Gledajući u čuđenju ovaj život,
kao da nijemo prolazi pokraj mene,
trudim se živjeti, hvatam ga i lovim,
ali nisam siguran da li postojim
usprkos svemu, gajim neku nadu,
čudnu i malu, ali i ipak je tu,
možda uhvatim zadnje mjesto,
u tome vertikalnom vrtuljku..
Tako, malo gore, malo dolje,
malo lijevo, malo desno,
samo da mi ne pozlije,
da mi ne bude tijesno...