Prisjećanje na crveni mjesec

Image Hosted by ImageShack.us


Pod crvenim mjesecom
U zagrljaju tihog i beskrajnog mora,
pokriveni tajnovitom i čarobnom maglom,
na grebenu ljubavi,
tvoj usne, moje usne
moje usne, tvoje usne
po prvi puta...

Pod crvenim mjesecom
Prstima šetao sam pažljivo i nježno,
kroz tvoju kosu, sjajnu poput svile
i mekanu poput perja anđeoskih krila
tvoje ruke uz moje tijelo,
moje tijelo uz tvoje ruke
po prvi puta...

Pod crvenim mjesecom,
vrijeme je stalo,
oko nas utihnulo je sve,
ovjekovječen bijaše taj trenutak,
u zagrljaju, spojenih usana,
tvoje srce pripada meni
moje srce pripada tebi
zauvijek...

01.03.2008, Split

Nekada u svojoj nekoj tuzi koja je izazvana ovom blogosferom, poželim izbrisati ovaj blog, ali zaboravim koliko mi je zapravo on dobra donio u životu. Neki stariji blogeri koji me prate možda i znaju o čem se radi, recimo moja draga prijateljica s bloga Poezija Duše, (mislim zapravo da je ona jedina od onih koji me prate od početka).

U ovo vrijeme prije dvije godine, javila mi se na blog jedna blogerica aNNabelle (jme po uzoru na jednu pjesmu benda Dream Theater), zaintrigirala me jer je na svom blogu pisala o sličnim temama kao i ja, a uz to je pisala o White Metal bendovima ili christian metal bendovima, koji kroz žestoku glazbu i mnoštvo agresivnih pjesama propovijedaju Krista (malo kontradiktorno ali ima i takvih), što je mene jako zaintrigiralo. Malo iza toga dobijem friend request na facebook od neke nepoznate djevojke. Mislio sam ga odbiti, no na nešto mi je reklo da prihvatim. Ispostavilo je da je nepoznata djevojka aNNabelle i da živi 200 metara od mene, metalka je i pjeva u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu. Hitro sam požurio da je upoznam i odmah sutra dan smo izašli zajedno vanka prošetati, razgovor je trajao satima, imali smo toliko zajedničkog, ali i toliko različitoga, a što nas je vezalo najviše to je bilo traženje izlaza i problema koje smo imali i oslobođenje od neviđenog straha koji smo i ona i ja iskusili,a tražili smo izlaze na istom mjestu, u Crkvi. Još smo par puta izašli i eto od 25.2.2008 pa sve do danas još smo zajedno, ali sada sasvim druge osobe, potpuno različite od one dvije od prije dvije godine.

Život toga dana je kakvog sam poznavao je prestao. Bog me iznenadio predivnim stvorenjem uz kojega sam naučio ljubiti, voljeti, poštivati slobodu, cijeniti djevičanstvo, uz koju sam upoznao što je zapravo jedno žensko. Nikada nisam ni mislio da ću živjeti predbračnu čistoću, no evo, Bogu je sve moguće i zahvalan sam mu na tome što mi je dao tu milost da se sačuvam do svetoga braka.

Sada doživljavam ljepotu kršćanskog hodanja, gdje se strast preselila na duhovnu razinu i postala prava ljubav, ne samo neka potreba i navezanost, nego iskrena ljubav koja poštuje slobodu suputnika, a ta sloboda rađa nove spoznaje o njoj. I kada se ta ljubav posveti Gospodinu, stavi njemu na raspolaganje, ona sam postaje sveta, postaje nešto nadnaravno, nešto neviđeno i toliko duboko, da nekad iskreno se iznenadim i od radosti pustim suze zbog tog silnog dara kojeg mi je Bog dao na temelju ničega, samo zato jer me On ljubi i želi me ljubiti preko nje.

Hvala ti, Gospodine,što si mi darovao suputnicu, nezamjenjivu, za mene stvorenu.

PS. Neki od vas možda i dobiju pozivnicu za vjenčanje, ako ne, onda sigurno pozivnicu za prosloavu Mlade Mise.. :)
PSS. A kudio sam face i blog do neki dan,hehe.. o ironije!



Vaš Defton
:)

25.02.2010. u 08:00 · Ostavi komentar (14) · Isprintaj · #

Memento Mori - 22. rođendan

1 Pt 1,23 Ta nanovo ste rođeni, ne iz sjemena raspadljiva nego neraspadljiva: riječju Boga koji živi i ostaje.

1 Iv 4,7 Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga.

Često mi prođu kroz glavu riječi Memento Mori - sjeti se da ćeš umrijeti, inače se time Kartuzijanci koji su se zavjetovali u šutnju, samo time pozdravljaju i to su im uglavnom jedine riječi osim na Uskrs tada kažu: "Sjeti se da ćeš uskrsnuti!". Zanimljivo. cool

