Miris jeseni

Image Hosted by ImageShack.us


Miris jeseni prave napokon
na kolnicima ovog izbezumljenog grada,
i zlatožuto lišće nosi dah novog umiranje,
a vjetar ispunja pluća hladnoćom nadolazeće zime

jesen na ulicama, a i jesen u ljudskim srcima,
kao da i nikada nije otišla, godina caruje
kao jedino godišnje doba u dušama,
vječno umiranje i vječna tuga,
prožima oči mnogih,

Proljeće je davno zaboravljeno,
Trag ljeta nestao,
A zima neće nikada doći
Jer jesen caruje u srcima ljudi

Z.Ć., Split 15. Listopad 2009. 17:12

A moji stihovi uvijek ostaju nedorečeni....

18.10.2009. u 13:47 · Ostavi komentar (14) · Isprintaj · #

Utjeha poniženja

Image Hosted by ImageShack.us


Utjeha nenadano ulazi
kroz nakipani prozor uma,
koji je odlučio popustiti pod
pritiskom boli, jer je trebalo
da propati i napokon shvati,
kako zapravo nikada ništa
nije spoznao, a progutao je
neizrecivi broj prašnjavih knjiga
i postavio toliko teorija
potvrđenih s bezbroj činjenica,
a na kraju ga je opet dočekala
još jednom slijepa ulica
s natpisom:“Tako si blizu, a tako daleko.“
Ne, on sebe nije stvorio,
niti je svoj karatker izumio
i lupa, lupa od zid,
ali fizička bol nije ništa naspram
onoj boli koja izaziva stid,
a to je poniženje...
jer to je utjeha Ljubavi
pred kojom je pao.


Split, listopad 2009.

Pjesma nastala na PMF-u dok sam čekao djevojku da se upiše u drugu godinu...

Potiče na razmišljanje...

11.10.2009. u 19:05 · Ostavi komentar (16) · Isprintaj · #

Sveti Franjo!

Image Hosted by ImageShack.us

Svevišnji, svemoćni, Gospodine dobri,
Tvoja je hvala i slava i čast i blagoslov svaki.

Tebi to jedinom pripada,
dok čovjek nijedan dostojan nije,
ni da Ti sveto spomene ime.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
sa svim stvorenjima svojim,
napose s bratom gospodinom suncem. Od njega nam dolazi dan
i svojim nas zrakama grije.
Ono je lijepo i sjajne je svjetlosti puno:
slika je, Svevišnji, Tvoga božanskoga sjaja.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našemu vjetru,
po zraku, oblaku, po jasnoj vedrini
i svakom vremenu Tvojem,
kojim uzdržavaš stvorove svoje.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestrici vodi:
ona je korisna, ponizna, draga i čista.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem ognju,
koji nam tamnu rasvjetljuje noć.
On je lijep i ugodan, silan i jak.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri i majci nam zemlji.
Ona nas hrani i nosi, slatke nam plodove, cvijeće šareno i bilje donosi.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po onima koji praštaju iz ljubavi Tvoje
i podnose rado bijede života.
Blaženi koji sve podnose s mirom,
jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri nam tjelesnoj smrti,
kojoj nijedan smrtnik umaći neće
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu,
a blažen, koje Ti nađeš
po volji presvetoj svojoj.

Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga,
zahvaljujte njemu, služite njemu
svi u poniznosti velikoj!


Danas se slavi sveti Franjo, na današnji je dan preminuo pred svojom braćom s biljezima Kristovim na sebi. Sveti Franjo je inače jedan od mojih dražih svetaca i uzora općenito. Način njegova života i predanja Bogu, ljubav prema svim Božjim stvorenjima i ljubav prema siromaštvu ispunilo je ne samo moj život nego živote mnogih. Od sv. Franje crpim mnoga nadahnuća, upoznajem samog sebe kroz njegov primjer i otvaraju mi se novi vidici ljubavi.
Danas taj isti Franjom bi vjerovatno bio spremljen u neku umobolnici s dijagnozom diziorijetalnog poremećaja i pretjeranog samokažnjavanja. Bio bi neshvaćen i odbačen i mnogi bi vjerojatno prošli pored njega kao pored običnog luđaka pobjelog iz sanatorija, a pošto je bio zaljubljen u Krista, nazvali bi ga i radikalnim fanatičnim-fundametalnim klerofašističkim katolikom - samo razmišljan na način na koji sam razmišljao prije 3 godine, osobno ga bi prozvao.

