznajemo jer Gospodin nas ovdje u Splitu povezuje na sve čudnije načine, po istim crkvama se vrtimo, uglavnom smo u kapelici Gospe Ranjenje na Gripama... Neki su uznapredovali mnogo i mnogo se predaju Ljubavi Kristovoj i teže za sve većim savrštenstvom. Imamo podršku svećenika i to nas hrabri.

I tako je to, to bi vam bila analiza crkvenih klupa, ima tu i puno toga više za reći, no bilo bi previše...

Preporučujem da pročitate na blogu Emino Srce post koji se zove Ljubav i kod blogera Bartimeja Croate o Abrahamu danas

22.09.2009. u 11:43 · Ostavi komentar (12) · Isprintaj · #