I tako još jedan rođendan u nizu, valjda mi i zato prolaze ove riječi kroz ovo malo mozga što imam.
22.2.2010, 22. rođendan vašeg omiljenog blogera! Da, moji prijatelji, kupe se godine, i ovo je treći rođendan koji slavim na ovom blogu. I baš mi je drago zbog toga! sretan

Burne su mi ove posljednje tri godine od 19. do 22, donijele tolike promijene u mome životu, nisam ni zamišljao da bi ikada moglo do ovoga doći, da budem mladi vjernik koji će svim srcem tražiti Boga u svemu što stigne. Iskreno, ne ide mi baš biti vjernik, ali eto trudim se, valjda ću uz Božju pomoć nešto i uspjeti. Mogu reći da su zaista to bile najvažnije godine u mom životu, jer sam zapravo iskusio, imati samo dva izbora: psihijatrija ili ispovijed tj. vapaj za Bogom i Njegovom pomoći. I odlučio sam se za ovo drugo, svijet se okrenuo i svi moji ciljevi su dobili druge startne pozicije, sve kao da je krenulo iz početka. S već formiranim stavovima o svijetu, nije mi bilo lako prihvati ovo što dolazi s kršćanskom vjerom smjer katoličanstvo, ali sada vidim da se nije puno toga promijenilo, uglavnom sam ostao isti, jer zanimljivo je kako Drugi svim našim osobinama daje veći smisao i tako je meni temperametnom, nervoznom i hiperaktivnom stvorenju otkrio razne mogućnosti u iskorištavanju tih jelte osobina. zujo

I tako malo po malo, idem naprijed, uviđam što je život i kako ga treba živjeti, prigrlio sam katoličanstvo kao put i ići ću njime vjerujem do kraja, Evanđelje je putokaz, sv. Misa hrana, Isus svjetlo, a cilj život vječni. Isus mi je definitvno sve u životu, jer sve one rane prošlosti što sam zadobio od drugih i što sam drugima zadao, polako s Njim zacijeljuju i sve dobiva novo značenje, boli se pretvaraju u radosti, sve greške u točnosti i vidim da svega toga nije bilo ne bi bilo ni mene ovakvoga danas. Vjerojatno za godinu dana neću biti ni ovakav, vjerujem da će On odvesti ka nečemu drugom, neki drugim morima i poljanama i pratit će me svojom zaštitom. Vidim da je jedini cilj ljubiti Boga radi Njega samoga, ali to se čini tako nedostižni, što ne znači da nije, jer ako su mogli to oni prije mene, zašto ja to ne bih mogao? thumbup

Nakon tri godine bloganja, ovdje na blogosferi sam evo osim što sam fanatik katolik smijeh, izrastao u homofoba jer ne smatram normalnim nešto što nije normalno čak i ako se ozakoni bang, šovinistom jer ne dozvoljavam abortus ni pod bilo kojom izlikom i zato što sam antifeminist, nacionalistom hrvatska jer volim hrvatsku kulturu, tradiciju i povijest i sve što mi jesmo i što sam protiv EU, vršim diskriminaciju jer ne podržavam teror manjine nad većinom... njami i jako, ali baš jako mrzim grijeh.

A u stvarnom životu, nervozni prvostupnik inženjer elektrotehnike i informacijske tehnologije uskoro i magistar, koji svira gitaru po crkvama i bavi se poezijom, voli rock and roll i gregorijanske korale, duhovnu i rusku književnost (mada sam pročitao svekupno 3 i po knjige ruske književnosti) i baviti se glupostima, ima curu kiss koja mu je sve u životu odmah iza Isusa, šačicu prijatelja, obitelj malu ali pravu, sve što želi jest da ljubi i da upozna Boga i vrši Njegovu volju, sve je ostalo manje bitno...
Tko ima uši, neka čuje! pjeva



Hvala svima na čestitkama!

Božji blagoslov svima vama i neka vam Krist Isus bude što i meni!
Vaš Jedan Jedini - Defton - Martyr - Zdravko!
wave
Sloboda - post za 21. rođendan
22.2.1988 - post za 20. rođendan

21.02.2010. u 23:20 · Ostavi komentar (15) · Isprintaj · #

Vertikalni vrtuljak



Gledajući u čuđenju ovaj život,
kao da nijemo prolazi pokraj mene,
trudim se živjeti, hvatam ga i lovim,
ali nisam siguran da li postojim

usprkos svemu, gajim neku nadu,
čudnu i malu, ali i ipak je tu,
možda uhvatim zadnje mjesto,
u tome vertikalnom vrtuljku..

Tako, malo gore, malo dolje,
malo lijevo, malo desno,
samo da mi ne pozlije,
da mi ne bude tijesno...


Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?" (Lk 9, 24,25)


20.02.2010. u 20:42 · Ostavi komentar (11) · Isprintaj · #

Zeitgeist - apologetski osvrt



Htio sam napisati neki apologetski osvrt na Zeitgeist dokumetarac, no hvala Bogu neki su se za to već pobrinuli pa vam donosim tekst, zapravo dio teksta koji govori o 36 minute koji autori tog filma govore o religijama, ali 99.999% posto o kršćanstvu a,0.001% o ostalim religijama. Pitam se bi li ti autori bili živi, da su toliko gluposti napisali o Islamu? Tekst što slijedi preuzet je s On line časopisa juniora hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirala i Metoda, pa lijepo je evo ovako nešto pročitati ako slučajno vas ovaj film zbuni ili dovede u sumnju...

I da, što se tiče valentinova, meni je danas imendan, Valens znači zdrav, ali meni nije ime Valentin! Neka Gospodin po zagovoru sv.Valentina blagoslovi vas, vaš brakove, veze, suputnike u životu, brakove vaših obitelji i sve što ima veze s iskrenom i pravom ljubavi.. :)

„Znanstveni“ dokaz da je kršćanstvo plagijat egipatskih mitova; velike svjetske zavjere; kontrola ljudi pomoću čipova i tome slično.

Nedavno smo dobili e-mail u kojem nas jedan naš čitatelj zamolio da se osvrnemo na dokumentarac Zeitgeist (Duh vremena) koji donosi „znanstveni“ dokaz da je kršćanstvo plagijat egipatskih mitova; velike svjetske zavjere; kontrola ljudi pomoću čipova i tome slično. Prihvatio sam ovaj izazov te pogledao dokumentarac (www.zeitgeistmovie.com/) koji traje dva sata i bilježio nepravilnosti i podvale koje su skrivene u poruci Zeitgeista.

Svakome, bilo vjerniku, bilo nevjerniku, bih preporučio da pogleda dokumentarac jer je zanimljiv i uloženo je dosta truda u njega. Ako ne možete izdvojiti dva sata da pogledate film, pogledajte barem prvi dio koji traje 36 minuta i posvećeno je religiji. Neka vas ne obeshrabri crtić koji se nalazi na početku koji djeluje uvredljivo i neozbiljno za bilo kakav dijalog i debatu. Zanemarimo taj crtić koji ne bih želio ni komentirati, ali svakako, ne uklapa se. To je prva zamjerka Zeitgeistu.

Osvrnimo se sada na sam dokumentarac. Početak obilježavaju scene koje pobuđuju duboke osjećaje (ratovi, stradanja...) te se već na samom početku stvara ozračje visoke senzibilnosti. Cilj je jasan – kontrola osjećaja, a time je najlakše danas upravljati. Iako scene nemaju veze s onim što slijedi (govor protiv religije), osjećaji se prenose sa ovih scena na sljedeće, a to je već spomenuti crtić; za vjernika iritirajući, za nevjernika smiješan, zabavan. Opet manipulacija osjećajima. Budući da je crvena nit Zeitgeista velike svjetske zavjere i manipulacija čovjekom, nije li upravo ovakav način idealan (provjerena metoda) za manipulacijom.

Krenimo sada na zanimljivi dio. Što se tiče usporedbi sa Horusom, Atisom, Krišnom, Dionizijem i Mitrom želio bih reći sljedeće: Isus nije rođen 25. prosinca poput ostalih „velikana“. Božić (rođenje Isusa iz Nazareta) je kao blagdan (25.12.) uveden tek u IV. st. u Rimu. To nije zbog stvarnog povijesnog događaja već simbolizma. Uskrsnuće Isusa Krista nema smisla ako ne slijedi blagdan Duhova (poslanje Duha Svetoga). Ako je Isus samo uskrsnuo, kakvo to značenje ima za nas??? Ako i mi nećemo uskrsnuti kao što je i Krist uskrsnuo, ako nema poslanja Duha – Uskrs nema smisla. Naglašavam da se Biblija ne čita kao roman ili povijesni pregled već u sebi ima teološku poruku koju je pisac želio reći svojim čitateljima. Bibliju treba tumačiti u kontekstu vremena u kojem je knjiga nastala.

Na primjer, Knjiga Postanka nastaje nakon babilonskog sužanjstva (6.st. pr. Kr.), a poruka koju pisac govori svojim suvremenicima je jasna. Bog je voditelj povijesti, Bog vodi svoj narod u Obećanu zemlju, Izrael je iznevjerio Jahvu, a On mu iznova oprašta i poziva ga k sebi. Cilj nije povijesno pripovijedanje već teološka poruka. Pokušajmo se „prebaciti“ u mentalitet tadašnjeg čovjeka, pokušajmo shvatiti kontekst u kojem pisac živi.

