Utjeha nenadano ulazi
kroz nakipani prozor uma,
koji je odlučio popustiti pod
pritiskom boli, jer je trebalo
da propati i napokon shvati,
kako zapravo nikada ništa
nije spoznao, a progutao je
neizrecivi broj prašnjavih knjiga
i postavio toliko teorija
potvrđenih s bezbroj činjenica,
a na kraju ga je opet dočekala
još jednom slijepa ulica
s natpisom:“Tako si blizu, a tako daleko.“
Ne, on sebe nije stvorio,
niti je svoj karatker izumio
i lupa, lupa od zid,
ali fizička bol nije ništa naspram
onoj boli koja izaziva stid,
a to je poniženje...
jer to je utjeha Ljubavi
pred kojom je pao.
Split, listopad 2009.
Pjesma nastala na PMF-u dok sam čekao djevojku da se upiše u drugu godinu...
Potiče na razmišljanje...
Post je objavljen 11.10.2009. u 19:05 sati.