Marketing
Memento Mori - 22. rođendan
1 Pt 1,23 Ta nanovo ste rođeni, ne iz sjemena raspadljiva nego neraspadljiva: riječju Boga koji živi i ostaje.
1 Iv 4,7 Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga.
1 Iv 4,7 Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga.
Često mi prođu kroz glavu riječi Memento Mori - sjeti se da ćeš umrijeti, inače se time Kartuzijanci koji su se zavjetovali u šutnju, samo time pozdravljaju i to su im uglavnom jedine riječi osim na Uskrs tada kažu: "Sjeti se da ćeš uskrsnuti!". Zanimljivo.
I tako još jedan rođendan u nizu, valjda mi i zato prolaze ove riječi kroz ovo malo mozga što imam.
22.2.2010, 22. rođendan vašeg omiljenog blogera! Da, moji prijatelji, kupe se godine, i ovo je treći rođendan koji slavim na ovom blogu. I baš mi je drago zbog toga!
Burne su mi ove posljednje tri godine od 19. do 22, donijele tolike promijene u mome životu, nisam ni zamišljao da bi ikada moglo do ovoga doći, da budem mladi vjernik koji će svim srcem tražiti Boga u svemu što stigne. Iskreno, ne ide mi baš biti vjernik, ali eto trudim se, valjda ću uz Božju pomoć nešto i uspjeti. Mogu reći da su zaista to bile najvažnije godine u mom životu, jer sam zapravo iskusio, imati samo dva izbora: psihijatrija ili ispovijed tj. vapaj za Bogom i Njegovom pomoći. I odlučio sam se za ovo drugo, svijet se okrenuo i svi moji ciljevi su dobili druge startne pozicije, sve kao da je krenulo iz početka. S već formiranim stavovima o svijetu, nije mi bilo lako prihvati ovo što dolazi s kršćanskom vjerom smjer katoličanstvo, ali sada vidim da se nije puno toga promijenilo, uglavnom sam ostao isti, jer zanimljivo je kako Drugi svim našim osobinama daje veći smisao i tako je meni temperametnom, nervoznom i hiperaktivnom stvorenju otkrio razne mogućnosti u iskorištavanju tih jelte osobina.
I tako malo po malo, idem naprijed, uviđam što je život i kako ga treba živjeti, prigrlio sam katoličanstvo kao put i ići ću njime vjerujem do kraja, Evanđelje je putokaz, sv. Misa hrana, Isus svjetlo, a cilj život vječni. Isus mi je definitvno sve u životu, jer sve one rane prošlosti što sam zadobio od drugih i što sam drugima zadao, polako s Njim zacijeljuju i sve dobiva novo značenje, boli se pretvaraju u radosti, sve greške u točnosti i vidim da svega toga nije bilo ne bi bilo ni mene ovakvoga danas. Vjerojatno za godinu dana neću biti ni ovakav, vjerujem da će On odvesti ka nečemu drugom, neki drugim morima i poljanama i pratit će me svojom zaštitom. Vidim da je jedini cilj ljubiti Boga radi Njega samoga, ali to se čini tako nedostižni, što ne znači da nije, jer ako su mogli to oni prije mene, zašto ja to ne bih mogao?
Nakon tri godine bloganja, ovdje na blogosferi sam evo osim što sam fanatik katolik
, izrastao u homofoba jer ne smatram normalnim nešto što nije normalno čak i ako se ozakoni 
, šovinistom jer ne dozvoljavam abortus ni pod bilo kojom izlikom i zato što sam antifeminist, nacionalistom 
jer volim hrvatsku kulturu, tradiciju i povijest i sve što mi jesmo i što sam protiv EU, vršim diskriminaciju jer ne podržavam teror manjine nad većinom... 
i jako, ali baš jako mrzim grijeh.A u stvarnom životu, nervozni prvostupnik inženjer elektrotehnike i informacijske tehnologije uskoro i magistar, koji svira gitaru po crkvama i bavi se poezijom, voli rock and roll i gregorijanske korale, duhovnu i rusku književnost (mada sam pročitao svekupno 3 i po knjige ruske književnosti) i baviti se glupostima, ima curu
koja mu je sve u životu odmah iza Isusa, šačicu prijatelja, obitelj malu ali pravu, sve što želi jest da ljubi i da upozna Boga i vrši Njegovu volju, sve je ostalo manje bitno... Tko ima uši, neka čuje!
Hvala svima na čestitkama!
Božji blagoslov svima vama i neka vam Krist Isus bude što i meni!
Vaš Jedan Jedini - Defton - Martyr - Zdravko!
Sloboda - post za 21. rođendan
22.2.1988 - post za 20. rođendan
Post je objavljen 21.02.2010. u 23:20 sati.