Betlehem. Davidov grad. Među suvremenim bibličarima postoji struja koja kaže da se Isusovo rođenje dogodilo u Nazaretu, a ne u Betlehemu. Što je i moguće. Evanđelist nema potrebu donositi povijesni događaj jer u vrijeme nastanka evanđelja (1.st.) nije bilo sumnje u stvarno postojanje Isusa iz Nazareta. Takva razmišljanja javljaju se u doba racionalizma i kritičkog ispitivanja Biblije. Tendencije koje žele pobuditi sumnju u stvarno postojanje Isusa Krista odavno su nadiđene i više ne predstavljaju problem. Moramo biti svjesni da historiografija u onom vremenu nije historiografija u našem vremenu (a još i dan danas historiografija nije savršena i provjerljiva). Nadalje, Isusa Krista naziva se novim Davidom, „izdanak iz panja Jišajeva“ , iz loze Davidove. Upravo zbog toga evanđelist smješta Isusovo rođenje u Betlehem, Davidov grad, „kuću kruha“ jer je Isus „kruh“ koji je sišao s neba. Neispravno je doslovno čitanje Svetog pisma. U tu zamku upali su i mnogi prije Zeitgeista.

Astrologija. Život zapisan u zvijezdama. To baš i nije moje područje (ne čitam horoskop Smješak) . Osvrnuo bih se na tumačenje položaja zvijezda na 25.12. Tri sjajne zvijezde („Tri kralja“) koje su odlično predstavljene u Zeitgeistu su znanstvena činjenica, a „tri kralja“ u Novom zavjetu imaju drugo značenje. Prvo, u GNT-u (Greek New testament), izvornom grčkom tekstu u Mt 2,1 (jedini spominje događaj Bogojavljanja) uopće se ne spominju „tri kralja“ već tri maga (grč. magoi – znači mudrac ili astronom, poznavatelj zvijezda). Drugo, Matejeva zajednica za koju piše Evanđelje su judeokršćani, dakle, Židovi koji su prešli na kršćanstvo. Poruka je jasna, nije to povijesni događaj već ima teološko značenje i poruku za judeokršćane koji su se teško ostavljali svog starog židovskog mentaliteta da je Bog samo Bog Izraelov. Matej ih želi uvesti u nov način razmišljanja, da se Bog objavio i poganima. Isus je umro za sve ljude.

Božić. Taj blagdan uveden je u IV. st. u Rimu. Proslava Isusova rođenja u početku se slavio 6. siječnja (Bogojavljanje). Prelazak na 25. prosinca dogodio se pokršćanjenjem rimskih poganskih običaja. Blagdan boga Sunca (25.12. – zimski solsticij, ravnodnevnica). To ne predstavlja problem za vjeru i nije nikakav dokaz plagijata. Sjetimo se propovjedi apostola Pavla u Ateni: „Tada Pavao stade posred Areopaga i reče: "Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. Doista, prolazeći i promatrajući vaše svetinje nađoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješćujem."

Broj 12. Vrlo čest broj u Bibliji. Dvanaest apostola simbol je 12 plemena izraelovih, a ne dvanaest zodiakovih znakova. Čudno da se nigdje ne spominje što su apostoli bili po horoskopu Namigivanje!

Križ. Postao je simbol kršćanstva jer je to mjesto gdje je Isus umro za nas. U ondašnjem mentalitetu križ je bio znak sramote, sramotne smrti, poniženja, mučeništva... Sa Kristovom smrću na križu, taj znak postaje znakom pobjede. Jedino je u križu nada, jedino je u križu spasenje. Što se tiče govora o križu, Suncu, zvijezdama, vatri, vodi i ostalim elementima čiji se simboli koriste u kršćanstvu, a i drugim religijama, potpuno je opravdano i ne predstavlja problem. Jedini mogući govor o Bogu je analogni govor jer nemamo adekvatne (odgovarajuće) pojmove o Bogu. Iz tog razloga nastaju slike o Bogu kao Suncu koje sve obasjava... Što čovjek vidi iz pojavnog (vidljivog) svijeta to preuzima i pridjeva Bogu. Kršćani nikad nisu govorili da je Sunce, promatrano kao zvijezda, nebesko tijelo - Bog. Sunce je slika, znak, pojam koji se pridjeva Bogu. Kao što život na zemlji nije moguć bez Sunca, tako i za kršćanina život nije moguć bez Boga.

Zlatno tele. Mnogi okolni narodi, narodi koje su Izraelci upoznali „usput“ kad su putovali prema Obećanoj zemlji bili su im vrlo primamljivi. Ti narodi nisu bili nomadi i stočari (što je niži oblik civilizacije) poput Izraelaca već zemljoradnici. Bavili su se poljoprivredom i imali su viši stupanj kulture. Imali su i svoju religiju i svoja božanstva. Najčešće susrećemo boga Baala (hebr. ba'al: gospodar, gospodin). To je opće ime za zapadnosemitska božanstva, a prikazivao se u obliku bika (usp. Opći religijski leksikon). Nije im Mojsije rekao da ne smiju štovati zlatno tele jer je to „doba“ prošlo, već Mojsije ima zadaću pročistiti vjeru Izraelaca u jednoga Boga koji je na nebesima i to nikako nije neko tele. Proroci se žestoko bore protiv poganskih kultova koji su nasrtali u izraelsku religiju. Zbog toga su i gubili glave. Zanimljivo je i to da Zeitgeist uopće ne spominje proroke koji su srce i duša izraelskog naroda i kulta.

