Identitet



Hrpa jedinica i nula tijelo je moje,
i teče žicama na sve strane svijeta,
a mreža svih mreža drži dušu moju,
ono što jesam, ja više nisam

Danas svi prorokuju, svi vidoviti su
Tajnih više nema, više se skriti ne mogu,
Ostaje samo sjećanje kao prikaza,
Na ono što sam bio, osoba,
Od duše i tijela sastavljena...

Z.Ć., 09.02.2010, Split

Promatram ljude koji se sve više socijalno otuđuju jedni od drugih, a navodno se zbližavaju. Da, osobni kontakt je danas sve manje prisutan i sve manje je osobnosti. Rijetkost je naći nekoga bez facebook-a, čudo je nekog naći bez mobitela, a i oni koji face-a nemaju pod silnim pritiskom ga naprave, a i ako nemaju facebook imaju neki drugi identitet na internetu blog, gtalk, msn, myspace, twitter i milijun raznih drugih. Osobni kontakt je danas postao stvarno rijetkost i danas je njegova dragocjenost viša nego ikada, jer izgovorena riječ liječi rane. Može nas potaknuti nečija pisana pjesma, nečiji tekst, duhovan ili jednostavno obične prirode, može izazvati u nama razne osjećaje, ali nikad kao riječi koje slušamo od drugih dok ih gledamo oči u oči. Sve te reakcije, izmjene osmjeha, suza, dodira, popraćene riječima čini nešto posebno.

No, sve je to danas suvislo, jer nemam potrebu pitati nekoga nešto jer „to smo vidjeli na facebooku, u njegovom statusu, u njegovom albumu“. Sve nam je rečeno, iskrena znatiželja za osobu nam isparava, jer smo već sve vidjeli čuli. Nitko nema više ono svoje što ga obilježeva, to jednostavno stavi na internet da svi vide i neki način postaje roblje kometara i lajkanja, postaje ništa jer sve svoje ne dijeli s posebnom osobom ili osobama, nego s cijelim svijetom. I tako na neki način propada i gubi svoje iskreno ja, ono božansko ja. Gubi se ona intima sa samim sobom između četiri zida, ona spoznaja o samom sebi, tko sam i što sam, gubi se među svim tim komentarima i željom za pažnjom i centra pozornosti. Ako svatko uzme dijelić naše intime, što će nama ostati i što će ostati za Boga, jer svi nas imaju, a samo mi sebe nemamo, ali ne imaju nas u ljubavi nego kao prostitutku.

Socijalizacija i moderna sredstva komunikacije novog milenija su zapravo gubitak vlastitog identiteta, u ovom globalnom selu gdje svatko želi biti poseban ali problem je u tome što tu svoju posebnost može već negdje na internetu naći.

Naravno, ima tu ih dobrih strana, no one mi jednostavno nisu zanimljive.. :)

I jedna pjesma koja ide u prilog napisanom, stvarno volim njegov glas..



PS. Ovo što pišem je samo moje trenutno razmišljanje i onako kako otprilike vidim stvari slično kako i za onaj film o genetici, tako da ono može i ne mora biti točno, čisto laički.. Vi ste ovdje da oblikujete na neki način to mišljenje i da ga ispravite, nadopunite i da svi dobijemo jednu pravu sliku o tome..

10.02.2010. u 10:36 · Ostavi komentar (39) · Isprintaj · #