Image Hosted by ImageShack.us


No, franjevce gledam od malena i uvijek su mi bili zanimljivi i dragi jer su uvijek nekako bili prijateljski nastrojeni smiješni ljudi u čudnom odijelu. Danas su neki dosta odmakli od onoga što je sveti Franjo zamislio, toliko su se racijepili i odmlitavili no to je on znao već za života:

Sveti je Franjo običavao kazati: “Doći će vrijeme, kad će ovaj Bogu tako dragi Red po zlim primjerima biti toliko ozloglašen da će malu braću biti sram pokazivati se u javnosti. Koji u to vrijeme zatraže da budu primljeni u Red, bit će vođeni samo Duhom Svetim, a tijelo i krv im neće utisnuti nikakve mrlje. Gospodin će ih zaista blagosloviti. Kad ohlade od ljubavi, koja svecima pomaže da rade gorljivo, djela im neće biti zaslužna. Snaći će ih strahovite napasti. Koji u to vrijeme nadvladaju kušnju, bit će bolji od svojih prethodnika. Teško onima koji se diče samo prividnim redovničkim životom; od nerada će omlitaviti i neće se postojano suprotstavljati napastima koje Bog pripušta i na izabrane da bi se prokušali. Samo će, naime, oni koji budu prokušani, koji podnesu zloću opakih, primiti vijenac života.” (Asiški zbornik, str.1)

Danas imamo Malu Braću, Konvetualce, Kapucine i mnoge druge reformirane redove koji se vraćaju prvotnom Pravilu Reda sv. Franje, no to Pravilo suviše teško za ispuniti jer prezahtjevno je. Franjo je očekivao da će svatko imati takav žar kao on.
Poznajem dosta franjevaca i sve su to obični ljudi s Gospodinovim pozivom stvoreni za obične stvare i oni će uspjevati koliko ljudi budu molili za njih. Često se pitam zar se ne može biti i pravi franjevac u prvotnom redu, zar za svako iskreno življenja franjevaštva potreban novi red?

Image Hosted by ImageShack.us


Način na koji je Francesco obnovio Crkvu koja je u njegovo vrijeme bila moralno narušena jest bio način Ljubavi i Žrtve, radikalne Ljubavi i poslušnosti i vjernosti Evanđelju. Nije išao osuđivati i samo ukazivati na pogreške Crkve i odmah raskidati i uništavati njezine temelje nego svojim životom i djelovanje promijenio je Crkvu. Radikalnim življenjem Evanđelja pokazao je ono sadrži Istinu i puninu Ljubavi i da je Isus Krist živ i prisutan među nama i u Crkvi. Franjevački red nam je obogatio Crkvu mnogo rađajući mnoge svece sa vrhunskim krepostima i koji su svojim djelom pridonijeli također reformi Crkve, ima ih mnogo počevši odmah od sv. Ante pa do naših Leopolda Mandića i Nikole Tavelića i zadnji za kojeg znam je Padre Pio. Uistinu veliki su svi bili i sada su.

Njegov život je svima manje više poznat ako vas zanima više o njemu imate ovdje i ovdje i ovdje i ovdje.

Molitva sv.Franje

Gospodine,učini me oruđem svoga mira,
Gdje je mržnja,da donosim ljubav!
Gdje je uvreda,da donosim praštanje!
Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo!
Gdje je zabluda, da donosim istinu!
Gdje je sumnja, da donosim vjeru!
Gdje je očaj, da donosim nadu!
Gdje je tama,da donosim svjetlo!
Gdje je žalost, da donosim radost!

Gospodine,
daj da ne tražim da me tješe,
nego da ja tješim druge;
da ne zahtijevam da me razumiju,
nego da ja razumijem druge!

Jer tko se daruje,prima;
tko prašta,bit će mu oprošteno
i tko umire sebi,rađa se za vječni život!


Malo bolje promotrite ovu molitvu, zar nije predivna, sadrži sve što bi jedan čovjek trebao biti, a to je Ljubav :)

I da vidite da ima i franjevaca i dominikanaca evo jedna slike iz Međugorja ovo ljeto:

Image Hosted by ImageShack.us

Domikanac je Amerikanac, a franjevac Talijan, a ovaj zgodni u sredini sam ja :)

i za kraj :)

Neka vas blagoslovi Gospodin i neka vas čuva
Neka vas Gospodin licem svojim obasja milostiv nema vam bude
Neka Gospod svoj pogled svrati na vas i mir vam donese...

04.10.2009. u 16:54 · Ostavi komentar (16) · Isprintaj · #