Godina ovna. „...zato Izraelci od tada trube u ovnujski rog...“ Ovo mi je smiješno komentirati, pa ću se suzdržati. No commment...

Isus. Ribe. Istina je da su evanđelja prepuna govora o ribama i ribarima. Prvi apostoli bili su ribari, Isus hrani pet tisuća ljudi sa ribama i tako dalje... Ribe kao poganski simbol. U mnogim religijama riba je simbol vode, nositeljice života. U Feniciji je štuju kao božanstvo (Atargatis), a u Egiptu je riba sveta životinja. Pogani su imali mnoštvo simbola iz prirode, pa tako i ribe. Grčki naziv za ribu je ihthis. Kršćani su tu riječ uzeli kao akrostih: Iesus Hristos Theu (h)ios, Soter. Ako uzmemo prva slova dobivamo riječ iht(h)is, a akrostih znači Isus, Krist, Božji Sin, Spasitelj. Zbog toga možemo na autima pronaći naljepnicu ribe, jer je to znak Isusa Krista, a ne zbog toga što je sad „doba ribe“.

Aeon. Age, doba, vijek. Ima korijen u grčkoj riječi (h)aionios, a znači vječnost. Istina je da su mnogi prijevodi Biblije uzeli riječ svijet, a to nije ni pogrešno. Aeon znači i materijalni svijet, svemir, istodobno označuje i zlog, moćnog duha. Dakle, nema greške. To je slobodni prijevod, ali nije izgubio prvotno značenje. U ovakve zamke padaju oni koji doslovno čitaju Bibliju. Evanđelist želi reći da će Isus, po Duhu Svetome, biti s nama do svog ponovnog dolaska. Tada će doći kraj Aeonu, ovom svijetu, a i zlom, moćnom duhu koji je u ovome svijetu.

Zeitgeist se ponovo vraća na Horusa. Što je tako zanimljivo u njemu, ne znam. To je jedna potpuno drugačija priča. Horus osvećuje oca (Isus objavljuje, otkriva svog Oca), Horusa se oslikava sa sokolovom glavom, dok Isus nema nikakvih veza sa pticama. Horusova majka zvala se Isis (čudno da nije imala neko ime koje počinje sa „M“).

Tekst koji vrlo brzo leti preko ekrana djeluje zastrašujuće. Popis usporedbi kršćanstva i egipatskog Horusa kao dokaz plagijata kršćanstva. Slučajno sam zaustavio na jednom dijelu i imao sam što vidjet! Piše sljedeće: Seb (otac), Isis (majka) i Horus (njihov sin) u Egiptu su bili štovani kao sveto trojstvo dok su u kršćanstvu Josip, Marija i Isus Presveto Trojstvo. Vrlo zanimljivo! Djeca na Prvoj pričesti uče da je Presveto Trojstvo – Otac, Sin i Duh Sveti. Dalje nisam htio ni čitati. Mislim da nije vrijedno gubljenja vremena.

Noa. Opći potop. Postanak. Već sam nešto rekao o podrijetlu i smislu Knjige Postanka. Dakle, nastala je nakon babilonskog sužanjstva. U babilonskom sužanjstvu Izraelci su upoznali tamošnju kulturu. Ep o Gilgamešu (Noa, Potop) i Enuma Eliš (Postanak) su mezopotamski mitovi koji su neminovno utjecali na način razmišljanja pisca. Preuzima iz tih starih mitova tematiku, ali za razliku od Enuma Eliša u Knjizi Postanka nema „više bogova“, nema svađe između bogova i ostalih mitskih elemenata. Teološka poruka Biblije mnogo je složenija i dublja od poganskih mitova.

Mojsije. Izvještaj knjige Izlaska o Mojsijevu rođenju i djetinjstvu je najvjerojatnije legendaran kao i rođenja mnogih drugih velikana. Primjer je jedna legenda o svetom Franji Asiškom za kojeg se kaže da je rođen na slamici u podrumu svoje kuće poput Isusa u štalici. Prilično smo sigurni da se to nije tako dogodilo, ali poruka je jasna: Franju su nazivali Alter Christus, što znači drugi Krist, a iz toga je proizašla ova legenda. Znači, i u bližoj prošlosti vidimo legendarne elemente u životopisima stvarnih, povijesnih ličnosti. (Primjer su i legende o Slavku i Mirku te Bošku Buhi koji je bacao granate brat – bratu 200-tinjak metara i to u ležećem položaju Smješak .) Dakle, ovo su pojedinosti za koje se ne treba hvatati. Nema smisla.

Justin mučenik. Ono što kaže Justin analogno je onom što kaže apostol Pavao u Djelima apostolskim (već navedeno u tekstu gore). To je dio inkulturacije kršćanstva u pogansko – helenistički svijet. Kako približiti kršćanstvo poganima? Isto kako je i Isus nama približio Oca – govorom u prispodobama, slikama koje su nama ljudima razumljive i koje smo već prije susretali u životu, prirodi.

