Marketing
Prisjećanje na crveni mjesec
Pod crvenim mjesecom
U zagrljaju tihog i beskrajnog mora,
pokriveni tajnovitom i čarobnom maglom,
na grebenu ljubavi,
tvoj usne, moje usne
moje usne, tvoje usne
po prvi puta...
Pod crvenim mjesecom
Prstima šetao sam pažljivo i nježno,
kroz tvoju kosu, sjajnu poput svile
i mekanu poput perja anđeoskih krila
tvoje ruke uz moje tijelo,
moje tijelo uz tvoje ruke
po prvi puta...
Pod crvenim mjesecom,
vrijeme je stalo,
oko nas utihnulo je sve,
ovjekovječen bijaše taj trenutak,
u zagrljaju, spojenih usana,
tvoje srce pripada meni
moje srce pripada tebi
zauvijek...
01.03.2008, Split
Nekada u svojoj nekoj tuzi koja je izazvana ovom blogosferom, poželim izbrisati ovaj blog, ali zaboravim koliko mi je zapravo on dobra donio u životu. Neki stariji blogeri koji me prate možda i znaju o čem se radi, recimo moja draga prijateljica s bloga Poezija Duše, (mislim zapravo da je ona jedina od onih koji me prate od početka).
U ovo vrijeme prije dvije godine, javila mi se na blog jedna blogerica aNNabelle (jme po uzoru na jednu pjesmu benda Dream Theater), zaintrigirala me jer je na svom blogu pisala o sličnim temama kao i ja, a uz to je pisala o White Metal bendovima ili christian metal bendovima, koji kroz žestoku glazbu i mnoštvo agresivnih pjesama propovijedaju Krista (malo kontradiktorno ali ima i takvih), što je mene jako zaintrigiralo. Malo iza toga dobijem friend request na facebook od neke nepoznate djevojke. Mislio sam ga odbiti, no na nešto mi je reklo da prihvatim. Ispostavilo je da je nepoznata djevojka aNNabelle i da živi 200 metara od mene, metalka je i pjeva u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu. Hitro sam požurio da je upoznam i odmah sutra dan smo izašli zajedno vanka prošetati, razgovor je trajao satima, imali smo toliko zajedničkog, ali i toliko različitoga, a što nas je vezalo najviše to je bilo traženje izlaza i problema koje smo imali i oslobođenje od neviđenog straha koji smo i ona i ja iskusili,a tražili smo izlaze na istom mjestu, u Crkvi. Još smo par puta izašli i eto od 25.2.2008 pa sve do danas još smo zajedno, ali sada sasvim druge osobe, potpuno različite od one dvije od prije dvije godine.
Život toga dana je kakvog sam poznavao je prestao. Bog me iznenadio predivnim stvorenjem uz kojega sam naučio ljubiti, voljeti, poštivati slobodu, cijeniti djevičanstvo, uz koju sam upoznao što je zapravo jedno žensko. Nikada nisam ni mislio da ću živjeti predbračnu čistoću, no evo, Bogu je sve moguće i zahvalan sam mu na tome što mi je dao tu milost da se sačuvam do svetoga braka.
Sada doživljavam ljepotu kršćanskog hodanja, gdje se strast preselila na duhovnu razinu i postala prava ljubav, ne samo neka potreba i navezanost, nego iskrena ljubav koja poštuje slobodu suputnika, a ta sloboda rađa nove spoznaje o njoj. I kada se ta ljubav posveti Gospodinu, stavi njemu na raspolaganje, ona sam postaje sveta, postaje nešto nadnaravno, nešto neviđeno i toliko duboko, da nekad iskreno se iznenadim i od radosti pustim suze zbog tog silnog dara kojeg mi je Bog dao na temelju ničega, samo zato jer me On ljubi i želi me ljubiti preko nje.
Hvala ti, Gospodine,što si mi darovao suputnicu, nezamjenjivu, za mene stvorenu.
PS. Neki od vas možda i dobiju pozivnicu za vjenčanje, ako ne, onda sigurno pozivnicu za prosloavu Mlade Mise.. :)
PSS. A kudio sam face i blog do neki dan,hehe.. o ironije!
Vaš Defton
:)
Post je objavljen 25.02.2010. u 08:00 sati.