Josip – prototip Isusa. Tipologija je jedan od modela tumačenja Biblije. Stari zavjet prototip je Novog zavjeta. Starozavjetne ličnosti, osim Josipa koji je prodan od braće, u tipološkom čitanju Biblije imaju upravo tu ulogu. To ne predstavlja problem.

Konstantin. Politika. Ako je kršćanstvo bilo politički prihvatljivo, zašto su onda bili progoni. Zašto to Zeitgeist ne spominje. Iako Konstantin ima velike zasluge za kršćanstvo, Nicejski sabor 325. godine mu je malo „srezao krila“ jer je želio pretvoriti kršćanstvo u stvar cara i politike. No nije baš tako išlo. Crkveni oci to nisu dopustili, ostali su vjerni Crkvi i Kristu.

„Mračni“ Srednji vijek. Inkvizicija. To je jedna od zanimljivijih tema. Ljudi se vole razbacivati frazom „mračni srednji vijek“ bez sagledavanja činjenica. Krenimo od političko-društvenog plana. Porezi su bili manji, jeftinije cestarine i mostarine, školstvo se više razvijalo nego danas. Što se tiče Crkve u Srednjem vijeku, ona je bila svjetla točka. Srednji vijek dao je najveće umove, mistike, razvija se školstvo (u Hrvatskoj se istakao A. Kažotić u 13.st. koji je otvorio katedralnu školu koju su mogli pohađati i siromasi), sveučilišta, znanost.

Inkvizicija. Trajala je od 13. do 18. stoljeća. Na Crkvu je spadao istražni postupak, je li se radi o herezi, a na državu je spadao kažnjenički postupak. Razlikujemo papinsku, rimsku i španjolsku inkviziciju. Na papinsku spada 1000 žrtava, a na španjolsku 350 000 spaljenih na lomači. Potrebno je shvatiti kontekst vremena. Kršćanstvo je bila državna religija. Napad na kršćanstvo bio je ujedno i napad na državu, a znamo kako država postupa sa onima koji ne dijele njihovo mišljenje. Da me ne shvatite krivo, ne opravdavam te čine. To je najveća degradacija ljudske osobe i slobode u povijesti, a Crkva je imala prste u tome. Iako je vjera u kršćanstvu oduvijek bila stvar slobode izbora, u ovom kontekstu bila je i stvar politike i zamućenih pogleda na vjeru. Kad netko predbacuje Crkvi inkviziciju, za koju se pokajala i javno ispričala, uvijek volim spomenuti Francusku revoluciju koja je u samo šest godina (1789. – 1795.) „pomela“ oko 2 000 000 ljudi, svojih sunarodnjaka u ime njihovog „boga“ – ljudskog RAZUMA, pod geslom jednakost, bratstvo, sloboda! Zanimljivo, tragično, tužno, a najžalosnije je upravo to što je francuska revolucija danas simbol slobode. Amen!

Odgovornost. Kršćanstvo upravo naglašava odgovornost za sve stvoreno. Ekologija svoje korijene vuče upravo iz kršćanstva. O odgovornosti za bližnjega da i ne govorim. Kad u knjizi Postanka Bog kaže ljudima da napuče zemlju i sebi je podlože ne znači da je izgaze, iscrpe, unište već da gospoduju. Gospodar brine za svoje imanje i povjereno mu blago.

Dijalog. Strah od debata. Ono što kaže Zeitgeist da se kršćani boje debata donekle je istinito, ali zbog čega? Normalno je da se bojiš debata kad ne vladaš područjem oko kojeg se vodi debata. Neznanje je najveći problem kršćana. Nepoznavanju kumuje nezainteresiranost. Koliko kršćana je pročitalo Bibliju? Koliko ih čita dokumente Crkve? Nažalost, mnogi kršćani ostaju na razini vjere „prve pričesti“ i tu leži problem. Teolozi i kršćani koji poznaju svoju vjeru ne boje se debata i konfrontacija sa onima koji je napadaju. U Svetom pismu nalazimo i zadatak svih kršćana. U 1 Pt 3, 1-15, apostol poziva da svaki mora dati „razlog nade koja je u njemu...“ Biti uvijek spreman na odgovor i dijalog. Naš je problem neznanje i zbog toga nas ovakvi Zeitgeistovi mogu izbaciti iz takta, produbiti sumnju i ostaviti nas praznima. Spomenuo bih još samo aferu La Sapienza gdje znanstvenici nisu htjeli primiti papu Benedikta. Tko tu nije bio spreman na debatu? Znali su oni dobro s kime bi imali posla. Ako niste znali, naš papa se razumije i u nuklearnu fiziku!


A još o apologetici u vezi Zeitgeista možete pročitati na Always Be Ready.

Tekst na ovom LINKU je najbolji osvrt na netočnosti u filmu Zeitgeist, koji jako dobro raskrnikava psihološke metode uvjeravanja kojima su se autori ovoga filma služili, i savjetujem onima koji žele komentirati ovaj tekst na mom blogu da prije pročitaju ovaj tekst na engleskom jer stvarno je fantastično objašnjena svaka rečenica u filmu što se tiče religije...

Ovdje vam je prevedena verzija istog teksta na naški sa Google Translatora, malo je gramatički netočna ali da se razumijeti..

Nadam se da razumjete engleski:

14.02.2010. u 10:53 · Ostavi komentar (32) · Isprintaj · #

Identitet



Hrpa jedinica i nula tijelo je moje,
i teče žicama na sve strane svijeta,
a mreža svih mreža drži dušu moju,
ono što jesam, ja više nisam

Danas svi prorokuju, svi vidoviti su
Tajnih više nema, više se skriti ne mogu,
Ostaje samo sjećanje kao prikaza,
Na ono što sam bio, osoba,
Od duše i tijela sastavljena...

Z.Ć., 09.02.2010, Split

Promatram ljude koji se sve više socijalno otuđuju jedni od drugih, a navodno se zbližavaju. Da, osobni kontakt je danas sve manje prisutan i sve manje je osobnosti. Rijetkost je naći nekoga bez facebook-a, čudo je nekog naći bez mobitela, a i oni koji face-a nemaju pod silnim pritiskom ga naprave, a i ako nemaju facebook imaju neki drugi identitet na internetu blog, gtalk, msn, myspace, twitter i milijun raznih drugih. Osobni kontakt je danas postao stvarno rijetkost i danas je njegova dragocjenost viša nego ikada, jer izgovorena riječ liječi rane. Može nas potaknuti nečija pisana pjesma, nečiji tekst, duhovan ili jednostavno obične prirode, može izazvati u nama razne osjećaje, ali nikad kao riječi koje slušamo od drugih dok ih gledamo oči u oči. Sve te reakcije, izmjene osmjeha, suza, dodira, popraćene riječima čini nešto posebno.

No, sve je to danas suvislo, jer nemam potrebu pitati nekoga nešto jer „to smo vidjeli na facebooku, u njegovom statusu, u njegovom albumu“. Sve nam je rečeno, iskrena znatiželja za osobu nam isparava, jer smo već sve vidjeli čuli. Nitko nema više ono svoje što ga obilježeva, to jednostavno stavi na internet da svi vide i neki način postaje roblje kometara i lajkanja, postaje ništa jer sve svoje ne dijeli s posebnom osobom ili osobama, nego s cijelim svijetom. I tako na neki način propada i gubi svoje iskreno ja, ono božansko ja. Gubi se ona intima sa samim sobom između četiri zida, ona spoznaja o samom sebi, tko sam i što sam, gubi se među svim tim komentarima i željom za pažnjom i centra pozornosti. Ako svatko uzme dijelić naše intime, što će nama ostati i što će ostati za Boga, jer svi nas imaju, a samo mi sebe nemamo, ali ne imaju nas u ljubavi nego kao prostitutku.

Socijalizacija i moderna sredstva komunikacije novog milenija su zapravo gubitak vlastitog identiteta, u ovom globalnom selu gdje svatko želi biti poseban ali problem je u tome što tu svoju posebnost može već negdje na internetu naći.

Naravno, ima tu ih dobrih strana, no one mi jednostavno nisu zanimljive.. :)

I jedna pjesma koja ide u prilog napisanom, stvarno volim njegov glas..



PS. Ovo što pišem je samo moje trenutno razmišljanje i onako kako otprilike vidim stvari slično kako i za onaj film o genetici, tako da ono može i ne mora biti točno, čisto laički.. Vi ste ovdje da oblikujete na neki način to mišljenje i da ga ispravite, nadopunite i da svi dobijemo jednu pravu sliku o tome..

10.02.2010. u 10:36 · Ostavi komentar (39) · Isprintaj · #

Vrli novi svijet genetike...

Evo, uhvatih malo predaha u pauzi između ispita i prezentacija, seminara i svega ostaloga što ide uz ovo moje studiranja, pa da napišem nešto konstruktivno.

Post 11, 6 Jahve reče. "Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti.

Ova me rečenica u zadnje vrijeme često proganja zbog nekih razmišljanja o svijetu koje sam imao ovih dana.

Kako mi djevojka studira biologiju i kemiju, ovaj semestar ima genetiku, malo sam s njom pričao o svemu tome i rekla mi je da se tu mnogočega može učiniti. Bio sam malo skeptičan, no prekjučer sam vidio dao je ona više nego u pravu.
Naletio sam na jedan BBC-ijev dokumentarac u tri dijela o viziji naše budućnosti koji je sniman 2007. godine. Taj dokumentarac dosta dobro predviđa ono što nas čeka zar par deseteljća na prodručju industrije i medicine i načina življenja, pogađa socijalna stanja i već se ta vizija može osjetiti i danas.



Što je mene potreslo osobito jest ta genetika točnije genetski inženjering. Znastvenici su demonstrirali par učinaka toga genetskog inženjeringa na životinjama. Svima nam je poznat GMO, no ovo je nešto sasvim drugačije, a sve u ime dobrobiti čovječanstva.
Iznesena su testiranja na miševima gdje modificiranjem gene oni stječu visoku sposobnost pamćenja i brzine, fizičke otpornost i razne sposobnosti, i još mnogo toga. Uzdigli su taj primjer do nebesa i povezali su to s čovjekom. Kako? Pa lijepo, ako želimo dobre sportaše, prije rođenja moficiramo gene naše djece onako kako želimo da budu dobre atlete, nogometaši, skijaši i što već želimo. No, otišli su korak dalje. Genetski inženjering će nam omogućiti da biramo djecu kakvu želimo i osobnostima i sposobnosti i izgledom, a tome prethodi zamrzavanje spermija i jajnih stanica i njihova izmjena. Veli kako će se moći doprinijeti otklanjanju Dawnovog sindroma, dječje paralize i tih raznih bolesti. Priča se nastavlja kada dotični voditelj prorokuje novu vrstu ljudi, takozvani transhumanisti ili superljudi koji će se moći čak i serijski proizvoditi. Znači, ovo nas vodi ka kupovanju djece u Konzumu isto kao i kapule. Vjerovatno će se moći i kupiti oprema za samooplođivanje, tako da praktički muškarci će biti samo donori sperme i to ne svi, nego samo odabrani pojedinci na temelju selekcije (O, Darwine, Darwine... ).

>

Naravno tu je bilo i kloniranje, prikazali su jednog uspješnog farmera koji uzgaja vrste goveda tzv. Teksaški dugorog - Texas Longhorn, gdje je većina goveda od jedne jedinke, znači seriju iste krave. Idemo opet dalje usporedbu s ljudima. Pojedinci će moći klonirati sebe i ostaviti sebi još jedno bogatstvo. Želi neki obožavatelj imati Jessicu Albu za sebe mora samo naći malo njezine DNA i uzgojiti je u nekom umjetnom laboratoriju, jer ako sada mogu uzgajati organe i prodavati ih, vjerovatno će i ljude moći ugzojiti u velikim staklenim posudama u vrlo kratkom roku, tj. ubrzati će trudnoću i rast. I ne treba ti više lutka na napuhavanje s licem Jessive Albe nego imaš nju...

Ali sve u dobrobiti čovječanstva i našega zdravlja i boljeg življenja...

Cimer mi je ovo argumentirao ovako: "Isto kao što je bilo prije dvjesto godina bila ne zamisliva i protubožja trasplatacija organa, pa onda kasnije prihvaćeno i to će biti normalno i nema se tu šta protivit."

No, osobno mislim da je ovog drugačije, ovo je drugačije doba gdje kapital i zarada, vlast i kontrola mase glavni ciljevi, a cilj ne opravdava sredstvo. Dolazimo do raznih moralnih i etičkih pitanja na koje na žalost nemamo odgovore.

Stručnjaci opravdavali genetski inženjering u ovom dokumentarcu na način: mi kada nam se djeca rode, modificiramo ih na način da ih odgajamo, šaljemo u škole, na trening i slično, pa ako možemo to, zašto ne ih ne bi mogli modificirati prije rođenje i začeća, tako ćemo izbjeći dosta problema. KOJA SEBIČNOST!

Sve ovo vodi ka jednom rasulu čovječanstva kakvog smo do sada poznavali, vjerovatno ćemo imati dvospolce, neki luđaci će vjerovatno eksperimentirati s ljudskim i životinjskim genima i pokušavati stvori animalhumanoide ili slično, pa bi mogle sirene, kentaruri i minotaruri mogli postati stvarnost.

Naravno, tu je bilo još mnogo čega (npr. samoreproducirajući nanotehnološki roboti s vlastitom inteligencijom koji imaju veliku moć uništenja kao novo masovno oružje) što su ovi u dokumetarcu lijepo i toplo pozdravili kao veliki napredak...

Ali sve je to radi zaštite ljudskih prava i za dobrobit čovječanstva. Sotona nam se lijepo narugao....

Bože koji jesi na Nebesima, pa do kada ćeš ti imati strpljenja s nama?

Zbog ovakvih razloga ostajem u Katoličkoj Crkvi jer u njoj vidim uporište i zaštitu od ove "dobrobiti", tu se još poštuje život, štiti se dostajanstvo muškarca i žene, rođenog i nerođenog, brak je svetost kao bračni odnosi, a prije svega postoji ljubav koja nadilazi sve ovo gori, a to je Isus.

A sada počinje novi rat, rat za duše naše djece...

Kakva su vaša predviđanja budućnosti? I što mislite što nas sve čeka?
Molio bih neke stručnjake koji dolaze na moj blog da nam donesu kakve će to sve socijalne i društvene efekte...

03.02.2010. u 11:35 · Ostavi komentar (17) · Isprintaj · #